Mala zemlja za velika zaduženja

Ostala sam dosljednja sebi. I nisam išla ispred Jazina na koncert niti me zanimaju komentari je li Sealov koncert bio skup, preskup, uspješan ili pušiona. Sasvim mi svejedno, al mi puna kapa tih zvijezda od tri hita ili zvijezda na zalazu, koje uživaju u zadarskom zalasku, koje nam konstantno dovode.
Ali zato volim samu sebe i ne mogu si se nadiviti. Volim se skoro ko i Šuker sebe. On mi je uzor, idol i njegov sam veliki fan. Ne mislim fizički, jer ne bih baš ni pod razno željela imati onoliku šiju, a bogami ni drob… Ali mozak, mozak je tu važan. Dapače, kopi pejstam njegove metode i mogu reći da pale. Pa se dogodila nevjerojatna stvar koju sam morala proslaviti šampanjcem (čitaj: Bakarskom vodicom, ali bez smijeha jer se pjenušavom vinu ne gleda u mjehuriće). Dakle, da podijelim svoju fascinaciju Šukijem koji nije zlatna kopačka, ali u doglednoj budućnosti bi se mogao pokazati kao takav. Čovjek je, vjerojatno će budućnost pokazati, najveći sportaš svih vremena koji se svojima zabio najviše (financijskih) autogolova… ali o tom potom. Stvari, otprilike, stoje ovako.
Bila jednom jedna ja. Koja sam u minusu do grla. Moj mikrokozmos i minus su otprilike kao onaj Republike nam Hrvatske u svjetskim razmjerima. Zvuči poznato i prepoznatljivo, ali ovdje mislim fakat samo na sebe iako je priča univerzalna. I onih triest i pet tisućica šuškavih kuna nenamjenskog kredita koje sam, ne znam ni sama kako, al preko postelje nisam, uspjela iskemijati – ravno je Šukerovim milijardama. I ako itko kuži ministrov blaženi izraz lica kad je uspio srediti kredu, bez obzira na lizing i pušing, onda sam to ja. I ako itko razumije njegovu sreću – dec mi… Sama činjenica da si pred bankrotom, a uspiješ srediti kintu da živiš bogovski još nekoliko mjeseci – neprocjenjivo. Jebate, jesmo nenadjebivi. Mala zemlja za velika zaduženja… Jes!!!
Moram priznat da ni ja, kao ni Šuki, nisam razmišljala kako ću tu kredu jednog dana vratiti. Niti si želim taj trenutak pokvariti. Nebitno, lizing, pušing, rasprodati pokretnu i nepokretnu imovinu… Nema veze, bitno da sam kratkoročni cilj ostvarila. A sad kad sam došla do love, red bi bio to i proslaviti. Na najbolji način, đir Lijepom našom. Uspjela sam dobiti dan petak slobodno pa ću se zaputiti do Istre, a sljedeći dolje do krajnjeg juga, možda na Lastovo. Pa dok je bal, neka je pošteno provedeno ljeto. A kad prođu ove pasje vrućine, onda ću razmišljati kako dalje, što i kako.
Sva sreća da se nisam uvalila u kupnju dionica. Jer bih sad popušila i više nego sam mislila. Sva sreća da imamo za ministre sve redom pametne i učene ljude, pa kako oni tako i ja. Ne putujem vlakom, ne cijepim se protiv gripe, odstudirala sam već odavno i tu popušila svjetski… A kad vidim ministra financija, sve kontam – kako njemu tako i meni. Pa ako potonemo, ionako ćemo potonuti zajedno. Ne znam ima li on koga vani, ali ja imam tetu u Americi, pa…
Jedino mi ovaj ministar zdravstva koji više sliči na vonabi zavodnika iz neke sapunjare ne ulijeva previše povjerenja. Za prijevoz, za novce, za školstvo… za sve je meni lako. Samo daj bože zdravlja da se onakvima ne damo u ruke. Flu, tamiflu, ptičja, pačja, svinjska… Ne cijepim se iz principa, ne zaleđujem jajašca od straha da mi djeca ne budu ličila na Darka. Kojeg Darka? Ma onog…
Mare