Suborci mu skupili za stanarinu

Našavši se na samom rubu egzistencije 36-godišnji branitelj Goran Birkić jučer je zatražio pomoć svojih suboraca iz udruge Zavjet kako sa suprugom ne bi završio na ulici. Bračni je par, naime, prošle godine započeo svoj zajednički život, a kako nemaju vlastiti krov nad glavom, unajmili su stančić u katnici na predjelu Smiljevca za koji su do 10. u mjesecu plaćali 1.400 kuna. Ovaj mjesec stanarina je dospjela na naplatu, a tek nedavno vjenčani bračni par našao se pred zidom. Oni naime nisu imali taj novac. Vlasnik kuće opomenuo ih je nekoliko puta, a potom jučer dao ultimatum da se isele ukoliko do konca dana ne pribave novac.
– Ja ne radim i nemam primanja, a supruga je tek našla posao pa plaću još nije dobila. Morali smo stvoriti tih 1.400 kuna ili seliti, a nemamo kuda. Ja sam se nakon rata nekako snalazio, radio sam svašta, ali sada imam velikih zdravstvenih problema i .. što da vam kažem?!
Dođe mi da se ubijem – kaže Birkić koji je već gomilu papira predao na razne adrese ne bi li ostvario nekakvu mirovinu s obzirom na to da je još 1992. godine kao maloljetnik, s nepunih 17-godina, uzeo pušku u ruke i krenuo u rat. Kao pripadnik 7. Gardijske pukovnije stao je na oltar Domovine i obišao brojna ratišta, a kasnije je bio i u rezervnom sastavu specijalne policije. No, krajem prošlog tjedna dobio je rješenje kojim mu je dodijeljena tek sramotno mala opskrbnina u iznosu od 243 kune. Tim iznosom trebao bi pokriti sve svoje troškove, a kako je sasvim jasno da se ne može niti prehraniti tjedan dana, i ovaj se branitelj, poput brojnih suboraca, našao u situaciji da promišlja čak i o suicidu kao jedinom rješenju njegovih životnih problema.

Udruga mu pomogla danas, a što sutra?!

– Kad smo čuli u kakvom je problemu naš kolega odmah smo mu priskočili u pomoć, ali je sasvim jasno kako njemu treba neko trajno rješenje.
Minimalna opskrbnina koju je dobio nije vrijedna spomena niti njom išta rješava – kaže Boris Mužanović iz udruge Zavjet koji je jučer priskočio svom kolegi upomoć napominjući kako bi se državne institucije trebale puno bolje brinuti o ljudima poput Birkića.