Ni seoske žene nisu što su nekad bile

Dobro je danas kako je nekad bilo. Žene nisu imale pravo na nasljeđivanje, obrazovanje, izbor partnera, pravo glasa i mnogo toga, nabraja Majčina dok bicikl parkira pred Bonacom gdje pije prvu jutarnju kavu s prijateljicama

U povodu Svjetskog dana seoskih žena koji se diljem Hrvatske i svijeta obilježio jučer, znastvenici tvrde kako su urbani život, “betonska džungla” i gužve na cestama uzroci stresnog života u gradu dok su ljudi na selu mnogo zadovoljniji i smireniji.
– Zasigurno su u pravu, ja svoj život u sukošanskim Nadinićevima i mom Pitorku ne bih minjala za sve gradove ovog svita, odlučna je 70-godišnja Marija Nadinić zvana Majčina.
Čuvarica zaboravljenih vještina
Marija Nadinić, rođena Oljica, čuvarica je zaboravljenih vještina. Posljednja je proizvođačica slasnog, bolje reći slankastog lučijaka (vučjak, čijak), malenog žutog ploda s kožicom, jedne od vrsta grahorice ili sočiva.
– Lučijak se nakon berbe kuha i moči u moru zbog odgorčavanja, i to je to, kaže Majčina dodajući kako su fažol, mahune, lučijak ili vučjak, proso, grahorica, vrhunske namirnice za svakodnevnu potrošnju.
– Jedite ribu, blitvu i sočivice, pijte crno domaće vino, jedite sezonsko voće i povrće, začinite hranu dobrim maslinovim uljem. Ne treba se plašiti ni dobre janjetine i kozletine, šali se vesela Majčina.
Rad seoskih žena najčešće nije uopće vrednovan. Žene koje u Hrvatskoj žive u ruralnom prostoru dnevno rade u prosjeku 12 sati, kućanske poslove uglavnom obavljaju samostalno, bez partnerove pomoći, a skrbe i za širu obitelj.
– Dobro je danas kako je nekad bilo. Žene nisu imale pravo na nasljeđivanje, obrazovanje, izbor partnera, pravo glasa i mnogo toga, nabraja Majčina dok bicikl parkira pred Bonacom gdje pije prvu jutarnju kavu s prijateljicama.
Nema krštenja, pričesti, krizme, momačkih i djevojačkih večeri, vjenčanja, godišnjica, fešta i feštica, a da Majčina nije spremila mendulate, kroštule ili bubice, najbolje, tvrde nam sugovornici. Nadasve je aktivna u KUD-u Zlatna luka, Matici umirovljenika i župnoj zajednici.
– Vitalna i radišna, svestrana Majčina itekako pridonosi blagostanju svoje obitelji, životu i razvoju svog rodnog mjesta. Da je nema zasigurno bi je trebalo izmisliti, sasvim će ozbiljno Mirjana Veleslavić Nadinić, voditeljica KUD-a Zlatna Luka i prva animatorica u Turističkoj zajednici.
Lako je u selu uočiti odgovorne žene koje vode brigu o djeci, svojoj obitelji, svom selu i stalno nešto rade. Osim držanja tri od četiri kantuna kuće tu su poslovi u povrtarstvu i ostalo. Majčina je stalno u pokretu.
Dogodine zlatni pir
– Moderna vremena i turizam su doprinijeli da su od ovaca, koza, svinja i peradi u staji i dvorištu ostale tek kokoške, jada se Majčina koja bez problema na metre pila i cijepa drva, vrijedno sakuplja staro željezo, aluminij, bakar…
Cijelog života Majčina ustrajno moli, tiho radi i požrtvovno ugrađuje svoje snage i umijeće u obitelj i zajednicu.
– Ma Bog mi dragi da živiti jer sam bila dobra, a ne zločesta, za šalu uvijek spremna govori Majčina koja ima sedamdeset godina.
Skromna cijeloga života, pa tako i u svojoj priči, kazala nam je da ju je najviše radovalo što je u braku sa svojim Ivom zvanim Bacalja rodila troje djece, Jasnu, Antu i Marijana. Kad su se rodila unučad, Antonela i Stipe.
– Dogodine 29. studenoga na bivši Dan Republike, moj Ive i ja slavimo zlatni pir, 50 godina braka, ponosna je Marija.
U vrijeme kada sve više brakova završava neuspjehom, svoj dugogodišnji zajednički život sa svojim Ivom obrazlaže kroz ljubav, razumijevanje, djecu, vjeru te vremenima u kojima se više radilo, više imalo i više cijenilo.
– Treba puno raditi, redovito, malo i zdravo jesti. Doručkujem najdalje do sedam sati ujutro, prije odlaska u selo po spizu, govori Majčina koja je umjerena u jelu i piću, uvijek optimistična i radosna.
Osim zlatnog pira dogodine u travnju priprema i proslavu stogodišnjice bunara na Pitorku, jedinstvenog seoskog bunara zvanog Ljubavnik.
– ‘Sveta divice Marije, čuvaj nas od svake dežgracije…”, s pučkim, vjerničkim pjesmama ispratila nas je Majčina…