Nada ne odustaje

Važno je pismo namjere i cilj svega, a to je da se o tome raspravlja u Saboru i na kraju osigura poštovanje Smjernica koje je propisalo Ministarstvo zdravstva i Vladin ured za droge, a koje se sada ne poštuju. Očekujemo dobre reakcije, ali ako ne, mi ne odustajemo. Nemamo što izgubiti, borit ćemo se do kraja da pomognemo mladim ljudima, nečijoj djeci, govori Ivanka Ledenko, predsjednica Udruge Nada

Nakon što je prije nekoliko mjeseci pokrenula peticiju pod sloganom “Heroin mi je uzeo dušu, a heptanon ono malo što je od nje ostalo”, Udruga Nada je uz podršku dvadeset udruga s područja županije i nekoliko zadarskih stručnjaka, skupljene potpise i pismo namjere jučer poslala na brojne adrese hrvatskih institucija, od Predsjednika, preko Vlade do oporbe. Od njih se očekuje postroživanje kontrole davanja metadonske terapije koja na ovakav nekontrolirani način (i po četrdeset tableta dnevno!), “našu djecu pretvara u zombije”, u ovisnike o metadonu s kojim se nerijetki i predoziraju, stvara crno tržište metadona koji se na ulici zamjenjuje heroinom, ovisnici tako ne žele na liječenje i stvara se začarani krug koji ovom peticijom i borbom do samog kraja roditelji ovisnika žele zaustaviti.
Ulična preprodaja metadona
– Problem vidimo u tome što ovisnici propisanu terapiju ne piju svakodnevno pred zdavstvenim radnikom, već je dobivaju jedan ili dvaput tjedno čime se povećava rizik za zlouporabu, a učinak liječenja se poništava. Kad bi se davanje metadonske terapije postrožilo, smanjilo bi se crno tržište i ulična preprodaja, heroin bi bio manje dostupan, a više bi se ovisnika odlučivalo na liječenje u terapijskoj zajednici, govori Ivanka Ledenko, predsjednica Udruge Nada.
Kako dodaje, prikupili su 1.700 potpisa u Zadru, Biogradu i Šibeniku, a ako bude trebalo, prikupit će još.
– Sad nas nazivaju brojne udruge iz drugih gradova koje nam se žele pridružiti. Ne znam ima li potpisa dovoljno. Važno je pismo namjere i cilj svega, a to je da se o tome raspravlja u Saboru i na kraju osigura poštovanje Smjernica koje je propisalo Ministarstvo zdravstva i Vladin ured za droge, a koje se sada ne poštuju. Očekujemo dobre reakcije, ali ako ne, mi ne odustajemo. Nemamo što izgubiti, borit ćemo se do kraja da pomognemo mladim ljudima, nečijoj djeci, ističe Ledenko.
Životna škola
Još je jedan problem, dodaje Ledenko, što roditelji nemaju prava kad su im djeca punoljetna.
– Kako da im pomognemo kad nemamo pravo znati niti što uzimaju. Brojni roditelji i ne znaju da su im djeca na heroinu ili na metadonima. A kako da oni sami u tom stanju donesu odluku o liječenju, pita se Ledenko.
Reagirajući na nedavno verbalno prepucavanje preko jednog zadarskog portala s dr. Slavkom Sakomanom, koji je članice Udruge nazvao “frustriranim neukim ženama”, Ledenko ističe da se njih kao pacijente i roditelje pacijenata treba poštovati.
– Voljeli bismo kad bi nas stručnjaci priznali kao roditelje. Mi se ne petljamo u struku, nego se bojimo i borimo za živote naše djece. Mislim da imamo pravo negodovati na dosadašnje davanje terapije jer vidimo što to radi našoj djeci. Ne vrijeđamo niti omalovažavamo nikoga, no nećemo dopustiti niti da se to radi nama, bez obzira na to što nemamo fakultete ni titule. Mi smo samo roditelji sa životnom školom koja je isprepletena tugom i patnjom naše djece, govori Ledenko.
Uz to, zahvaljuje na velikoj podršci HVIDR-e i ostalih udruga te dr. Đuli Rašinović-Sunari, dr. Leonardu Bressanu i dr. Zlatku Miliši.
U povodu mjeseca ovisnosti, koji traje od 15. studenog do 15. prosinca, Ledenko ističe da ovisnost više nije tabu tema, sve se više o tome progovara i sve više roditelja se javlja i traži pomoć za svoju djecu.
– Važno je da se problem otkrije što ranije da se može lakše i riješiti. Upravo pripremamo dva ovisnika za odlazak u terapijsku zajednicu, a uz dobru suradnju s Općom bolnicom Zadar uspijemo vrlo brzo odraditi proceduru da se slučajno ne bi predomislili. Nakon liječenja se javljaju u Udrugu, volontiraju. Sad ćemo preko Zavoda za zapošljavanje zaposliti dvije djevojke. Mnogo se toga napravilo, ali imamo još mnogo posla u zaustavljanju droge, najvećeg karcinoma društva, zaključuje Ledenko.