Utorak, 19. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Danas je kultura bavljenje magijom

18.07.2011. 22:00
Danas je kultura bavljenje magijom


Danas je kultura bavljenje magijom i ne mogu komentirati ničiji rad jer znam koliko je meni osobno, i mom timu, bilo teško izvući ovu produkciju u koju smo uložili sve što smo mogli samo da izađemo na premijeru


Od 23. studenog 2010. godine i službeno postoji Dragon  teatar. Naime, od tog datuma  upisan je u registar umjetničkih organizacija koji vodi  Ministarstvo kulture Republike Hrvatske. Dragonovci djeluju na području kazališnog,  filmskog i glazbeno-scenskog  umjetničkog stvaralaštva. U  prijevodu, radi se o skupini  entuzijasta, zaljubljenika u kazalište i umjetnost, neki će reći  pomaknutih idealista, ali u  svakom slučaju radi se o skupini kakve su Zadru potrebne.  Dragon teatar, zapravo, čine  glumci amateri s dugim kazališnim iskustvom i iskrenom  ljubavi prema glumi.
– Pohvalila bih naše kolege  glumce amatere koji su nas   izvrsno prihvatili. Neki od njih  imaju više glumačkog staža  nego ja godina i iznimna je  čast raditi s njima, oni u sebi  nose iskrenu ljubav prema kazalištu koja se kod profesionalaca ponekad izgubi, no oni  zaista  glume iz srca, rekla mi je  jednom prilikom Marija Kolb,  profesionalna mlada glumica  koja igra u prvom službenom  projektu Dragon teatra  “Anđeli Babilona” koje smo  imali priliku gledati ovih dana  u dvorištu Providurove palače.
Osnivačice Dragon teatra  su Maja Šimić i Csilla Barath  Bastaić, a organizaciju predstavlja i zastupa srce samog  teatra Maja Šimić. Iako tek  sedam mjeseci star, ovaj Tetar  predstavlja niz godina rada,  ljubavi prema kazalištu i ostvarene snove mlade studentice.
Od studentskog  kazališta do vlastitog  teatra
Dragon teatar službeno je  rođen prije sedam mjeseci, no  iza njega, kao i iza svakog  ostvarenja sna, stoji cijela jedna priča. Kako je sve  počelo?
– Postoji kraća i duža verzija. Kraća je ona službena.  Prije sedam mjeseci pri Ministarstvu kulture osnovani  smo kao umjetnička organizacija. Suosnivačica nam je  Csilla Barath Bastaić, mlada  zagrebačka glumica s kojom  imam dugu suradnju. Naime,  ona je glumila u mojoj diplomskoj predstavi “Željezo”.  Ona je tu u svojstvu suosnivača, ali jednako tako i  savjetnika i potencijalnog  dramskog pedagoga koji će  ubuduće raditi s nama. To je  ono što se tiče našeg formalnog početka i predstave  “Anđeli Babilona”, koja je prvi  službeni projekt Dragon teatra.
Međutim, naravno da to nije priča od jučer i naravno da  je tome prethodio dugi niz  godina bavljenja amaterskim  i profesionalnim radom.  Začetak teatra podudara se s  nekim mojim počecima na Filozofskom fakultetu dok sam  još studirala kroatistiku. To je  bilo studentsko amatersko  kazalište Didaškalja u sklopu  kojeg smo, u periodu između  1999. i 2001., napravili nekoliko projekata poput  “Kralja Edipa”, predstavu  “Nevrime” i “Pjesmu nad pjesmama”. Nakon toga krenula  sam na Akademiju, a kako  sam bila zauzeta studijem neko vrijeme nisam ništa konkretno radila. Na samom povratku sa studija nastavila  sam se profesionalno baviti  teatrom, ali, jednako tako, i  raditi s amaterima. Prvi amaterski projekt bila je predstava koju smo radili za prvo  Obrovačko kuturno ljeto. U  principu kad god radim s  amaterima iz Zadra riječ je o  istim ljudima, staroj ekipi iz  studentskih dana kojoj su se  priključili i stari zadarski  amateri, ali i neka nova lica.  To je zaista jedan dug put koji  traje već otprilike jedanaest  godina, ali evo tek smo sada  dobili svoj zvanični oblik u  sklopu kojeg se možemo malo  bolje prezentirati prema javnosti.
Koji je bio glavni razlog i  službenog oformljenja teatra? Koliko vam registracija,  kao umjetničke organizacije,  može pomoći u radu?
– Svakako da pomaže jer  smo sad pravna osoba. Bolje  su nam mogućosti natjecanja  na različitim natječajima u  kulturi, što na lokalnoj, što na  državnoj razini. Puno je lakše  naći sponzorstva jer djelujemo ozbiljnije. Sad smo na  neki način poslovno samostalni i to nam olakšava rad u  kulturnom smislu.
