Popović: U Zadru bih igrao za dvostruko manje novca

Želja mi je bila izbjeći Zadar u skupini, jer smatram da je Zadar u svojoj dvorani najteži mogući protivnik. Moram priznati da mi nije svejedno dolaziti igrati u Zadar protiv Zadra, jer me zbog prelaska u Cibonu prati obilježenost u mom gradu, što me još danas veoma boli – kaže Popović

Košarkaši Zadra su prolaskom u drugi krug Eurokupa dobili nova tri protivnika preko kojih će tražiti prolaz na završni turnir najboljih osam klubova u tom natjecanju koje će se održati u Torinu od 2. do 5. travnja ove godine. Izvukavši među ta tri kluba Uniks iz dalekog ruskog grada Kazana, prva reakcija je bila da u Zadar dolaze dva hrvatska reprezentativca Marko Popović i Krešimir Lončar koji svoj kruh zarađuju u ledu okovanom glavnom gradu Tatarske Republike. Najemotivniji će dolazak ipak biti popularnom Popu koji će tako protiv svog najdražeg kluba tražiti vizu za Torino. Dobili smo ga zakovanog u stanu u Kazanu na minus 25 stupnjeva pa je malo dalmatinskog ozračja, iako preko telefonske žice, s oduševljenjem dočekao.
– Iskreno govoreći, želja mi je bila izbjeći Zadar u skupini, jer smatram da je Zadar u svojoj dvorani najteži mogući protivnik. Moram priznati da mi nije svejedno dolaziti igrati u Zadar protiv Zadra, jer me zbog prelaska u Cibonu prati obilježenost u mom gradu, što me još danas jako boli – kaže Popović.
Ipak ćete 10. veljače istrčati na parket Dvorane Krešimira Ćosića u dresu protivničke momčadi.
To mi je posao i nema emocija kad istrčiš na parket. Onda postoje samo igrači i lopta. Ipak moram napomenuti da mi je veoma žao što je sve tako ispalo. Nadam se da će navijači biti ipak malo susretljiviji nego u prethodnim slučajevima kad sam igrao protiv Zadra.
Vrlo neizvjesna skupina
Kako vam se čini skupina? Dosta teški protivnici.
– O Zadru mogu reći stvarno sve pozitivno i gledajući ih u dvije utakmice koje sam imao priliku pogledati, primijetio sam vrlo potentnu momčad. Ove sezone su dobili jednog fenomenalnog Stipčevića koji organizaciju igre nosi na svojim leđima. Sviđa mi se stil igre koju preferira Zadar, na puno koševa, što je sušta suprotnost u utakmicama u ruskoj ligi koje u pravilu završavaju na nekih 60-ak poena po momčadi. Mislim da bi u idealnoj situaciji s jednim teškim centrom (peticom) imali šanse otići vrlo daleko. Ovako će to na papiru jače momčadi znati iskoristiti. S druge strane, tu je jedan Benetton koji je do prije par sezona bio konstantni sudionik Eurolige i s Nicevićem, Bobbyjem Dixonom i Soragnom predstavljaju vrlo opasnu momčad. Turci su uložili velike novce u ovogodišnju momčad i tu su najveće opasnosti u liku Amera Wrighta i Winstona, koji je došao iz Panathinaikosa, te domaćih igrača Erdogana i Asika. Teška skupina u kojoj će se do zadnjeg kola tražiti sudionik Final Eighta. Ali moram napomenuti da je puno zanimljiviji ovaj sistem s četiri momčadi u skupini, za razliku euroligaške gdje je šest momčadi.
CSKA nedodirljiv
Kakva se košarka igra u Rusiji i kakvi su odnosi u prvenstvu gdje se za naslov bore četiri do pet megamomčadi?
