Umjesto košarke izabrao sam glazbu

“Inventura” je, kao moj prvi pravi hrvatski album uspio iznad svih očekivanja. Pjesme su na mnogim rang listama, u Bosni sam kandidat za nagradu “Davorin” u kategoriji albuma, a možda ću i na “Porinu” nešto dobiti. To ovisi u koju će me kategoriju strpati, jer ovo je dosta neobična situacija. Kao stranac mogu biti u kategoriji sa U2 ili Brianom Ferryem, a pošto pjevam na hrvatskom mogu proći i kao domaći autor. Uostalom, vidjet ćemo
Zoranu Predin je jedinstveni kulturološki fenomen na estradnom nebu naše zemlje. Usprkos velikom respektu koji glazbeni znalci imaju prema Kreslinu, Pengovu ili Brecelju, Predin je nakon legendarnih “Buldožera” jedina široko prihvaćena glazbena atrakcija iz susjedne nam Slovenije. Naravno da su korijeni njegove popularnosti nikli još osamdesetih godina na temeljima njegove matične grupe “Lačni Franz”, ali je činjenica da je širu afirmaciju i popularnost stekao isključivo svojim samostalnim radom. U tom je razdoblju izdao pregršt visokokvalitetnih albuma u kojima je svoj umjetnički izražaj bazirao na širokoj lepezi stilova, od swinga i charlstonea preko očijukanja s jazzom pa do, šaljivo rečeno, “gipsy sounda” koji nam je i u Arsenalu svirao. Usprkos tolikom šarenilu, on ni u jednom tenutku ne gubi svoj otkačeni kantautorski stil kojim, osobito u Hrvatskoj, plijeni svoju publiku.
VEČERI KULTURE U ARSENALU
Nakon što sam prošle godine uživao u koncertima eminentnih umjetnika poput Dedića, Predina, Stefanovskog i “Zabranjenog Pušenja”, Arsenal je ponovno doveo Predina, čime jasno daje do znanja da mu je stalo do nivoa koncertnih događanja u svome prostoru. U najavama ovoga koncerta moglo se čuti da će Predin izvoditi isključivo nove pjesme, što je možda uzrok nešto slabijoj posjećenosti nego prošle godine. No, to nije smetalo da atmosfera bude vesela, glazbenici odlično raspoloženi, tako da nitko nije otišao nezadovoljan. Predin je uistinu izvodio samo nove pjesme i tek smo u par navrata mogli čuti poznate standarde poput “Mentol Bonbona”, “Bolj Star Bolj Nor” ili “Zarjavelih Trobenti”, dok su iz prebogatog fundusa “Lačnog Franza” izvedene samo “Čakaj Me” i ipak neizostavni “Praslovan”.
Po običaju bilo je i pošalica i viceva, tako da su osim uistinu sjajnih glazbenih izvedbi (kao i uvijek, nepravedno je nekoga izdvajati, ali su gitarist Igor Bezget i kontrabasist Nikola Matošić uistinu bili raspoloženi), gosti mogli uživati i u konferansi. Jer, kao što sam zadnji put rekao, Predin je svojim šarmom u stanju, poput Dedića ili Balaševića, privući i zabaviti i one koji nikada nisu čuli ni jednu njegovu pjesmu.
DOSLJEDNOST I KVALITETA
Nešto što ne smijemo nikako zaboraviti napomenuti je dosljednost kojom “Arsenal” ovakve koncerte započinje u pristojnim terminima, a ne u sitnim satima kada iz kuće izlaze samo vampiri i njima slični. Tako je i ovom prilikom koncert započeo točno u 21 sat, što je u vremenima kada se gubi osjećaj za mjeru vrlo pohvalno. Iako u početku rada svoje matične grupe, koja je tada njegovala prilično “neurastenični” pristup novovalnom rocku, nije odavao svu širinu svoga talenta, danas, nakon petnaestak godina solističke karijere on zauzima mjesto u samom vrhu glazbenih scena zemalja sljednica jedne bivše države. Taj se kvalitet dokazuje već godinama kako autorski, nizom izvanrednih albuma, tako i koncertno, uz pratnju zanimljivih i kvalitetnih glazbenika.