Neobično ime. Zašto Dragon (zmaj)?
– Moj osobni email je dragonteatar već neke četiri godine, a kad sam razmišljala  kako ću nazvati svoj email,  razmišljala sam kako bi se  moglo jednoga dana zvati  kazalište u kojem bih voljela  raditi i koje bih voljela stvarati. Nekako kao iz topa ispalila sam Dragon teatar –  kazalište zmaj.
S druge strane zmaj je  simbol koji me uvijek inspirira i nadahnjuje. To nije  biblijski zmaj, naš zapadnjački simbol zmaja kao zla,  to je istočnjački zmaj  – simbol stvaranja, kreacije, povratka umjetnika samome  sebi. Naše kazalište zapravo  nastaje samo iz sebe i mi se  baziramo na pozitivnoj  energiji, ništa nam nije problem bez obzira kakve se  okolnosti nalaze ispred  nas.
Amateri i  profesionalci
Tko su dragonovci? Do  sada su to bili samo amateri,  ali u predstavi “Anđeli Babilona” glumi i dvoje profesionalnih glumaca?
– Da, ove godine radimo i s  dvoje mladih profesionalaca.  Moram naglasiti da su nam  to dragi gosti koji su se savršeno uklopili u našu energetsku priču i pristali volontirati na ovom našem projektu, kao što i mi volontiramo. Super je kada netko  tko nas ne poznaje i dolazi iz  sasvim druge sredine pristane tako entuzijastično doći  i raditi s nama. Riječ je o  Mariji Kolb i Matiji Kezeleu  iz Zagreba. Oni su završili  Akademiju u Osijeku u Svibenovoj klasi. Sviben je redatelj poznat zadarskoj publici i u Kazalištu lutaka Zadar, tako da i oni imaju vezu  sa Zadrom preko svog pedagoga. Njih dvoje su ove  godine gosti i to je bio svojevrsni eksperiment, kako će  se amateri uklopiti s profesionalcima i kako će profesionalci uklopiti s amaterima. Mislim da smo dobili  izvrsne rezultate jer je takva  situacija vrlo motivirajuća i  za jedne i za druge.
“Anđeli Babilona”  oduševili su publiku. Kako  je došlo do odabira upravo  tog teksta za ovogodišnji  projekt?
– Radi se o tekstu suvremenog hrvatskog pisca Mate  Matešića. Mate je jedna jako  zanimljiva osoba i zanimljiv  umjetnik koji se u zadnje  vrijeme više bavi glazbom,  produkcijom i skladanjem  nego pisanjem, ali ono što je  napisao i što sada trenutno  stoji iza njega zavidan je  opus. Publici je vjerojatno  najpoznatiji po svom tekstu  “Cinco i Marinko” po kojem  je rađen film “Kad mrtvi zapjevaju”. Tu je definitivno prepoznatljiv i njegov stil pisanja i teme u krugu kojih se  neprestano kreće, teme kroz  koje sam sebe propituje o  određenim moralnim vrijednostima ovog područja, kao  i publiku koja gleda te filmove ili predstave i čita ta  djela. Poznat je i po zadnjem  dramskom komadu kojeg je  napisao – “Balon”, s kojim je  Teatar Exit ove zime gostovao u Zadru. To su zapravo  one super crnohumorne teme koje će uvijek biti univerzalne na ovom području i  koje će istovremeno nasmijati do suza i rastužiti do  bola. Ta njegova poetika, po  mom osobnom mišljenju, vrlo je zanimljiva za rad na  pozornici i filmu jer se radi o  jednom univerzalnom klupku koje stvara napetost i koje  je uvijek nepredvidivo.
Što se tiče samih “Anđela  Babilona” to je tekst koji je  nastao 1996. godine i premijerno je izvođen i odigran  dvadesetak puta u Gavelli.  Predstava je istovremeno  doživjela i uspjeh i debakl jer  je izašla u jedno vrlo naporno političko vrijeme kada  su se pojedinci identificirali s  likovima te su optuživali da  se u predstavi napadaju  određene vrijednosti i ličnosti tadašnje Hrvatske.  Međutim, sada gledajući s  ove pozicije, to mi je smiješno, jer i nakon 16 godina  isto se tako mogu identificirati određeni likovi iz raznih segmenata života naše  zemlje, ali ne samo naše, jer  kad pogledate politički život  ostalih zemalja Europe  možete pronaći apsolutno  identične likove. S time da  sve skupa dobiva još jednu  grotesknu dimenziju koja  djeluje bezopasno, a istovremeno smo svjesni da takvi  ljudi žive i rade oko nas.
Iako si dosta mlada iza  sebe imaš nekoliko zapaženih projekata. Kako bi  ocijenila zadarsku kazaližnu  i kulturnu scenu i gdje se  vidiš na njoj za deset godina?