Ruska liga je vrlo teška najviše zbog dugotrajnih i iscrpnih putovanja. Pogotovo za klubove koji su daleko od Moskve, kao mi. Postoji pet klubova koji su ekstrakvalitete, dok ostatak lige zaostaje bar za dvije klase. Tih pet momčadi čine: CSKA, Khimki, Dinamo Moskva, Uniks i Triumph. Sve utakmice između tih klubova su na vrlo mali broj koševa i u tim utakmica uvijek ima, kako se kaže, “krvi do koljena”. Mi smo napravili samo jedan krivi korak za sada. Poraz protiv posljednjeplasirane Samare jedini nam je kiks, ali ćemo to pokušati ispraviti protiv najjačih. Ove sezone u Rusiju su došla najzvučnija igračka pojačana u Europu, što je totalno poremetilo odnose u europskoj košarci. Dolazak velikih NBA igrača je klubove kao Khimki ili Dinamo uzdigao u neslućene visine. Tako je Khimki iz NBA doveo Španjolca Garbajosu i Argentinca Delfina, a Dinamo Slovenca Nachbara i  Amerikanca Parga. To su sve klasni igrači s velikim iskustvom. U Uniksu je definitivno najzvučnije pojačanje Mark Jackson koji je doveden za 2 milijuna dolara, a odigrao je sveukupno par minuta i izgubiljen je zbog ozljede do kraja sezone. S njim bi sigurno bili ravnopravni i s jednim CSKA. Nama u Uniksu konkretno veliki problem predstavlja nemogućnost igranja više od dva stranca na parketu u utakmicama ruske lige. Tako da nam u slučaju problema s prekršajima uvijek nedostaje igrača u rotaciji. Osjeti se na ritmu igre. Dok u Eurokupu mogu igrati svi, što se odmah i odrazilo na činjenici da smo sa šest pobjeda protutnjali svojom skupinom.
CSKA je nadmoćan u prvenstvu i Euroligi, a borba za drugo i treće mjesto je od krucijalnog značenja, jer bi Rusi od sljedeće sezone trebali imati konačno više od jednog Euroligaša.
Istina. Čudno je bilo da zemlja koja daje europskog klupskog prvaka ima samo jednog predstavnika u tom natjecanju. Mislim da je CSKA trenutačno nedodirljiv iako se konkurencija zaoštrila i ove sezone će im biti najteže dosad obraniti naslov. Ipak, košarka ne izaziva u Rusiji takvo zanimanje kao hokej i nogomet, tako da pored velikog novca uloženog u igrače dvorane zjape poluprazne.
Što bi se trebalo poklopiti da Marko Popović ponovno odjene dres Zadra?
– Vrlo sam osjetljiv na tu temu, jer sam proživljavao veoma teške trenutke kad sam svojim prelaskom u Cibonu navukao mržnju većine svojih sugrađana. Kasnije sam shvatio da taj potez i nije bio baš najbolji za mene. Trebao sam slušati Darija Jurina, koji mi je bio u najtežim trenucima najveća potpora, da ne idem u Cibonu ni za živu glavu. Ispalo je da sam otišao, što mi je samo na kraju ostavilo probleme. A što se tiče mog igranja u Zadru, moram napomenuti da se radilo na tome pred početak ove sezone, ali se nije stvorilo pozitivno ozračje za to. Meni uopće nije bio problem novac, jer kad je u pitanju Zadar, igrao bih i za dvostruko manje novca. No, mnogo stvari bi se trebalo tu poklopiti da bi se realiziralo tako nešto.

 NOSTALGIJA

– Teško je, stvarno. No, svoju sam lekciju naučio u Valenciji kad me je ubijala ta nostalgija, što se na kraju odrazilo na mojim igrama. Sad sam puno iskusniji i pokušavam obuzdati te porive tako da se još uvijek uspijem koncentrirati samo na posao. Možda mi je lakše zbog toga što ću nakon završetka prvenstva Rusije imati čak dva ljetna mjeseca za uživanje s prijateljima i obitelji u Zadru. Najviše mi nedostaje društvo i ona zafrkancija koja je sastavni dio našeg svakodnevnog druženja.

 S LONČAROM

Kako se živi u Kazanu? S kim se najčešće družite?
– Teško je ovdje funkcionirati u ovakvom ledu na minus 25 stupnjeva. Ne izlazi se iz stana osim na treninge. Zabava se traži unutar četiri zida, a društvo mi najčešće pravi Krešo Lončar. Tu je bio i Stjepan Tomas, dok je igrao nogomet za Rubin, ali odnedavno njegovim odlaskom ostali smo samo Krešo i ja.