Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Opstojnost ribarstva ovisi o sposobnosti evidentiranja ulova

17.06.2011. 22:00
Opstojnost ribarstva ovisi o sposobnosti evidentiranja ulova


Ako mi ne budemo mogli dokazati Europi da ribolov provodimo na održivi način, mi ćemo imati značajan problem u branjenju bilo kojeg alata, morat ćemo kod donošenje bilo koje odluke prihvatiti njihova pravila i nema nas. S druge strane kad imamo svoje podatke o monitoringu, ulovu iz kojih možemo tvrditi da je stanje kod nas održivo, onda imamo argumente za izuzeća od pravila u Mediteranui, kaže načelnik Odjela za ribarstvo HPK Lav Bavčević


Riječki ribar Saša  Elez nedavno je  upozorio kako je  crno tržište rak  rana hrvatskog ribarstva. Osobito se to odnosi na tržište  bijele ribe gdje nam brojke  otkrivaju paradoksalnu situaciju. U Hrvatskoj 3.500 brodova lovi bijelu ribu, a u 2009.  godini prijavljen je ulov od  samo 4.200 tona pa ispada da  svaki brod ulovi nešto više od  1.000 kilograma bijele ribe, što  im je nedovoljno za opstanak.  Očigledno je da velike količine  bijele ribe završe na crnom  tržištu.
Elezu je prekipjelo kada je  proveo tri dana u ribolovu na  jastoge u ZERP-u. Sve je unaprijed dogovoreno s kupcima,  a zatim su svi dogovori pali u  vodu. Njemu su na kraju ostali  neprodani jastozi i troškovi  ribolova. Prema njegovom  mišljenju glavni krivac za to  jest što postoji veliki broj švercera koji prodaju svoju ribu na  crno ugostiteljima koji su najveći potraživači bijele ribe.
Nadzor ugostitelja
– Na tržištu se svaki dan  nađe pet do deset jastoga ulovljenih na crno. Oni se prodaju po nižoj cijeni, a mi koji  radimo profesionalno tu ne  možemo konkurirati. Hrvatska država samo deklarativno  pomaže razvoj ribarstva.  Tržište je nesređeno, ide se na  ruku prekupcima, švercerima,  izvoznicima. Za nas prave ribara nema tu spasa. Trebale bi  inspekcije odlaziti u restorane  i tražiti podrijetlo svakog jastoga kojeg vide u bazenu. Što  je s bijelom ribom koja u konobe dolazi zaleđena u restorane. Zaleđivanje je tehnološki proces koji zahtjeva nadzor. Gdje su tu nadležne  službe, kaže ogorčeni Elez.
Predsjednik Ceha ribara  Obrtničke komore Zadarske  županije Boško Edison komentirajući Elezov slučaj  kaže da je to činjenica i istinito  stanje. Edison kaže kako su  ribari nebrojeno puta upozoravali nadležne institucije na  to, ali to nikad nije ostvarilo  veći efekt.
– Imate veliki broj onih koji  rade bespravno, nemaju nikakve dozvole i oni dovode  profesionalne ribare, one koji  rade na bijelo, u hendikepiranu situaciju. Trebalo bi pojačati policijski i inspekcijski  nadzor nad specifičnim alatima kojima se lovi bijela riba.  Isto tako treba pojačati nadzor u konobama i restoranima. Ljude koje se bave ugostiteljstvom trebalo bi pitati  porijeklo bijele ribe. Kada bi  se ove mjere provele sigurno  bi se riješilo devedeset i devet  posto sivog tržišta, kaže Edison.
Potreba za  evidencijom
Načelnik Odjela za ribarstvo Hrvatske poljoprivredne  komore  Lav Bavčević upozorava na potencijalnu opasnost  u slučaju nastavka loše prakse  slabog evidentiranja ulova u  priobalnom ribolovu.
– Opstojnost i budućnost hrvatskog ribarstva ovisi o našoj  sposobnosti da evidentiramo   ulov kako bi sutra mogli braniti stajalište pred Europom  da ribolov provodimo na  održivi način. Ako mi to ne  budemo mogli dokazati mi  ćemo imati značajan problem  u branjenju bilo kojeg alata ili  kod donošenja bilo koje odluke. Isto tako ako se monitoringom utvrdi da je ulovljena količina mala Europa će  reći da je naše more prelovljeno. U slučaju da mi budemo tvrdili da toga ima više  reći će nam da nismo sposobni  voditi statistiku. Dakle, bez  podataka morat ćemo prihvatiti njihova pravila i nema  nas. S druge strane kad imamo svoje podatke o monitoringu, ulovu iz kojih možemo  tvrditi da je stanje kod nas  održivo, onda imamo argumente za izuzeća od pravila u  Mediteranui, kaže Bavčević.
    Bavčević dodaje kako profesionalni ribari posebno  pušu na to da dio ribe koja je  ulovljena u malom, sportsko-rekreacijskom ribolovu  ulazi na tržište što njih zbog  konkurencije prisiljava da se  ponašaju na isti način da bi  preživjeli.
– Država će da bi dobila  prave podatke o priobalnom  ribolovu  morati pojačati monitoring i evidentirati barem  dvadeset posto ulova. To znači  da će u svakoj luci biti  značajan broj inspektora koji  će pregledavati ulov. Alternativa tome može biti  uvođenje očevidnika i za brodove manje od deset metara  štotakvim ribarima predstavlja značajan problem jer na  takvim brodovima nemaju uvjeta za to.


Zadarsko područje nije carstvo sive ekonomije




U hrvatskom ribarstvo stvorio se negativan dojam kako je upravo  zadarsko područje carstvo sivog tržišta što Boško Edison  odlučno  opovrgava.
– Ne bih rekao da smo mi najgori. Ima crnog tržišta, ali situacija nije  ništa gora nego u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Dubrovačko-neretvanskoj, Istri i Kvarneru. Kako mi možemo biti najgori kada se većina  naših ribara bavi gospodarskim ribolovom, imaju koće i plivaričare. Na  sjevernom Jadranu ima daleko više ribara koji se bave ulovom bijele ribe.  Mi smo najveća ribarska županija. Izvozimo devedeset posto ulova gdje  svaki kilogram treba biti evidentiran.