Zadrani vole “kauboje”, ali Euro 2018. će zaobići Višnjik

Red za ulaznice na blagajni ŠC Višnjik, a nije riječ o košarkaškoj utakmici. Nije u pitanju ni koncert kakve glazbene zvijezde već prijateljska rukometna utakmica! Dvoboj Hrvatske i Švedske odigran preksinoć u dvorani Krešimira Ćosića doveo je prema slobodnoj procjeni više od pet tisuća gledatelja koji su došli pozdraviti daleko najtrofejniji nacionalni sastav. I dok većina ostalih momčadskih selekcija, uključujući i košarku koja je svojevremeno bila najjači domaći dvoranski sport, na trening utakmicama teško može privući više od nekoliko stotina gledatelja, rukometaši pune dvorane gdje god stignu. Premda ih je teško uspoređivati s nogometašima, da je pogledati brojke posljednjih godina, tko zna, možda je više Hrvata gledalo rukometaše negoli nogometaše na domaćim utakmicama.
– Ljudi nas vole gdje god dođemo. Varaždin, Zadar, Split, Poreč, Osijek, Zagreb, gdje god se pojavimo publika nas prati i to je sjajno. Sport se i igra za navijače – kaže Igor Karačić kojega je po dolasku iz svlačionice dočekala zadarska mladost tražeći potpise i selfije.
– Eno vam dolazi Štrlek, pitajte njega – pokušao se obraniti Karačić. Netko je glasno izjavio kako je Ivano Balić negdje u blizini pa je odmah krenula potraga za svojevremeno najboljim rukometašem na svijetu. Ništa bolje od Karačića nije “prošao” ni izbornik Željko Babić koji je u rukama držao CD s utakmice i usput se fotografirao s navijačima. Jedan, pa drugi, pa treći selfie i tako unedogled. Bio je Babić strpljiv, ali trebalo je nekako doći do autobusa parkiranog pred ulaskom u dvoranu. Kako bi se koji igrač pojavio iz svlačionice tako bi nastala prava mala histerija pred mix zonom koja je, inače, predviđena kao prostor za davanje izjava predstavnicima medija. No, do izjava je bilo teško doći jer bilo je toliko onih koji su željeli pozdraviti rukometaše da smo mogli samo stajati sa strane i gledati. Nedvojbeno, popularnost “kauboja” danas je tolika da bi se mogli usporediti s nogometašima.
Hrvatski rukomet tako ide zanimljivim smjerom u kojem se praktično na svakom novom velikom natjecanju, a godišnje se održi barem jedno, pojavi neko novo ime. Ne, nije to više iznenađenje jer Hrvatska danas ima toliko kvalitetnih igrača da može bez problema sastaviti jednu, a možda i još poneku reprezentaciju. Dobro, nemaju baš svi kvalitetu Danijela Duvnjaka, ali ako ćemo iskreno malo tko je do prije pola godine znao za Ivana Stevanovića, vratara koji se profilirao kao jedan od najvećih uzdanica ove momčadi. I tako to ide. Ostanemo bez Mirka Alilovića pa se pojavi Stevanović, nema Luke Stepančića, ali eto Luke Šebetića, umjesto Igora Vorija danas “crtu” drže Ilija Brozović i već spomenuti Kontrec. Ili Jerko Matulić na desnom krilu umjesto trenutačno ozlijeđenog Zlatka Horvata.
Bez obzira tko je na terenu hrvatski rukometaši u podršku s tribina očito ne trebaju sumnjati. Premda je počela špica sezone, a ulaznice su bile po ne baš popularnih 30 i 50 kuna, publici nije smetalo pa se teško ne zapitati kako to da Zadra nema među gradovima koji će biti domaćini Europskom prvenstvu 2018. godine. Možete li zamisliti kakva bi tek bila atmosfera ako bi Hrvatska poneku utakmicu odigrala na Višnjiku. Od toga očito neće biti ništa i to je šteta. Opet, “kauboji” će bez po muke napuniti bilo koju hrvatsku dvoranu u kojoj budu igrali. Rezultat protiv Švedske? Završilo je 25:25, ali u kontekstu ambijenta u kojem je rezultatski nevažna utakmica odigrana to je u konačnici sporedno. Hrvatska nije bila na visokoj razini, bilo je vjerojatno više propusta nego dobrih stvari, ali ovakve utakmice i služe tome da se pogreške ispravljaju. I još nešto. Hrvatska je utakmicu u Zadru odigrala nakon punih sedam godina. Valjda neće proći još toliko vremena da “kauboji” ponovno dođu na Višnjik.