Podigli vretenaste nasade u Trljugama

Dok većina proizvođača bresaka privode berbu kraju u voćnjacima Alena i Josipa Mijaca berba se najbolje zahuktala. Breskva i nektarina ne samo da je krupna, krasno obojena nego i miriši. Miriši kao breskva ili što bi kotarci rekli praska našeg djetinjstva. Jednom riječju u njima su svi koluri svijeta.
Mijaci su početkom devedesetih bili prisiljeni da napuste svoja ognjišta u Novom Slankamenu u Vojvodini. Njima kao i većini ljudi s tog područja bila je u krvi poljoprivredna proizvodnja. To su nastavili i po dolasku u Zadar. Prvo po raznim napuštenim poljoprivrednim zemljištima, da bi prije nekoliko godina dobili u dugogodišnji zakup zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske na predjelu između Smilčića i Trljuga.
Novi uzgojni oblik 
Mijaci su se odlučili za podizanje nasada bresaka i nektarine. Kod podizanja vodili smo se za time da možemo ponuditi tržištu breskve i nektarine od početka lipnja pa do sredine rujna, govori Josip Mijac kojeg smo sa suprugom Mirom zatekli u berbi nektarina.
-Vidite ovdje na rodu ima oko tri hektara nasada, a još dva su tek posađena i vrlo skoro će doći na rod.
Prije sadnje smo se konzultirali sa stručnjacima i obišli brojne nasade ne samo u Hrvatskoj, već i u Italiji te smo nekadašnji uzgojni oblik slobodnu palmetu zamijenili vretenastim grmom. Ovim uzgojnim oblikom povećao se je broj stabala po jedinici površine jer je razmak u redu između stabala 1,50 metara. Ovim uzgojnim oblikom dobije se po stablu manji broj plodova, ali to kompenzira veći broj stabala. Ujedno dobiju se ujednačeni i daleko krupniji plodovi nego kod starih uzgojnih oblika, pojašnjava Josip i nastavlja:
Ovaj uzgojni oblik ima svojih prednosti, ali i mana. Daleko više zahtjeva rada tijekom godine. U proljeće treba obaviti obavezno pinciranje mladica, a sada ljetnu rezidbu u kojoj se odstranjuju tako zvane grane vodopije da bi se što bolje razvile plodne grančice.
Naravno breskve su pod sustavom za navodnjavanje jer bez toga nezamisliva je proizvodnja.
Planovi mladog Alena
Dok Josip i Mira beru nektarine njihov nećak Alen u svojem voćnjaku bere breskvu. Alen također posjeduje istu količinu bresaka i nektarina jer kao što je i red Alenov otac Mirko i stric Josip dobivenu zemlju u zakup podijelili su ne bratski nego popola.
Alen mladi čovjek pun ambicija ima brojne planove. Sa završetkom podizanja nasada razmišlja o izgradnji skladišta i hladnjače. Računa na europske fondove. Kako nije poljoprivredne struke ove jeseni će krenuti u školu za prekvalifikaciju zvanja.
Da bi se dobila nepovratna sredstva iz EU fondova uz kvalitetan program i biti mlađa osoba od 40 godina obavezno je posjedovati svjedodžbu o osposobljenosti rada u voćarstvu. Informiran sam da će u jesen jedno učilište početi s tečajem u Zadru pa sam se prijavio i čekam poziv, pojašnjava Alen.
Navodnjavanjem protiv truleži
Većina ravnokotarskih voćara ne odlučuje se za uzgoj kasnih sorata breskve i nektarine zbog napada bolesti trulež plodova. Naročito na trulež plodova je osjetljiva nektarina pa kao taj problem rješavaju Mijaci saznali smo od Alena.
Ima i kod nas trulih plodova, ali u manjem postotku. Da bi se trulež izbjegla uz redovitu zaštitu vrlo važna je gnojidba kao i obroci navodnjavanja. Obroci navodnjavanja moraju biti češći s manjom količinom vode da se evaporacija – isparavanje svede na minimum. Vidite i sami koja je to masa lišća i sve ono što ispari iz tla zadržava se u krošnji i time se stvaraju uvjeti za razvoj bolesti trulež plodova, pojašnjava Alen.
Niti bolest, niti štetnici nisu najveći problem Mijacima u uzgoju bresaka i nektarina. Najveći problem je plasman kao i većini ravnokotarskih voćara i povrćara.
Otkupni centri nude cijene koje su ispod troškova proizvodnje, a na novac treba čekati gotovo pola godine. Zbog toga se Mijaci snalaze na razne načine. Prodajom putem zelene tržnice prodajom na sajmovima po gradskim kvartovima i slično. Teško je to. Moraš cijeli dan biti u voćnjaku, a noću voziti robu na zelenu tržnicu i nadati se da će navratiti kupci. Prvu breskvu i nektarinu koja je za berbu prispjela početkom lipnja gotovo nismo niti brali. Nije bilo kupaca i najveći dio plodova propao je na stablu, pojašnjava Alen.
Dok većina ravnokotarskih voćara krči nasade bresaka i nektarina Mijaci podižu nove. Uvjereni su da će im se upornost isplatiti.