Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Pjesma za Petru kao metafora

18.05.2017. 22:00


Zadar je pred još jednim humanitarnim izazovom na koji će znati  odgovoriti – pjesmom za Petru. Na Višnjiku je 23. svibnja koncert za teško  bolesnu djevojčicu koja je prošla i previše kemoterapija za jedan mali  život da se nad tim dobar čovjek ne bi zamislio i pokrenuo. Pokrenuli su  se pjevači, igrači futsala, a onda će i Zadrani pokazujući da je živ grad  dobrih ljudi. Kao i puno puta do sada, uvijek kada su u pitanju djeca koja  se bore s bolešću, osobe s invaliditetom, sugrađani u potrebi, sakupljači  boca, stari i napušteni , unesrećeni, beskućnici i svi oni koji trebaju  pomoć, koji trebaju iskru plemenitosti i znak da nisu sami. Tako se  pjesma za Petru pretvara u metaforu dobrote o kojoj treba govoriti, o  kojoj treba pisati, u kojoj treba sudjelovati i koju treba slijediti. Unatoč i  usprkos svijetu i vremenu koje nas često sili da živimo zatvoreni u svoja  četiri zida, mučeni svojim sitnim sebičnostima,  zatvoreni u svoje čahure,  gledajući sebe i svoja posla, ne mareći za druge.
I ako se spomenu samo neka zrnca dobrote, svi oni koje je ponijela ova  emocija bit će zadovoljni i bit će sretni jer oni ne pomažu da se njih  uzdiže nego da učine plemenito djelo.
Još su mnogim Zadranima žive slike s veličanstvene utrke Wings For  Life kada su istom stazom krenuli trkači i oni koji to ne mogu, a htjeli bi  najviše na svijetu. Zajedno tisuće trkača, invalidska kolica, štake, pljesak –  i zasuze oči na to što su Zadrani spremni prirediti i ponos zbog toga.  Prikupljaju se sredstva za istraživanje lijeka za ozljede leđne moždine, za  oboljele kojima je želja da prohodaju velika kao život. Tamo gdje sustavi  zakažu ili su nemoćni pokrenu se plemeniti ljudi i u tim trenucima  blijede negativne misli, kritike i politike i konačno dobra vijest postaje  prva vijest u medijskom prostoru pretrpanom sivilom, crnilom i žutilom.  Mali ljudi čine velike stvari koje uvijek iznova treba spominjati kako bi se  množile, širile i činile svijet ljudskijim mjestom za život. 
Zadarska socijalna samoposluga koju vodi bračni par Blaslov puno je  puta zasvijetlila svojim radom jer petstotinjak korisnika dobiva namirnice  potrebne za život zahvaljujući donatorima kojih je toliko puno, od  školske djece do sportaša i nevidljivih Zadrana koji su pune police kako  bi pomogli potrebitim sugrađanima koji četvrtkom skupe pod skute svoju  nevolju koja ih je dovela pred vrata Samostana sv. Frane. Progutaju ponos  i ponesu namirnice da bi prehranili djecu za koju je čokolada luksuz.  Zadrani koji to znaju razumjeti shvaćaju plemenitost i važnost ovog  projekta kao što znaju i da je njihov dar Vukovaru nešto posebno, osjećaj  koji premašuje vrijednost  šlepera s namirnicama. Oni koji su  senzibilizirani za tuđu nesreću, često u čistim vrećicama ostavljaju kruh  koji će nekom dobro doći, vide ga oni koji su prinuđeni skupljati  plastične boce, a sve ih je manje koji se toga posla srame. Neki su od njih  umirovljenici koji ne mogu preživjeti s malim mirovinama. Stari i  nemoćni sve će više trebati dobrotu, brigu i skrb kako svojih bližnjih tako  i cijele zajednice. Prostor za dobrotu samo će se još otvarati pa će i  dobrih ljudi morati biti sve više.
Djeca s posebnim potrebama, s teškoćama u razvoju za blagdane su  često domaćini brojnim gostima koji ih obilaze i daruju, a ona uzvraćaju  toplinom. U Zadru se nije dogodilo da dijete s Down sindromom ne može  s drugom djecom biti na pričesti. Udruge čiji su članovi osobe s  invaliditetom i oboljeli  treba još više njegovati i pomagati kako u okviru  sustava tako i od strane građana.  Humanitarne akcije ne zaobilaze ni  zadarski Dom za odgoj djece i mladeži, koji čezne za tim da izbriše  nadimak „sivi dom".
Pokraj dobrote nikako ne bismo smjeli prolaziti kao da je ne  primjećujemo, a posebno kada je zacrtani cilj  postavljen visoko kao što je  primjerice, kupnja aparata za zračenje onkoloških bolesnika koji košta  četiri milijuna eura pa za njega treba sva sila akcija i donacija.
Lijepa manifestacija „Maslinarski marendin" također se zajedno s  Ligom protiv raka, pa i studentima u sklopu Ritma kulturizma, uključila  u prikupljanje sredstava za taj vrijedan uređaj za zadarsku Opću bolnicu.  No, koliko će vremena proći i koliko humanitarnih stihova, ispisanih  glagoljicom poteći dok se ne ostvari cilj, u ovoj priči nije toliko ni važno.
Važno je da dobri ljudi ukrašavaju grad, da su njegovo bogatstvo,  njegova lijepa strana koju treba pokazivati. Važno je da Zadar želi pjevati  za Petru…