Danas je kultura bavljenje magijom i ne mogu komentirati ničiji rad jer znam koliko je meni osobno, i mom timu, bilo teško izvući ovu produkciju u koju smo uložili sve što smo mogli samo da izađemo na premijeru
Od 23. studenog 2010. godine i službeno postoji Dragon teatar. Naime, od tog datuma upisan je u registar umjetničkih organizacija koji vodi Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Dragonovci djeluju na području kazališnog, filmskog i glazbeno-scenskog umjetničkog stvaralaštva. U prijevodu, radi se o skupini entuzijasta, zaljubljenika u kazalište i umjetnost, neki će reći pomaknutih idealista, ali u svakom slučaju radi se o skupini kakve su Zadru potrebne. Dragon teatar, zapravo, čine glumci amateri s dugim kazališnim iskustvom i iskrenom ljubavi prema glumi.
– Pohvalila bih naše kolege glumce amatere koji su nas izvrsno prihvatili. Neki od njih imaju više glumačkog staža nego ja godina i iznimna je čast raditi s njima, oni u sebi nose iskrenu ljubav prema kazalištu koja se kod profesionalaca ponekad izgubi, no oni zaista glume iz srca, rekla mi je jednom prilikom Marija Kolb, profesionalna mlada glumica koja igra u prvom službenom projektu Dragon teatra “Anđeli Babilona” koje smo imali priliku gledati ovih dana u dvorištu Providurove palače.
Osnivačice Dragon teatra su Maja Šimić i Csilla Barath Bastaić, a organizaciju predstavlja i zastupa srce samog teatra Maja Šimić. Iako tek sedam mjeseci star, ovaj Tetar predstavlja niz godina rada, ljubavi prema kazalištu i ostvarene snove mlade studentice.
Od studentskog kazališta do vlastitog teatra
Dragon teatar službeno je rođen prije sedam mjeseci, no iza njega, kao i iza svakog ostvarenja sna, stoji cijela jedna priča. Kako je sve počelo?
– Postoji kraća i duža verzija. Kraća je ona službena. Prije sedam mjeseci pri Ministarstvu kulture osnovani smo kao umjetnička organizacija. Suosnivačica nam je Csilla Barath Bastaić, mlada zagrebačka glumica s kojom imam dugu suradnju. Naime, ona je glumila u mojoj diplomskoj predstavi “Željezo”. Ona je tu u svojstvu suosnivača, ali jednako tako i savjetnika i potencijalnog dramskog pedagoga koji će ubuduće raditi s nama. To je ono što se tiče našeg formalnog početka i predstave “Anđeli Babilona”, koja je prvi službeni projekt Dragon teatra.
Međutim, naravno da to nije priča od jučer i naravno da je tome prethodio dugi niz godina bavljenja amaterskim i profesionalnim radom. Začetak teatra podudara se s nekim mojim počecima na Filozofskom fakultetu dok sam još studirala kroatistiku. To je bilo studentsko amatersko kazalište Didaškalja u sklopu kojeg smo, u periodu između 1999. i 2001., napravili nekoliko projekata poput “Kralja Edipa”, predstavu “Nevrime” i “Pjesmu nad pjesmama”. Nakon toga krenula sam na Akademiju, a kako sam bila zauzeta studijem neko vrijeme nisam ništa konkretno radila. Na samom povratku sa studija nastavila sam se profesionalno baviti teatrom, ali, jednako tako, i raditi s amaterima. Prvi amaterski projekt bila je predstava koju smo radili za prvo Obrovačko kuturno ljeto. U principu kad god radim s amaterima iz Zadra riječ je o istim ljudima, staroj ekipi iz studentskih dana kojoj su se priključili i stari zadarski amateri, ali i neka nova lica. To je zaista jedan dug put koji traje već otprilike jedanaest godina, ali evo tek smo sada dobili svoj zvanični oblik u sklopu kojeg se možemo malo bolje prezentirati prema javnosti.
Koji je bio glavni razlog i službenog oformljenja teatra? Koliko vam registracija, kao umjetničke organizacije, može pomoći u radu?
