Znao sam da moram biti strpljiv

Tijekom priprema vjerovao sam da ću braniti u prvom kolu protiv Hajduka, ali se to nije dogodilo i pokušao sam to okrenuti prema još većoj motivaciji za rad na treninzima i pripremnim utakmicama – kaže Vuković
Andrija Vuković (1985.) na Stanove je došao prošlo ljeto kao pričuva Danijelu Subašiću. Skoro 16 mjeseci kasnije iza Vukovića su tri nastupa za prvu momčad, prvi “pravi” nastup bio je onaj u prošlom kolu protiv Varteksa na Stanovima kada je konačno branio svih 90 minuta. I to jako dobro.
– Strpljenja, strpljenja, samo sam to sebi ponavljao kad je postalo jasno da ovu sezonu neću početi kao prvi vratar. Lani sam znao da je Subašić ispred mene, branio je sjajno što potvrđuje i njegov odlazak u Hajduk. Ove sezone tijekom priprema vjerovao sam da ću braniti u prvom kolu protiv Hajduka, ali se to nije dogodilo. Jest, nije mi u tom trenutku bilo svejedno, ali pokušao sam to okrenuti prema još većoj motivaciji za rad na treninzima i pripremnim utakmicama – ističe Vuković. Kako ste prihvatili to što je Antonio Ježina prvi dobio priliku?
– Znao sam da ću, prije ili kasnije, i ja stati na gol. Nisam imao razloga biti ljut ni na koga, najmanje na Ježinu. Mi smo i prije toga, a i nakon toga uvijek bili i ostali dobra konkurencija.
Datković dobro rješenje
Je li bilo treme prije utakmice s Varteksom?
– Bilo je malo, posebno na zagrijavanju, najviše zbog toga što dugo nisam branio na službenim utakmicama. Osim toga bila je to utakmica koju smo morali dobiti, a to znači da bi svaki moj eventualni primljeni gol imao dvostruku težinu. Zato me malo “stislo” na zagrijavanju i samo sam čekao obraniti prvu loptu i tako dobiti nužnu sigurnost.
Suigrači su vam dodijelili puno zasluga za pobjedu nad Varaždincima.
– Bilo mi je važno ne kiksati kod 0:0. Maksimalno sam bio koncentriran kako bih sačuvao svoj gol, znajući da dvije-tri dobre obrane u tom periodu mogu puno pomoći suigračima da još odlučnije krenu prema golu Varteksa. To se i dogodilo i zato sam nakon Varteksa bio višestruko zadovoljan.
Nakon Dalibora Zebića i privremenog Zvonimira Jurića Zadar je dobio novog trenera. S Ivicom Datkovićem dobro se poznajete iz Novalje.
– Kad sam odlazio iz Novalje nisam baš očekivao da će se Datkovićevi i moji sportski putovi opet negdje sresti. No, zadovoljan sam što se to dogodilo vrlo brzo. Moja iskustva u radu s Datkovićem su odlična. U Novalji smo jednom osvojili prvo mjesto u Drugoj ligi, jednom smo bili četvrti i nadam se da ćemo u Zadru imati makar upola od onih rezultata koje smo imali u Novalji. Zadru bi to bilo dovoljno najmanje za ostanak.
Tumba najbolji
Kako je raditi s Tomislavom Rogićem?
– On je trenutačno najbolji trener vratara u Hrvatskoj. Mlad je, mnogo ulaže u sebe, uči od najboljih svjetskih trenera i ni Ježini ni meni nikad na našim treninzima nije dosadno. Rogić stalno dolazi s nekim novim idejama, mnogo prati preko interneta što se događa u njegovu dijelu posla i radi besprijekorno. U Hajduku sam radio s Tončijem Gabrićem pa Zoranom Varvodićem, imao sam još nekih trenera, ali Rogić je ispred svih.
Kada će se Zadar pomaknuti s posljednje pozicije?
– To nije jednostavan posao, ali možemo ga vrlo brzo kvalitetno odraditi. Svi smo sigurni da je iza nas najteže razdoblje koje se više ne može dogoditi. Prva šansa je Zagreb, u Kranjčevićevoj treba napraviti sve da ne izgubimo. Ne smijemo doći u opasnost i reći da je neriješeni rezultat na gostovanjima loš i ići svagdje srljati po pobjedu pa ostati bez ijednog boda. Ima još dovoljno utakmica i prilike za izlazak iz opasne zone u kojoj se nalazimo.

 PAUKOVA MREŽA NA GLAVI

Vuković je poznat i po svakojakim frizurama. Nedavno je tako na glavi dobio “paukovu mrežu”, a planira i neke nove “akcije”.
– Hrvoje Ćustić i ja prošle sezone znali smo svašta izvoditi s kosom. U jednom frizerskom salonu na Poluotoku kao da bi dobili inspiraciju za neobične frizure kad bismo Hrvoje i ja došli na šišanje. Ustvari, to i nije klasično šišanje, više bismo pustili frizerki da pokaže kakve se sve frizure mogu napraviti. Kad mi padne na pamet, i danas odem u taj salon po neku novu njihovu ideju.

 ZADAR GA IZVUKAO IZ DRUGE LIGE

Relativno kasno, tek s 14 godina, Vuković je ozbiljnije krenuo u nogomet. Braneći na prijateljskoj utakmici s Hajdukom za Omladinac iz Vranjica na Poljudu su prepoznali da “mali nije loš” i doveli ga u svoju momčad. Vuković je tako u “bilom” dresu proveo kadetski i juniorski staž, a nakon toga počelo je vrijeme traženja.
– Prvo sam bio posuđen Novalji pola sezone, potom sam bio zamjena Pletikosi u Hajduku. Nakon toga otišao sam na posudbu u Solin pa se vratio u Hajduk kao pričuva Baliću. Kad je i to prošlo, dvije sezone branio sam u Drugoj ligi u Novalji te jednu u Mosoru. Želio sam se nekako izvući iz te Druge lige i tada je došao poziv Zadra. Nisam puno razmišljao, Zadar sam vidio kao priliku za dokazivanje u Prvoj HNL – ističe Vuković koji je lani branio 90 minuta u Rijeci (poraz 5:3) te drugo poluvrijeme u Koprivnici (poraz 2:0). Ove sezone jedini nastup mu je onaj protiv Varteksa.