Nogometni stadion bez krava na ispaši

Slika korisnika valentinam
TV SVEKRVA

Eto, počinje nova nogometna sezona i to odmah Ligom prvaka. Ove godine imamo opet pretkola, a ugodna je promjena to što u njima, nakon desetak godina monotonog ispadanja bez „prezimljavanja u Europi“, imamo novi klub, tj. N.K.Rijeku iz Rijeke. Ugodna je to promjena već zbog toga što sam ja djelomični navijač Rijeke pa ću ove godine malo to ipak popratiti i očekivati da se postignu neki rezultati. Ono što me u samom početku oduševilo je prijenos utakmice između našeg prvaka i prvaka Walesa, pazi sad ovo ime, „The New Saints“, a koju su naši dobili i kući, a i u gostima. To „u gostima“ moramo shvatiti uvjetno, jer je atmosfera bila slična domaćoj ligi. U stvari, ne baš atmosfera, jer tamo je bilo ljudi daleko više nego u HNL-izi, ali je izgledalo jako slično. Tribine postoje samo na jednom kraju, a na drugom je obična ograda. Na trećoj strani je otvoreno parkiralište iz kojeg možeš gledati utakmicu, a da ne izađeš iz automobila, a što je s četvrte strane igrališta, strah me je i pomisliti.

Možete pretpostaviti kakvi su im ostali stadioni ako na ovakvom igra prvak države. Ipak, nešto mi je nedostajalo. Nedostajala mi je ona žena koja suši rublje iza jednoga gola i naravno ona krava koju smo jednom prilikom imali prilike vidjeti u izvještaju s doduše drugoligaške hrvatske utakmice, ali ipak službene. U svakom slučaju, nadam se da će Rijeka nastaviti kako je počela i da će posljednje utakmice sezone igrati na velikim Europskim stadionima i naravno – da će „prezimiti u Europi“ jer već je vrijeme da nakon Hajduka davnih devedesetih to netko opet napravi.

TENISKI STADION BEZ PUBLIKE

Ovo što se na tv-ekranima dogodilo nakon Wimbledona navlas podjeća na nešto što smo prije koju godinu vidjeli u nogometnom kontekstu. Naime, taman je bilo završilo europsko /ili svjetsko, nisam siguran/ prvenstvo, a na HTV-u su odmah nastavili s prijenosima utakmica HNL-a. Bilo je vrlo zabavno nakon prepunih stadiona na kojima su igrali svjetski velemajstori gledati prazna igrališta i gorepomenutu ženu kako stavlja rublje na sušilo. Ovaj put smo to doživili s tenisom kojeg doduše uopće ne gledam, ali mi je zapelo za oko. Radi se dakle o teniskom turniru „Plavalagunaopen“ ili tako nekako, a koji se uobičajeno u ovo doba godine odigrava negdje u Istri. Prvo sam mislio da je to kamera slučajno uhvatila neka dva dokonika koji su malo zaigrali prije kupanja u čiustom jadranskom moru, a onda sam shvatio da je to ipak službeni turnir. Na tribinama nisam vidio ni žive duše sve dok se kamera nije malo podigla i otkrila skupinu gledatelja koji su pobjegli na jedino mjesto gdje su mogli uhvatiti malo hlada tj. negdje na vrh najveće tribine.

Ono što me jako smeta kod ovakvih manifestacija je običaj da se izgubi cijelo televizijsko popodne prenoseći neke kvalifikacijske mečeve koji, ruku na srce, malo koga zanimaju, a koliko su bitni možete zaključiti i sami kada vidite da na tv-rasporedu i nema prave najave nego samo napomena da će se „prenositi jedan od mečeva“. I tako, meč po meč, i prođe cijeli dan u beskonačnom nabijanju loptice. A kada smo već kod toga...

UMJESTO TENISA – REPRIZE DOKUMENTARACA

Kada smo već kod tenisa, ne mogu a da ne napomenem koliko me živcira to elitističko prenemaganje koje možemo vidjeti na tribinama Wimbledona, te uparađene face, dječicu u finim odjelima i, kada se toga sjetim, odmah mi padne na pamet ona zgodna cura koju je kamera zumirala na praznim tribinama rovinjskog turnira, a koja potpuno nezainteresirana za događanja ne terenu šalje poruke sa svoga mobitela i čeka da joj vrijeme prođe, kao što i mi nervozno vrtimo kanale našeg televizora tražeći nešto pametno na programu, a pošto pametnog programa skoro da i nema, onda predlažem da se umjesto teniskih mečeva cijeli dan drugog programa HTV-a ispuni reprizama dokumentaraca koje je za ovu televiziju izabrao neizbježni „odabrao Đelo Hadžiselimović“. Kad smo ga već spomenuli, sjećate li se onog vica. Sreli se James Bond i Đelo Hadžiselimović. –„Bond, James Bond“ – veli Đems Bond. „Hadžiselimović – odabrao Đelo Hadžiselimović“ odgovori mu naš Đelo, dao mu Bog zdravlja.

Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (2 votes)