– Svakako da pomaže jer smo sad pravna osoba. Bolje su nam mogućosti natjecanja na različitim natječajima u kulturi, što na lokalnoj, što na državnoj razini. Puno je lakše naći sponzorstva jer djelujemo ozbiljnije. Sad smo na neki način poslovno samostalni i to nam olakšava rad u kulturnom smislu.
Neobično ime. Zašto Dragon (zmaj)?
– Moj osobni email je dragonteatar već neke četiri godine, a kad sam razmišljala kako ću nazvati svoj email, razmišljala sam kako bi se moglo jednoga dana zvati kazalište u kojem bih voljela raditi i koje bih voljela stvarati. Nekako kao iz topa ispalila sam Dragon teatar – kazalište zmaj.
S druge strane zmaj je simbol koji me uvijek inspirira i nadahnjuje. To nije biblijski zmaj, naš zapadnjački simbol zmaja kao zla, to je istočnjački zmaj – simbol stvaranja, kreacije, povratka umjetnika samome sebi. Naše kazalište zapravo nastaje samo iz sebe i mi se baziramo na pozitivnoj energiji, ništa nam nije problem bez obzira kakve se okolnosti nalaze ispred nas.
Amateri i profesionalci
Tko su dragonovci? Do sada su to bili samo amateri, ali u predstavi “Anđeli Babilona” glumi i dvoje profesionalnih glumaca?
– Da, ove godine radimo i s dvoje mladih profesionalaca. Moram naglasiti da su nam to dragi gosti koji su se savršeno uklopili u našu energetsku priču i pristali volontirati na ovom našem projektu, kao što i mi volontiramo. Super je kada netko tko nas ne poznaje i dolazi iz sasvim druge sredine pristane tako entuzijastično doći i raditi s nama. Riječ je o Mariji Kolb i Matiji Kezeleu iz Zagreba. Oni su završili Akademiju u Osijeku u Svibenovoj klasi. Sviben je redatelj poznat zadarskoj publici i u Kazalištu lutaka Zadar, tako da i oni imaju vezu sa Zadrom preko svog pedagoga. Njih dvoje su ove godine gosti i to je bio svojevrsni eksperiment, kako će se amateri uklopiti s profesionalcima i kako će profesionalci uklopiti s amaterima. Mislim da smo dobili izvrsne rezultate jer je takva situacija vrlo motivirajuća i za jedne i za druge.
“Anđeli Babilona” oduševili su publiku. Kako je došlo do odabira upravo tog teksta za ovogodišnji projekt?
– Radi se o tekstu suvremenog hrvatskog pisca Mate Matešića. Mate je jedna jako zanimljiva osoba i zanimljiv umjetnik koji se u zadnje vrijeme više bavi glazbom, produkcijom i skladanjem nego pisanjem, ali ono što je napisao i što sada trenutno stoji iza njega zavidan je opus. Publici je vjerojatno najpoznatiji po svom tekstu “Cinco i Marinko” po kojem je rađen film “Kad mrtvi zapjevaju”. Tu je definitivno prepoznatljiv i njegov stil pisanja i teme u krugu kojih se neprestano kreće, teme kroz koje sam sebe propituje o određenim moralnim vrijednostima ovog područja, kao i publiku koja gleda te filmove ili predstave i čita ta djela. Poznat je i po zadnjem dramskom komadu kojeg je napisao – “Balon”, s kojim je Teatar Exit ove zime gostovao u Zadru. To su zapravo one super crnohumorne teme koje će uvijek biti univerzalne na ovom području i koje će istovremeno nasmijati do suza i rastužiti do bola. Ta njegova poetika, po mom osobnom mišljenju, vrlo je zanimljiva za rad na pozornici i filmu jer se radi o jednom univerzalnom klupku koje stvara napetost i koje je uvijek nepredvidivo.
