Hoće li hidroavioni zamijeniti trajekte?

Govoreći o današnjoj i budućoj cestovnoj povezanosti prof. Vittorio Torbianelli, docent na Sveučilištu u Trstu, naglasio je da se današnji infrastrukturalni planovi u Dalmaciji temelje na potrebama sasvim drugačijima nego što su bile u prošlosti s obzirom da je Hrvatska trebala učvrstiti svoj teritorijalni ustroj spajajući prijestolnicu s jugom zemlje

Odnedavno je Zadar ponovno trajektnom vezom povezan s Anconom. Liniju održava trajekt “Zadar” koji je od 10. siječnja bio na redovitom remontu, a potom opet nije plovio zbog mjera racionalizacije i štednje, budući da je bilo procijenjeno da su mu tijekom zimskih mjeseci kapaciteti nedovoljno popunjeni i da nije rentabilno održavati ovu vezu. Međunarodnu liniju s Jakinom će ovaj “Jadrolinijin” trajekt održavati tri puta tjedno te će iz Zadra isplovljavati ponedjeljkom, srijedom i petkom u 22 sata, a sa suprotne jadranske obale utorkom, četvrtkom i subotom u isto vrijeme. Kapaciteti “Zadra” koji ovom prugom plovi već više godina su tisuću putnika i 270 motornih vozila.
Ovom prugom poboljšat će se veze između hrvatske i talijanske obale za što postoji interes na obje strane. Koliko je zanimanje Talijana za bolju prometnu povezanost s istočnom obalom Jadrana svjedoči i činjenica da je to bila jedna od tema o kojoj se raspravljalo na lanjskom “Nacionalnom skupu Dalmatinaca” u Trstu. Tom prigodom je Renzo Codarin, predsjednik Konzorcija zračne luke Giulia iznio povijesni pregled zračnih veza koje je potakla obitelj Cosulich, podrijetlom iz Lošinja, koji su svoju tvrtku poslije ustanovili u Trstu. Godine 1921. počeli su prvi letovi hidroplanima kojima se prevozilo goste njihovog hotela u Portorožu. U travnju 1927. ustanovljena je hidroavionska linija Trst – Zadar, a potom i Ancona – Zadar.
Govoreći o današnjoj i budućoj cestovnoj povezanosti prof. Vittorio Torbianelli, docent na Sveučilištu u Trstu, naglasio je da se današnji infrastrukturalni planovi u Dalmaciji temelje na potrebama sasvim drugačijima nego što su bile u prošlosti s obzirom da je Hrvatska trebala učvrstiti svoj teritorijalni ustroj spajajući prijestolnicu s jugom zemlje. Prof. Torbianelli je kazao kako su taj posao “Hrvati bez sumnje napravili dobro i brzo”, no odbacio je mogućnost ponovne uspostave zračnih linija između Trsta i Dalmacije, jer se za njima ne osjeća potreba i ne bi bile ekonomski isplative.
Ispričavši se nazočnima što će ih zasigurno razočarati, Torbianelli je kazao kako isto vrijedi i za izgradnju auto ceste Trst – Rijeka, koju je parafrazirajući talijanske nazive autocesta označio kao “l’autostrada dei sogni” (autocesta snova), budući da ona nije u cestovnim prioritetima ne samo Slovenije i Hrvatske, nego ni u europskim planovima cestogradnje na ovome području, a k tome bi se njom put skratio tek za deset minuta.
Torbianellijevo izlaganje potaklo je raspravu jer se s njegovim zaključcima nije slagao velik broj slušatelja.
Zaključke je iznio moderator tribine, Renzo de Vidovich založivši se da se ponovno pokrene Codarinov projekt uspostave prometne povezanosti hidroavionima koji su k tome pogodni za slijetanje u luke udaljenih otoka koji su slabo prometno povezani, a nemaju ni zračnih luka.
Bilo je govora i o potrebi povezivanja Rijeke i Senja autocestom jer vozači koji tim putom idu prema Dalmaciji danas prave sedamdesetak kilometara prema sjeveru, da bi se od Bosiljeva tek okrenuli u pravac kojim su naumili. No, i takva cestovna povezanost čini trajektnu prugu iz Trsta za Dalmaciju ekonomski neisplativom jer je procijenjeno da od Trsta do Zadra treba četiri sata automobilom. Sve ovo dodatno govori o važnosti trajektne pruge Zadar – Ancona koja do daljnjega ostaje glavna prekojadranska poveznica ne samo ovih dvaju gradova, nego i država Hrvatske i Italije.