Zoran Predin je stigao u Zadar iz zime, ugodno iznenađen toplinom, suncem i morem, kako sam kaže, “Nokautiran ovim ljepotama”. Najavio nam je svoj prvi koncert na našem jeziku i promociju zadnja dva albuma ( “Za Šaku Ljubavi” i “Inventura”) napravljenih posebno za hrvatsko tržište. Očekujući atmosferu sa prošlogodišnjeg koncerta, dobro raspoložen, pozvao nas je da dođemo i dobro se zajedno provedemo, a mi smo ga prije najavljene zabave malo prorešetali pitanjima:
Prošla je ravno godina dana od vašega zadnjeg koncerta u Arsenalu. Jeste li u međuvremenu uspjeli realizirati sve ono što ste nam tom prilikom najavili?
– Mogu se pohvaliti da od svih svojih planova, ideja i snova uspijem ostvariti otprilike polovicu, što smatram odličnim rezultatom. Najavljene prepjeve na španjolski i francuski nisam napravio, ali će engleski materijal biti gotov krajem travnja. U Zadar dolazim direktno iz Berlina gdje sam imao dva koncerta, tako da djelujem i na međunarodnom planu. “Inventura” je, kao moj prvi pravi hrvatski album uspio iznad svih očekivanja. Pjesme su na mnogim rang listama, u Bosni sam kandidat za nagradu “Davorin” u kategoriji albuma, a možda ću i na “Porinu” nešto dobiti. To ovisi u koju će me kategoriju strpati, jer ovo je dosta neobična situacija. Kao stranac mogu biti u kategoriji sa U2 ili Brianom Ferryem, a pošto pjevam na hrvatskom mogu proći i kao domaći autor. Uostalom, vidjet ćemo.
Pravi hit
Na novoj su ploči primjetna slična atmosfersko – aranžmanska rješenja kao i na “Ljubavniku iz ormara” od prije desetak godina. Osim što ih je odsvirala ista ritam sekcija evidentan je i Vaš afinitet prema takvoj glazbi. Mislite li se toga držati i ubuduće?
– Da. To je ključ koji otvara svjetsku scenu. To je muzika koju nitko ne svira, a Gipsy Swing je instrumentalna glazba. Kada su “Vaya Con Dios” prestali raditi, zapravo smo ostali samo mi.
Bojite li se da bi netko mogao zlonamjerno protumačiti refren pjesme “To Mi Radi” sa zadnjeg albuma?
– Ja se nadam ne, jer to je šala. Prije tjedan dana u najavi za ovu pjesmu sam rekao da sam cijeli život htio napisati jedan pravi hit, a da mi to nikada nije uspijelo, jer uvijek kad se namjerim da stvarno napišem hit, negdje pogriješim i onda su hitovi neke sasvim druge pjesme a ne ova koju sam ja planirao. Sada sam išao na sigurno. “To Mi Radi” je ironična pjesma i ja mislim da je tako i prihvaćena, a da se svi moji fanovi ugodno cerekaju slušajući je.
Na ovoj, nazovimo je tako, “hrvatskoj” ploči, prepjevali ste i dvije starije pjesme. Možemo li uskoro očekivati i novi album sa prepjevanim starijim materijalom koji bi Vaša stara publika sigurno željela čuti?
– Da. Poslije uspijeha “Inventure” stekao sam dosta samopouzdanja. Ja sam još na našim prvim nastupima u Zagrebu prije trideset godina priželjkivao da preskočim tu jezičku barijeru i da neke stvari kažem direktno, no tada to nisam bio u stanju, a nisam ni vladao hrvatskim jezikom kao danas. Zato sam išao postepeno. Na albumu “Za Šaku Ljubavi” ja sam autor a pjevaju drugi, a onda sam se usudio napisati, otpjevati i snimiti sasvim nove pjesme.
S obzirom volite Jamesa Jonesa, zašto nikada ne izvodite pjesmu “Stari Vojak” koja je bila i vaš prvi uspjeh i s kojom ste stekli i širu afirmaciju?
– Ja ove godine slavim trideset godina karijere, s osnovnom namjerom da otkačim prošlost. Zanima me samo budućnost i ponijet ću sa sobom samo nekoliko pjesama, ali nažalost, za “Starog vojaka” nije bilo mjesta. Žao mi je, ali izgleda da je pao za slobodu. U stvari, to je krasna pjesma i shvatiti ću ovo kao sugestiju.
