Mapeti su pis of kejk za ove naše političare

Odradili smo i to Valentinovo. Pustili lampione u nebo, netko odgledao Ljigu prvaka, a ja s frendicama čije bolje polovice su bile okupirane daljinskim i pivom, popila cugu. A nije da mi nije bilo za krepat od smijeha kad sam ujutro po gradu kroz prozor svoje butige gledala muškiće kako nose cvijeće u ruci. Neki, za koje je javna tajna da šalabazaju okolo, bili su kao anđelčići. Neka ih cijeli grad vidi kako su oni brižni muževi. S ponosom okolo tresu kitu, a na Valetnovo idu doma s kitom u ruci. Evala!
Evo ima dvadeset godina da su tu pizdariju počeli forsirati kod nas i nikako se ne mogu čuditi kako svakoj gluposti sa zapada naletimo na baketinu. Ajde, kužim još ove mulce iz srednje škole kojima je to skuža za konačni ulet kolegici iz razreda koja im se inače sviđa, ali ove koji su odrasli onda dok se veliki Hrvati nisu počeli krstit kao veliki, e to nikako ne kužim.
A još manje kužim one poznate i vonabi poznate Hrvate koji uredno po medijima (novinarske li neinventivnosti kod odabira teme) viču kako im je svaki dan Valentinovo. Je, zato što glumataju svaki dan, kupuju skupe poklone, putovanja i kupuju ljubav… Ma dok se ne pokrviš da tri dana ne govoriš i dok ne padne seks pomirenja, nema ljubavi. Sve ostalo su varijante za medije. I ona, tko će mi objasniti kako se onda rastanu nakon niti dvije godine braka ili veze, a svaki dan im je Valentinovo?! Da je tako i da formula postoji, netko bi odavno bio obogatio na tome. Zato cijenim iskrene koji znaju i priznaju da ima dana kada je Valentinovo, da ima dana kada bi vlastitog muža/ženu izbacio kroz prozor, televiziju prokinuo nogom, pogotovo kad je Ljiga prvaka… A ima dana kad je sve med i mlijeko. Zato cijenim svoje frendice i frendove, kod nas je sve transparentno. Ma čim je vidiš kojim motom je ušla u kvartovski na kavu, ne treba ništa ni reć, sve je jasno – je li petak bio dan za metak ili bi najrađe, netom prije nego je došla, bacala po kući pijate ko frizbi…
Nije se ni slegla prašina oko Valentinova, počeli su gnjaviti s maškarama. A ako nešto ne volim, onda su to maškare. Sve nešto kao moraš bit lud, veseo, pretvarat se da si netko drugi… Mrzim se glupirati na takav način, a ako mi je već do maškara i do glumljenja glume, brate rađe riješim jednim klikom na daljinski pa gledam Sabor. Kad je bog hodao po zemlji, znala sam nekad nazvat da sam bolesna ako je sjednica Sabora bila zanimljiva. Ili se čejnđat s kolegicom za smjenu, njoj uvalim prvu što njoj više paše a ja se naspavam, uzmem šalicu kornfleksa, čokoladno mlijeko i pred teve. Mapeti su pis of kejk za ove naše. One stare i ove nove. Ne znam zašto, ali kod nas tko god je na vlasti, nikad se ne zna tko pije, a tko plaća. Ma ne bi se to dogovorilo, nema šanse. Nije važno što je dobro za narod, bitno je bit uvik kontra. Kontra crvenih, kontra plavih, pa kontra jedni drugih… Zapita se čovjek ima li tamo uopće normalnih ili su im svaki dan poklade.
Donila mi susjeda fritule. To je jedina dobra stvar kad su maškare u pitanju. Taman sam šporkala zube, kad ono pjat prazan. Pa sam zvala babu ima li šanse da sam ja to sposobna napraviti.
– Nema sinko, sidi u auto i dođi ti kod babe. Stavit će baba i fritule i zera janjetine za te za večeru.
Baba, bog te blagoslovio!!! Gdje ćeš bolje subote uvečer. I još mi je uvalila sto kuna da ima za kavu. Još dok sam bila mala nije mi bilo jasno zašto majke imaju svoj dan, a bake nemaju. Jer bake su uvijek centar svijeta. To zna i moj prijatelj koji svaki dan posjećuje baku u domu. Bake nam služe da nas razmaze, da nas tetoše, da nas razumiju… Je, samo je jedna mama, ali dvije su bake… Je da jednu uvijek za dz volimo više od druge, da su ljubomorne jedna na drugi i da se natječu koja će nam biti draža, ali bake su nezamjenjive. Ova moja ima 87, a željela bih da poživi barem do sto! Jer nitko ne zna napraviti frite i janjetinu kao ona. E da, da mi se baba bodulica ne uvrijedi, nitko ne zna napraviti čaj s medom i limunom i ispeći ribu i napravit kumpir-salatu kao ona.
Mare([email protected])