Molitva i svijeće na mjestu stravičnog zločina

Zaklali su mi sina Dragu i 11-godišnjeg Slobodana, koji su poliveni benzinom i zapaljeni. Nevjesta mi je ubijena ispred svoje kuće, a i unuk Goran koji nije imao niti pet godina – Mara Čengić
U zaseoku Šašići u Erveniku, nedaleko od Knina, pripadnici tzv. “krajinske milicije” su prije točno 20 godina, 18. siječnja 1992., zvjerski pobili i potom u podrumu kuće zapalili četveročlanu obitelj Čengić, 39-godišnjeg oca Dragu, 32-godišnju majku Nevenku i njihovo dvoje malodobne djece, 11-godišnjeg Slobodana i 5-godišnjeg Gorana.
U povodu 20. obljetnice jučer je u Erveniku održana komemoracija, molitva odrješenja te su položeni vijenci i zapaljene svijeće na grobnici i mjestu stravičnog zločina nad hrvatskim civilima. Izaslanstvo Grada Benkovca predvodio je dogradonačelnik Mirko Erstić, a izaslanstvo Grada Knina gradonačelnica Josipa Rimac.
Glavni krvnik Damir Travica
Žrtvama su se poklonila izaslanstva benkovačkog UHDDR-a predvođeni predsjednikom Danijelom Gašparom, HVIDRA Benkovac predvođena predsjednikom Miloradom Guzićem, županijske Udruge hrvatskih civilnih stradalnika iz Domovinskog rata predvođene su predsjednicom Ljubicom Krcić, Koordinacija udruga hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata grada Knina s predsjednikom Antom Anićem Kremićem, zatim djelatnici Braniteljskog portala Knin te branitelji iz Benkovca, Obrovca, Knina, Kistanja i Ervenika.
Mučki ubijenima svijeću je zapalila Dragina 78-godišnja majka Mara, braća Vlado (55) i Ivan (57) te nećakinja Ivana. Molitvu odrješenja je predvodio mons. Nikola Dučkić, župnik Kistanja, Ervenika i Nunića.
Glavni krvnik Damir Travica je u studenom 2008. godine izručen hrvatskim vlastima iz Engleske zbog izvršenja 15-godišnje zatvorske kazne, na koliko ga je u odsutnosti osudio šibenski Županijski sud.
Tog 18. siječnja 1992. godine u selu Rupe u šibenskom zaleđu poginuli su Nebojša i Rajko Kovačević i Rade Vrcalin iz Ervenika. Tada 35-godišnji Damir Travica, vlasnik gostionice Taverna u Erveniku, za njihovu smrt saznao je i odmah o tome krenuo obavijestiti Slobodana Kovačevića, da “shodno našoj ranijoj zakletvi koju smo dali jedan drugom ako se desi i jednom našem mještanu srpske nacionalnosti bilo što, da ćemo protjerati i popaliti sve Hrvate iz našeg sela”. Travica i Kovačević do večeri su razradili svoj zločinački plan. U zločinačkom pohodu priključio im se i Nebojša Travica zvani Nebesilo.
Te su večeri zločinci zapalili sve preostale hrvatske kuće u selu, a bijegom su se u posljednji trenutak spasili Dragin otac Josip i majka Mare, čija je kuća bila prilično udaljena od mjesta zločina te Pavao Đakulović sa ženom i sinom.
Nevjesta i unuk ubijeni ispred kuće
Nakon provedene hladne noći u šumi baka Mara Čengić uputila se prema kući najstarijeg sina i u njoj pronašla dva pougljena trupla, a druga dva u dvorištu kuće.
– U 19 sati u prizemlje kuće našeg sina Drage Čengića navalili su Srbi iz našeg mjesta, a u kući su se nalazili sin Drago, nevjesta Nevenka (1960.) i anđelići Slobodan i Goran. Na sredini kuhinje zaklali su mi sina Dragu i 11-godišnjeg Slobodana, koji su poliveni benzinom i zapaljeni, a u tom kaosu nevjesta Nevenka, iako je bila ranjena, pokušala je spasiti sina Gorana zaštitivši ga svojim tijelom. Nije uspjela, suznih očiju i jecajući pričala je baka Mare koja s bolesnim suprugom Josipom živi u Kninu, prisjetivši se kako su se skrivali cijele noći u šumi, a ujutro u strahu krenuli put Knina.
– Nevjesta mi je ubijena ispred svoje kuće, a i unuk Goran koji nije imao niti pet godina. U isto vrijeme dok je jedna grupa ubijala u kući moga sina Drage, druga je grupa krenula u našu kuću u kojoj smo živjeli ja i moj muž. Igrom slučaja smo uspjeli pobjeći na sporedna vrata, a istog trenutka zapaljena nam je kuća, gospodarske zgrade i uništeno u jednoj večeri sve što smo imali, kazala je Mara Čengić.

Od 600 do 14 Hrvata

U Erveniku, mjestu nekadašnje poznate tvornice odjevnih predmeta Ponos, koji leži na obali rijeke Zrmanje je 1940. godine postojala katolička župa s više od 600 vjernika sa sjedištem u crkvi Svetoga Mihovila Arhanđela izgrađenoj 1402. godine na mjesnom groblju. U predvečerje Domovinskog rata ovdje je živjelo 53 Hrvata, dok je danas broj Hrvata sveden na jedva 14 i to u tri obitelji.