Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

13 C°

Organiziram paradu

18.06.2011. 22:00


Jesam li pogriješila kad sam svoje  odstudirala i vratila se doma? Jer  posla u struci nemam, a u Zagrebu  bih možda i mogla uspjeti kao  pravnica, bez obzira što i tamo ide  sve po babu i po stričevima?! Jesam  li pogriješila što me vukao zov  Kalelarge koja mi sada svakodnevno  izlazi na uši i što ne vidim trenutka  kako bih se mogla odseliti bilo gdje,  pa makar i na Novi Zeland?!
Jer Zagreb nema paradu krezubih  seljačina koje su u svakom trenutku  spremne na nasilje, bez obzira radilo  se o nogometu, pederima ili  političkim skupovima. I Zagreb  nema Keruma za gradonačelnika.  Nije opterećen seksualnom,  političkom, nacionalnom  opredjeljenošću. Ok, nije seljak ni  nama gradonačelnik, nismo ni mi  opterećeni nogometom i direktorima  koji se bahate s ustaškim kapama po  Čavoglavama, ali opet… Još uvijek  smo zadrta sredina u kojoj je bitno s  Poluotoka potjerati ća sve u  jedanaest, da bi se pošten svijet  mogao naspavati. Jebeš turizam,  imaju orgulje i Donat i to bi im trebao  biti vrhunac. U jednoj firmi u kojoj  sam prije radila, šef je znao reći:
– Kakva plaća, tko je vidio da pitate za  plaću?! Još vi meni trebate platiti što  sam vas uopće pustio da radite za  firmu čije cijenjeno ime je poznato u  svijetu…
Da, Zagreb nema Keruma, ali ima  Bandića. Nema ni Hajduk zatucanog  direktora koji hodočasti po  Čavoglavama, ali ima Mamića koji  isto nije normalan. Nema povike da  se ubiju pederi, ali ima Ćiru i Mamića  pedera… I Markovića koji bi pobio  sve pedere i koji rezolutno tvrdi da u  nogometu nema pederluka. A sluša  najvećeg pedera među pederima,  the Mamića…
Možda i nisam pogriješila što sam se  vratila doma. Ovdje je najveći  problem što te svi znaju. Nekad mi se  uopće ne da odzdravljati dok  prolazim po Kalelargi, a gore svatko  gleda svoja posla. Ovdje ti natakare  veze i vezice s kojima nemaš uopće  veze, svi sve o tebi znaju bolje od  tebe samoga, no i to ima svoje čari.  Primjerice, kad sjedneš s nekim prvi  put za stol, a uopće se ne poznajete.  Pa te isti taj počne ogovarati, a da ni  ne zna da ogovara baš tebe. Nego  priča što je o toj osobi, a potrefi se da  priča baš o tebi, što je iz pete ili  desete ruke čuo. Na kraju zanimljive  cuge doznaš puno stvari o sebi koje  uopće nisi znao, zahvališ se  dotičnome što te prosvijetlio u  pameti i gledaš mu facu kako se  crveni. Dotični scenarij dogodio mi  se ne jednom u životu i svaki put me  fascinira ljudska glupost. I  opsjednutost miješanjem u tuđi  život. I to kad ti priča žena koja  olajava sve oko sebe znane i  neznane, bajdevej je homofob, a  rođeni brat joj je tetka da ne može biti  veća. I to javno, a ne tajno. E baš  volem te koji rađe metu ispred tuđih  vrata. Stan mi je trenutno u takvom  neredu, tako da bih rado jednu takvu  pozvala kod sebe, ako ništa drugo,  da mi da ruku napraviti čistku barem  u ormaru. Jer se na to spremam već  godinu dana, pa nikako da stisnem  zube i krenem u pohod. Ovako  jadna, ne znam više što imam za  nositi, a što nemam. Vrijeme je da  izbacim sve u što ne stanem, što sam  prerasla kilama i godinama.
Odlučila sam i ja napraviti paradu  kroz grad. Neudanih i raspuštenica.  Pa da vidim tko će baciti kamen i na  jednu od nas. Mislim da ćemo  pljeskom biti popraćene pogotovo  od onih još uvijek vole suprotan spol,  a groze se gejeva, ali zato bi po  nama mogle bacati kamenje one čiji  muževi vole šarati okolo. Usrdno se  nadam da će nas braniti ženske i ine  udruge kad budemo nosile  transparente: “Ja bih se isto udala”,  “Traži se dečko”…
Mare([email protected])