Maloižani na rubu žeđi!

Kiša nije padala mjesec i pol dana. Vode u gusternama ima još za nekih petnaestak dana. Vlasnik vodonosca ‘Zrmanja’ Miloš Cimera kaže da neće voziti ako nema novca, država ga ne želi odmah osigurati već čeka rebalans na jesen. Alternativa da se plaća devedeset kuna po kubiku za nas je neprihvatljiva, kaže Stanković

Grad Zadar  1997. godine napravio je  projektnu dokumentaciju za  uređenje stare gusterne na  Malom Ižu, a četiri godine  kasnije Gradsko vijeće je donijelo odluku da se počne s  projektom. Danas, više od  jedanaest godina nakon te  odluke najvišeg tijela Grada  Zadra, s uređenjem gusterne  nije se pomaknulo dalje od  gradske vijećnice.
Godine zanemarivanja  otoka
Da jest, ova sušna godina s  upitnom daljnjom vodoopskrbom otoka Maloižanima  bi bila manje neizvjesna. Godine zanemarivanja i trenutačna situacija na rubu žeđi  dovela je do toga da salve  nezadovoljstva idu prema  aktualnom gradonačelniku  Zadra Zvonimiru Vrančiću.
S uređenom gusternom  stvari bi bile puno jednostavnije. Prikupljala bi se  kišnica i stvarale zalihe vode  tako da bi se smanjila ovisnost o transportu s kopna.  Također, bila bi olakšana distribucija krajnjim korisnicima jer bi se voda dostavljala  na jedno mjesto. Sada kada  dođe vodonosac “Zrmanja”  cijevi se razvlače od kuće do  kuće, gubi se vrijeme i energija, da se ne govori o bespotrebnom gubitku dragocjene tekućine u cijelom procesu. Također uvijek bi postojale zalihe u gusterni koje  bi se mogle prodavati kućanstvima s gusternama manjeg  kapaciteta. Sve u svemu,  problema bi bilo puno manje, ali u zadnjih jedanaest  godina politike krivih prioriteta Grada Zadra nisu se  našla sredstva za ispunjavanje najosnovnijih potreba  stanovnika.
Nije samo Grad Zadar  adresa za prigovore, kako racionalno govori predsjednik  Mjesnog odbora Mali Iž Porovac Sanjin Stanković,  inače magistar znanosti i viši  predavač na Odjelu za ekonomiju Sveučilišta u Zadru.  Vapaji otočana ne dolaze do  mjerodavnih niti u Gradu niti u državi. Svi oni pozivaju  otočane, ide se na sastanke,  ali rezultati su nikakvi.
Upitan i turizam
– Kiša nije padala mjesec i  pol dana. Vode u gusternama  ima još za nekih petnaestak  dana. Vlasnik vodonosca  ‘Zrmanja’ Miloš Cimera kaže  da neće voziti ako nema novca, država ga ne želi odmah  osigurati već čeka rebalans  na jesen. Tada će biti kasno  jer ćemo mi do tada svi otići.  Alternativa da se plaća devedeset kuna po kubiku za  nas je neprihvatljiva. Kako  će čovjek koji ima mirovinu  2.000 kuna platiti 900 kuna  za deset kubika vode. Od  čega će živjeti taj mjesec? –  pita Stanković.
Država koja je prema zakonu obvezna osigurati novac za subvencioniranje prijevoza vode na otoke na ovaj  način praktično je zalupila  vrata svim otočanima. Čelni  ljudi u Ministarstvu regionalnog razvoja koje je zaduženo za ovaj problem u  zadnje vrijeme svoje odluke  pravdaju time da na otocima  ima puno više prijavljenih  nego što ih stvarno živi.  Međutim, i taj način gledanja na problem ima veliku  rupu.
– Zašto bi turist koji dođe u  Zadar kubik vode plaćao  petnaest kuna, a ovdje na  Ižu devedeset? Onda se govori o razvoju turizma i otoka. O čemu ćemo mi uopće  govoriti, ogorčeno će Stanković.