Statusom izvanbračne supruge pokušala doći u posjed braniteljskog stana

Iz provedenih dokaza sudac je donio zaključak kako se u slučaju Sandre Vrbanec ne može tvrditi da je bila riječ o ozbiljnoj vezi s pokojnim Aldom koja bi se mogla smatrati izvanbračnom zajednicom. Stoga, ona nema ni pravo na stan koji je on na korištenje dobio od Ministarstva obrane
Pogođeni nepravdom koja ih je zadesila nakon pogibije sina i brata u stravičnoj nesreći kod Bibinja 5. veljače 2007. godine, obitelj pokojnog Alda Torbarine, dragovoljca i invalida Domovinskog rata, na Općinskom se sudu u Zadru sporila sa Sandrom Vrbanec, koja je lažnom dokumentacijom pokušala dokazati izvanbračnu zajednicu s njim te tako doći u posjed njegova stana u Ulici Antuna Barca 7a.
Sudski parnični postupak u kojem je tijekom dvije godine saslušano desetak svjedoka, sudac Tomislav Bago okončao je presudom u korist obitelji pokojnog Alda odbivši priznati Sandri Vrbanec izvanbračnu zajednicu u razdoblju od 2003. godine pa do Aldove smrti.
U obrazloženju takve presude sudac Bago je naveo kako je Vrbanec kao dokaz o izvanbračnoj zajednici s pokojnim Aldom dostavila dokument ovjeren u javnobilježničkom uredu Vere Marčine, a koji datira od 22. studenog 2005. godine. Riječ je o izjavi koju je, navodno, potpisao pokojni Aldo, a u kojoj on izjavljuje da sa Sandrom Vrbanec na navedenoj adresi živi u izvanbračnoj zajednici dvije godine. Međutim, nitko od svjedoka koje je Vrbanec pozvala nije mogao sa sigurnošću potvrditi pred sudom od kojeg datuma su ona i pokojni Aldo bili u vezi, već su njihovi iskazi bili vrlo kontradiktorni. Tako je, primjerice, Elvis Strenja ispričao da se zasigurno sjeća kako su ona i pokojni Aldo započeli emotivnu vezu nedugo nakon što je on uselio u sporni stan na zadarskom Smiljevcu, tvrdeći pritom da je useljenje uslijedilo početkom 2002. godine, iako postoje nepobitni dokazi da je zgrada u kojoj se stan nalazi useljena u srpnju 2004. godine. Svjedok Dušan Maričić tvrdio je kako je Sandru upoznao u ljeto 2003. godine i to kao Aldovu odabranicu, no njegov se iskaz nije slagao s iskazima svjedoka Mirjane Šimić i Mira Rogoznice, Nine Maričić, Branka Torbarine i Sanje Torbarine, a kako je istaknuo sudac Bago, posebice je odudarao od iskaza Vedrane Kojić, koja je tvrdila da je bila u vezi s pokojnim Aldom i stanovala s njim u spornom stanu u vrijeme za koje je Vrbanec tvrdila da je postojala sporna izvanbračna zajednica između nje i pokojnog Alda. No, svoje je tvrdnje Vedrana Kojić potkrijepila zajedničkim fotografijama na kojima su ona i pokojni Aldo snimljeni u svatovima njegova rođaka koncem 2004. godine. Stoga je iz provedenih dokaza sudac donio zaključak kako je pokojni Aldo bio u vezi s više djevojaka te da se u konkretnom slučaju Sandre Vrbanec ne može tvrditi kako je tu bila riječ o ozbiljnoj vezi koja bi se mogla smatrati izvanbračnom zajednicom niti da je ista trajala više od tri godine kako to zakon propisuje. Iz takvog zaključka proizlazi kako Sandra Vrbanec nema zakonsko pravo na stan koji je na korištenje od Ministarstva obrane dobio pokojni Aldo u srpnju 2004. godine. Obitelj pokojnog Alda s olakšanjem je dočekala presudu, iako nitko od njih nije stekao pravo na stan stoga, kako su istaknuli, što će konačno moći ući u sporni stan i uzeti neke sitnice koje imaju emotivnu vrijednost kao što su fotografije i osobne stvari njihova sina i brata, a što im je do tada branila Vrbanec. Osim toga, smatraju kako taj stan nakon Aldove smrti zaslužuje neki od branitelja koji još uvijek čekaju na stambeno zbrinjavanje.