Neki turisti samo slijede svoj nos

– Prvi slijed je bio palenta s domaćom šalšom i dagnjama. Zatim drugi slijed s kozicama, tartufima i domaćom paštom, te naposlijetku riba u škartocu, a sve začinjeno sa specijalnom čašom vina koja se sljubljuje uz spomenuta jela. Dakle, ono što se traži je autohtonost, kazao je Čapeta
Prije desetak godina u centru grada imali smo oko 1.500 restoranskih sjedalica. Danas se ta brojka kreće nešto iznad pet tisuća. Dok  turistima ta činjenica predstavlja, možda, mogućnost izbora, ugostiteljima stvara problem. Jer je dobro poznata činjenica kako masovnost ruši  kvalitetu. Dio restorana ipak nema problema s tim, jer je njihova kvaliteta i postojanost prepoznata i samo se širi.
Orijentacija na domaće
Jedan od takvih je Riblji restoran “Foša” u kojem nam kažu kako znaju  doći gosti koji su dobrim dijelom oprezni, upravo zbog nekog lošeg iskustva. U sezonskom dijelu u Fošu dolaze uglavnom stranci, no isto tako  dolazi i klijentela iz unutrašnjosti, poput Zagreba.
– Naši gosti traže jela s jelovnika, ali isto tako i ono što nije na listi. Treba osluškivati njihovo područje, odakle dolaze. Imamo goste iz istočnih  zemalja i njihovi zahtjevi i ukusi su drugačiji. Oni žele malo pojesti, a  probati puno toga. Kod većine naših gostiju prvo što se traži je nešto domaće, autohtono. Traži se lokalno vino, žele piti naše domaće pivo. Isto  tako, mi se prilagođavamo našim gostima, pa imamo i vegetarijanski jelovnik, kao i dječji, kažu u “Foši”.
S prepoznatljivošću nemaju problema ni u restoranu “Pet bunara”.  Vlado Babac, vlasnik restorana, kaže kako smatra da se gosti trebaju podrediti našim običajima.
– Mi nudimo presjek tradicionalnog i modernog. Nudimo sezonske  stvari, pokušavamo slagati ono što ide u određeno doba godine, dakle  kad je vrijeme od šparoga idu one, kad su artičoke idu one, dakle ono što  je tu pored nas. Znamo da ne možemo svima ugoditi, radimo na tome da  bude što manje leda i transporta. Nutricionistički gledano, da ima sadržaj, kaže Babac. U “Pet bunara” imaju i jela prilagođena veganima i vegetarijancima, mogu se prilagoditi uvjetima, odnosno maksimalno izaći  u susret. Njihova orijentacija na domaće, autohtono, svakako je prepoznata, bilo od domaćih gostiju, bilo od stranaca.
Priloge predlaže šef kuhinje
Malo dalje od “Pet bunara” je restoran “Pašta&Svašta” u kojem nas je  dočekao Ivan Čapeta, inače doktorand menadžmenta u turizmu i ugostiteljstvu. Oni su se, kaže, opredijelili za jednu stvar i gosti to prepoznaju.  Njihovi gosti se i žale na ogromne menije koji ne zadovoljavaju kvalitetu.  Oni, pak, ističe, spremni su odgovoriti na svaki zahtjev.
– Nedavno smo imali jednu blogericu koja ima 15 milijuna pratitelja.  Došla je kod nas i pitala što joj možemo ponuditi. Nije bilo lako, no na  kraju smo se odlučili za tri slijeda koja je ona na blogu naposljetku pohvalila. Prvi slijed je bio palenta s domaćom šalšom i dagnjama. Zatim  drugi slijed s kozicama, tartufima i domaćom paštom, te naposlijetku riba u škartocu, a sve začinjeno sa specijalnom čašom vina koja se sljubljuje uz spomenuta jela. Dakle, ono što se traži je autohtonost. Često  nam se dogodi da nas ne prepoznaju vizualno, već po tome što su slijedili svoj nos, kazao nam je Čapeta. U njihovom meniju se nalazi i ponuda za vegetarijance, a sve je, kao što je poznato, potvrđeno halal kvalitetom.
Gosti restorana “Malo misto” znaju što žele. Vlasnik restorana Karlo  Mihić nam kaže kako njihovi gosti naručuju uvijek ono što je na meniju,  a ono što varira su prilozi, koje predlaže šef kuhinje.
– Naravno da ima gostiju koji imaju svoje želje, pa mijenjaju priloge,  no sve je to uglavnom ono što je predložio šef kuhinje. Na našem meniju  imamo u ponudi i vegetarijansku prehranu, iako nam vegetarijanci dolaze u manjem broju. U svakom slučaju naši gosti su zadovoljni i vraćaju  nam se, kazao nam je Mihić. Na terasi “Malog mista” primaju i kućne  ljubimce, no broj je ograničen na četiri, jer ih se rasporedi u određene dijelove terase. Jedan nedostatak ipak postoji na kojem će se poraditi.
– Gosti često traže prostor za presvlačenje djece, što je teško izvedivo u  restoranima u gradskoj jezgri. No, na zadovoljstvo naših gostiju, poradit  ćemo i na tome, zaključio je Mihić.