Što se tiče samih “Anđela Babilona” to je tekst koji je nastao 1996. godine i premijerno je izvođen i odigran dvadesetak puta u Gavelli. Predstava je istovremeno doživjela i uspjeh i debakl jer je izašla u jedno vrlo naporno političko vrijeme kada su se pojedinci identificirali s likovima te su optuživali da se u predstavi napadaju određene vrijednosti i ličnosti tadašnje Hrvatske. Međutim, sada gledajući s ove pozicije, to mi je smiješno, jer i nakon 16 godina isto se tako mogu identificirati određeni likovi iz raznih segmenata života naše zemlje, ali ne samo naše, jer kad pogledate politički život ostalih zemalja Europe možete pronaći apsolutno identične likove. S time da sve skupa dobiva još jednu grotesknu dimenziju koja djeluje bezopasno, a istovremeno smo svjesni da takvi ljudi žive i rade oko nas.
Iako si dosta mlada iza sebe imaš nekoliko zapaženih projekata. Kako bi ocijenila zadarsku kazaližnu i kulturnu scenu i gdje se vidiš na njoj za deset godina?
Najkritičniji trenutak za kulturu
– Puno puta postavljano mi je ovo pitanje, ali u različitim periodima u životu. Mislim da je sada najkritičniji trenutak za kulturu općenito, pogotovo u malim gradovima i provincijskim dijelovima Hrvatske gdje novac za kulturu stiže zadnji. Zapravo moraš godinu dana unaprijed izbaciti repertoar svoje institucije, bez obzira o kakvom se segmentu kulture radi, i moraš bez ičega napraviti nešto i zadovoljiti formu. To je doslovno baviti se magijom. Danas je kultura bavljenje magijom i ne mogu komentirati ničiji rad jer znam koliko je meni osobno, i mom timu, bilo teško izvući ovu produkciju u koju smo uložili sve što smo mogli samo da izađemo na premijeru. To je veliki problem i ne može se zanemarivati kultura pogotovo ako želimo imati kvalitetnu turističku ponudu. Pola te turističke ponude mora biti kultura i u njoj svi moraju biti na jedan određeni način jednako njegovani. Znači i jedno malo kazalište koje se trudi da pronađe komad koji je aktualan, kojeg se treba vidjeti, kao i sve manifestacije koje postoje godinama.
Pretpostavljam da kao i većina udruga i organizacija u Zadru imate problem s prostorom? Postoji li neka suradnja s HNK-om Zadar na tom području?
– Narodno kazalište ima svoj program te uz svoje produkcije rade radionice s mladima i mislim da su na taj način zaokružili svoje djelovanje. Ne znam koliko su otvoreni za koprodukcije jer nije dovoljan samo prostor da se napravi predstava, nego su potrebne i druge stvari koje treba donijeti sa sobom. S njima bi se eventualno na takav način moglo ulaziti u koprodukciju. S druge strane postoje i drugi prostori u kojima se može raditi. Meni osobno, za predstavu koju radim kazalište je preveliko. Super mi je ova ljetna priča u smislu da možemo gostovati i igrati na otvorenom jer imamo i više publike i mogućnosti za gostovanja.
Hoće li “Anđeli Babilona” s ljetom završiti ili ćete igrati i zimi?
– Nadamo se da ćemo uspjeti igrati i u zimskom periodu kad bi predstava trebala dobiti i drugačiju postavu. Tu je još dvoje mladih zadarskih glumaca: Vinko Radovčić, koji se okušao i kao glumac i kao redatelj, a također je i član Dragon teatra i Jelena Karoglan koja se već neko vrijeme pojavljuje u produkcijama Teatra Verdi. Njih dvoje trebali bi igrati u zimskoj postavi umjesto Matije i Marije, ali gdje će se izvoditi predstava i kad će se izvoditi to je za sada stvarno science fiction.
Živeći i radeći kazalište neko vrijeme smatram da su koprodukcije s kazlištima izvan Zadra jedna od mogućnosti koje bi mogle biti rješenje za bolje funkcioniranje. Tako da razmišljam i o nekakvim koprodukcijama, neminovno me stvar vuče na Zagreb, jer sad počinjem intenzivnije raditi u tom gradu i automatski sam u kontaktu s profesionalcima i amaterima tamo. Mislim da bi to bila zanimljiva priča, njima je super doći na more preko ljeta, nama je dobro tamo raditi s njima u međuperiodima. Kroz jednu takvu priču mogli bismo se izvući i profilirati.