“Zreliji smo od političara”
Kada smo već kod padanja za slobodu, je li Vas “Bilećanki”, koju ste obradili na ovoj ploči, privukla njena artistična ili politička komponenta?
– Ja tu imam dosta čudnu situaciju. Kada sam počeo sa Lačnim Franzom bio sam, kako da kažem, na drugoj strani onoga režima. Imao sam puno problema sa milicijom ili što je tada već bilo. Jednostavno, htio sam misliti svojom glavom, što i dan danas radim, pa sam bio proglašen neprijateljem. Sve sam svoje tekstove morao dva mjeseca prije koncerta nositi na stanicu da milicajci onda tamo to čitaju i pokušavaju shvatiti o čemu pjevam. To su danas, ovako, čudne stvari. U ovih se trideset godina dosta toga promjenilo i danas živim po principima francuske revolucije bratstvo, sloboda, ravnopravnost. Ja sam na komunizam uvijek gledao kao na totalitarni režim i ideologija mi se nije sviđala, ali što se tiče partizanstva i borbe za slobodu, apsolutno sam bio za to i sad pjevam one partizanske koje nemaju nikakvih parola u sebi, koje imaju lijepu melodiju, i baš sam je iz neke takve sklonosti odlučio snimiti i pjevati.
Svojevremeno ste dogurali do kadetske košarkaške reprezentacije. Žalite li što se niste do kraja afirmirali kao košarkaš i kako vaš organizam podnosi rekreacijske napore koje mu namećete?
– Sutra u pet u Ljubljani imamo dogovorenu košarku i nadam se da ću se vratiti pravovremeno, i to u stanju da nešto i pogodim. Baš za pola sata u Ljubljani počinje utakmica između Olimpije i Zadra, a čuo sam da je osim trenera Zadar dobio i još neka pojačanja. Meni je za karijeru falilo nekih dvadesetak centimetara. Ali da sam postao košarkaš onda danas vjerojatno ne bi bilo ovoga koncerta.
Prošli ste nam put rekli da treba prelaziti granice, od dnevne politike pa do globalnih pitanja. Osjećate li posljedice ovih napetosti između dviju susjednih zemalja?
– Srećom ne (kuca prstom po drvenom stolu op.a.). Ja mislim da je društvo, internet i neki viši nivo civilnog društva postiglo to da jednostavno više ne vjerujemo dnevnoj štampi. Prije deset godina svi smo to još čitali, a možda ima istine u tome da je ta politika samo u svrsi njihovih interesa, a ne naših. Mi ćemo to preskočiti, i već za godinu dana svi ćemo se skupa smijati tim zgodama. Jednostavno – prerasli smo. Mi smo zreliji od vlastitih političara.

 “INVENTURA” – ZORAN PREDIN & “GYPSY SWING BAND”

Nakon što je izdao “Za Šaku Ljubavi”, na kojem su njegove poznate skladbe izvodili hrvatski pjevači, Predin je nedavno objavio i “Inventuru”, prvu samostalnu ploču sa originalnim materijalom na našem jeziku. Zabilježeno je devet pjesama od kojih su dvije obrade (“Bilećanka” i “Radetzki marš”), te dva prepjeva već poznatih pjesama sa albuma “Ljubimec Iz Omare” iz 98.g., “Ni Sekunde Više” (“Maribor Je Nor”) i “Ja Sam Taj” (“Vsi Koščki So Celi”). Radi se dakle o šest potpuno novih pjesama koje po svome glazbenom izričaju najviše podsjećaju na album “Ljubimec Iz Omare”, što ne treba čuditi s obzirom na isti instrumentarij (doduše bez violine) i aranžmane. Tekstualno je pak primjetna polarizacija na pjesme u kojima se preispituju životni stavovi i postignuća (“Za Pola Vijeka”, “Inventura”, “Prohujali Su Moji Vihori”), i na one s optimističnim, zafrkantskim sadržajem (“To Mi Radi”, “Alfa Mužjak”). Sve u svemu, radi se o korektnom ostvarenju na Predinovom nivou, što će reći – jako dobra ploča!