Najkritičniji trenutak  za kulturu
– Puno puta postavljano mi  je ovo pitanje, ali u različitim  periodima u životu. Mislim da  je sada najkritičniji trenutak  za kulturu općenito, pogotovo  u malim gradovima i provincijskim dijelovima Hrvatske gdje novac za  kulturu stiže zadnji.  Zapravo moraš godinu  dana unaprijed izbaciti  repertoar svoje institucije, bez obzira o kakvom se segmentu kulture radi, i moraš bez  ičega napraviti nešto i  zadovoljiti formu. To je  doslovno baviti se magijom. Danas je kultura bavljenje magijom  i ne mogu komentirati  ničiji rad jer znam koliko je meni osobno, i  mom timu, bilo teško  izvući ovu produkciju  u koju smo uložili sve  što smo mogli samo da  izađemo na premijeru. To je  veliki problem i ne može se  zanemarivati kultura pogotovo ako želimo imati kvalitetnu  turističku ponudu. Pola te turističke ponude mora biti kultura i u njoj svi moraju biti na  jedan određeni način jednako  njegovani. Znači i jedno malo  kazalište koje se trudi da pronađe komad koji je aktualan,  kojeg se treba vidjeti, kao i sve  manifestacije koje postoje godinama.
Pretpostavljam da kao i  većina udruga i organizacija u  Zadru imate problem s prostorom? Postoji li neka suradnja s HNK-om Zadar na  tom području?
– Narodno kazalište ima svoj  program te uz svoje produkcije rade radionice s mladima i  mislim da su na taj način zaokružili svoje djelovanje. Ne  znam koliko su otvoreni za  koprodukcije jer nije dovoljan  samo prostor da se napravi  predstava, nego su potrebne i  druge stvari koje treba donijeti  sa sobom. S njima bi se eventualno na takav način moglo  ulaziti u koprodukciju. S druge strane postoje i drugi prostori u kojima se može raditi.  Meni osobno, za predstavu koju radim kazalište je preveliko.  Super mi je ova ljetna priča u  smislu da možemo gostovati i  igrati na otvorenom jer imamo  i više publike i mogućnosti za  gostovanja.
Hoće li “Anđeli Babilona” s  ljetom završiti ili ćete igrati i  zimi?
– Nadamo se da ćemo uspjeti igrati i u zimskom periodu kad bi predstava trebala  dobiti i drugačiju postavu. Tu  je još dvoje mladih zadarskih  glumaca: Vinko Radovčić, koji  se okušao i kao glumac i kao  redatelj, a također je i član  Dragon teatra i Jelena Karoglan koja se već neko vrijeme  pojavljuje u produkcijama  Teatra Verdi. Njih dvoje trebali  bi igrati u zimskoj postavi umjesto Matije i Marije, ali gdje  će se izvoditi predstava i kad  će se izvoditi to je za sada  stvarno science fiction.
Živeći i radeći kazalište neko vrijeme smatram da su koprodukcije s kazlištima izvan  Zadra jedna od mogućnosti  koje bi mogle biti rješenje za  bolje funkcioniranje. Tako da  razmišljam i o nekakvim koprodukcijama, neminovno me  stvar vuče na Zagreb, jer sad  počinjem intenzivnije raditi u  tom gradu i automatski sam u  kontaktu s profesionalcima i  amaterima tamo. Mislim da bi  to bila zanimljiva priča, njima  je super doći na more preko  ljeta, nama je dobro tamo raditi s njima u međuperiodima.  Kroz jednu takvu priču mogli  bismo se izvući i profilirati.
Premijera je odrađena i sada vas očekuju ljetna gostovanja i još nekoliko termina u  Zadru. Imaš li u planu kakav  novi projekt?
– Uvijek kada spremam tekuću predstavu moram razmišljati o tome što ću raditi  slijedeće godine zato što tad  počinju natječaji. Sad već  traje natječaj za Ministarstvo, u rujnu i listopadu bit  će natječaji Grada i Županije  pa sam se već prije par mjeseci dosjetila da bismo slijedeće godine mogli raditi  Decamerona, jer nije jako  dugo rađen, a u Zadru nikad.  Radili bismo ga na jedan suvremeniji način ne zapostavljajući epohu, jer iz nje izlaze i sam tekst i radnja, ali u  tekstu postoji i taj jedan lascivno pustolovni duh koji je  uvijek smiješan i zabavan.  Jedno suvremeno tumačenje  Decamerona, to je nešto što  smatram da bi privuklo i zabavilo publiku na jednak  način kao što je to učinila  “Buža” prošle i “Anđeli Babilona” ove godine.