Premijera je odrađena i sada vas očekuju ljetna gostovanja i još nekoliko termina u Zadru. Imaš li u planu kakav novi projekt?
– Uvijek kada spremam tekuću predstavu moram razmišljati o tome što ću raditi slijedeće godine zato što tad počinju natječaji. Sad već traje natječaj za Ministarstvo, u rujnu i listopadu bit će natječaji Grada i Županije pa sam se već prije par mjeseci dosjetila da bismo slijedeće godine mogli raditi Decamerona, jer nije jako dugo rađen, a u Zadru nikad. Radili bismo ga na jedan suvremeniji način ne zapostavljajući epohu, jer iz nje izlaze i sam tekst i radnja, ali u tekstu postoji i taj jedan lascivno pustolovni duh koji je uvijek smiješan i zabavan. Jedno suvremeno tumačenje Decamerona, to je nešto što smatram da bi privuklo i zabavilo publiku na jednak način kao što je to učinila “Buža” prošle i “Anđeli Babilona” ove godine.
“Anđeli Babilona”
*”Anđeli Babilona” već su premijerno izvedeni, no čeka nas još jedna izvedba 24. srpnja, a i nekoliko u kolovozu. Za one koji predstavu još nisu pogledali, o čemu se radi?
– Radnja samog komada vrlo je jednostavna i valjda zbog toga i toliko smiješna. Opisuje se jedan trenutak u gradonačelnikovu uredu gdje je razotkrivena činjenica da je gradonačelnik nepismen. Narod je pobjesnio i izašao na ulice. Istovremeno u ured gradonačelnika dolazi mladi profesor filozofije koji štrajka glađu jer ne može postati akademik. Dogovore se da će profesor gradonačelnika naučiti čitati i pisati, a zauzvrat profesor će postati akademik. Međutim, gradonačelnik sve želi naučiti u jednom danu što je naravno neizvedivo.
U predstavi se pojavljuje i gradonačelnikova bijesna žena željna osvete te Profesor II koji je nekoć davno bio entuzijast kao profesor I, međutim život ga je slomio, kao i duga zatvorska kazna zbog borbe za svoje ideale i on je postao dvorski čovjek. Tu se javlja i sukob između Profesora I i Profesora II. Sve je na neki način pomaknuto, sve je ismijano, tu nema crno bijelih likova i tu leži najveća vrijednost komada jer ljudi mogu prepoznati sami sebe i ljude oko sebe.
Ekipa “Anđela Babilona”
Igraju:
Gradonačelnik – Milan Miočić Stošić
Profesor – Matija Kezele/Vinko Radovčić
Max/Anđeo I/Bolničar – Miro Pucar
Žena/Anđeo II/Doktorica – Marija Kolb/Jelena Karogan
Profesor II – Mimi Zadarski
Scenograf: Marija Jevtić
Dizajn zvuka/fotografija: Tihomir Franov
Režija: Maja Šimić
Producent: Maja Šimić
Izvršni producent: Mišo Kamber
najnovije
najčitanije
Županija
VRŠKA VILA
Općini Vrsi odobreno 573 tisuće eura za izgradnju novog vrtića
Hrvatska
društvene mreže
Mnogi se rugaju s HDZ-ovom kupovinom lajkova vijetnamskih botova
Feelgood
Nesnosna tišina
Sedam suptilnih znakova da idete prema kraju braka
Zadar
prognoza
Današnji dan nam donosi poboljšanje vremena
Crna Kronika
maštovit kradljivac
U Biogradu ukrao auto, provozao ga, vratio i ukrao drugi
Crna Kronika
više ozlijeđenih
Dovršen očevid prometne nesreće kod Zelenog hrasta
Zadar
ZLATNI PIR
Ljubav na prvi pogled Marije i Ivice Masnića traje već pola stoljeća
Županija
HEP JAVLJA
Brojne ulice u Zadru i okolici u utorak ostaju bez struje, evo popisa
Zadar
(NE)ZAINTERESIRANI ZA POLITIKU
Razgovarali smo sa zadarskim maturantima koji dobivaju pravo glasa, evo što kažu o izborima
Crna Kronika
51-godišnjak