“Anđeli Babilona”




*”Anđeli Babilona” već su premijerno izvedeni, no čeka nas još jedna  izvedba 24. srpnja, a i nekoliko u kolovozu. Za one koji predstavu još nisu  pogledali, o čemu se radi?
– Radnja samog komada vrlo je jednostavna i valjda zbog toga i toliko  smiješna. Opisuje se jedan trenutak u gradonačelnikovu uredu gdje je  razotkrivena činjenica da je gradonačelnik nepismen. Narod je pobjesnio i  izašao na ulice. Istovremeno u ured gradonačelnika dolazi mladi profesor  filozofije koji štrajka glađu jer ne može postati akademik. Dogovore se da će  profesor gradonačelnika naučiti čitati i pisati, a zauzvrat profesor će postati  akademik. Međutim, gradonačelnik sve želi naučiti u jednom danu što je  naravno neizvedivo.
U predstavi se pojavljuje i gradonačelnikova bijesna žena željna osvete te  Profesor II koji je nekoć davno bio entuzijast kao profesor I, međutim život  ga je slomio, kao i duga zatvorska kazna zbog borbe za svoje ideale i on je  postao dvorski čovjek. Tu se javlja i sukob između Profesora I i Profesora II.  Sve je na neki način pomaknuto, sve je ismijano, tu nema crno bijelih likova  i tu leži najveća vrijednost komada jer ljudi mogu prepoznati sami sebe i  ljude oko sebe.


Ekipa “Anđela Babilona”


Igraju:
Gradonačelnik – Milan Miočić Stošić
Profesor – Matija Kezele/Vinko Radovčić
Max/Anđeo I/Bolničar – Miro Pucar
Žena/Anđeo II/Doktorica – Marija  Kolb/Jelena Karogan
Profesor II – Mimi Zadarski
Scenograf: Marija Jevtić
Dizajn zvuka/fotografija: Tihomir Franov
Režija: Maja Šimić
Producent: Maja Šimić
Izvršni producent: Mišo Kamber