Stanovnici Zadra: Ukoliko se nastavi ovakav trend masovnog turizma "pojest ćemo sami sebe"

Slika korisnika valentinam
Nezadovljstvo
Puno bi toga trebalo promijeniti od parkinga do noćnog života. Putovao sam i znam kako su druge europske zemlje puno toga riješile, ne trebamo otkrivati toplu vodu. Ja bih apsolutno zabranio svaki promet u staroj gradskoj jezgri. Srce me boli kad vidim kamione po Kalelargi - kaže Šime Botica
Vedran SITNICA
Poluotok je nekoć imao sve najbolje odlike "gradskosti"

Scenarij je svakoga ljeta isti. Baš kad pomisle da će uspjeti uhvatiti malo sna, jer treba se ujutro dignuti i ići na posao, radnici Čistoće stupaju na scenu prije zore jer to je valjda jedina "mrtva ura" kad se ulice mogu oprati, a kamioni buče. Onda oko 6 sati kafići i restorani krenu pripremati i čistiti štekate za početak još jednog novog dana, pa s glasnim puhalicama ispuhuju prašinu i lišće. "Bude" se kuhinje ispod stanova uz buku klimatizacijskih i ventilacijskih uređaja koji se postavljaju na nevjerojatna mjesta, primjerice, u ulaze u zgrade ili ispod prozora spavaćih soba.

Stoga, vjerojatno se nitko više od stanovnika Poluotoka, onih malobrojnih koji su ostali i koji se ne bave turizmom, ne veseli kraju ovog mjeseca i špici turističke sezone jer osim nesnosnih vrućina koje su nas ovoga ljeta zahvatile, trebalo je preživjeti noćnu buku i galamu, gužve, nedostatak parkirnih mjesta, razne "miomirise" koji su se širili iz svakog "kantuna", glasne razgovore i lupanje boca u gluho doba noći, slab pritisak vode na višim katovima jer se potrošnja vode "ustostručila"...

Iseljavanje stanovnika Poluotoka - nije rješenje

Jedna od onih koja se rodila na Poluotoku i tu živi, kako kaže cijeloga života, je Daniela Nižić. Godinama glasno govori i upozorava kako će zbog turizma koji nam se događa, stara gradska jezgra izgubiti svoju dušu i grad više neće biti grad jer grad čine ljudi.

- Rastužuje me neosjetljivost lokalne vlasti na potrebe nas, žitelja Poluotoka i kontinurano pretpostavljanje kapitala čovjeku. Kada se dogodio trenutak da smo postali smetnja i kakvi su dugoročni planovi s nama? Jer, iseljavanje stanovnika nije rješenje. Ono je definitivna i konačna smrt grada - zaključuje Daniela Nižić.

Osvrnula se potom na činjenicu kako je Poluotok nekoć imao sve najbolje odlike, kako je rekla, "gradskosti" i naglašava kako je bujanje turizma masovnog i jeftinog tipa učinilo Poluotok kulisama za fikciju koju nudimo gostima.

- Javne površine počele su nestajati pod stolovima, a s njima i život. Otvorio se veliki jaz između grada, ljeti i zimi. Zima je ugodna jer se vraća mir, nestaje smrad kuhinja i nered, a o ljetu je već uzaludno govoriti. No, nije turizam problem. Nitko od nas patnika s Poluotoka ne odriče potrebu za njegovim postojanjem. Problem je izostanak plana, stihija i nered. Rješenje je, čini mi se, kao i u svemu - u strateškom planiranju, postrožavanju zakonskih propisa te njihovoj strogoj i nepotkupljivoj provedbi. Grad bi trebao strogo propisati, a u svijetu je to već praksa, koliko na području stare jezgre može biti suvenirnica, koliko restorana, koliko pizza cut objekata i sl. Ako postoji takav sustav za ljekarne, zašto ne bi mogao postojati i za restorane - pita se Daniela Nižić.

Uzurpacija javnih površina, nedostatak parkinga...

Druga velika stvar su, kako je naglasila, minimalni tehnički uvjeti za ugostiteljske objekte. Naime, većina nema poštene ventilacije, kuhinje su minijaturne, šire pripremu hrane na stubišta i dvorišta.

- Propisi su, očito loši, a inspekcije ne rade svoj posao. Treća stvar je okupacija javnih površina. Pojedinim se ulicama ne da više prolaziti, a Narodni trg gotovo više teško možemo trgom, definirati. Njihov postotak koji bi se mogao dati u koncesiju treba drastično smanjiti. Osim toga, ljeti bi se trebao podići i standard čišćenja grada. Ulice su crne, kante za smeće pretrpane i tko zna kad oprane. Restoranima bi se trebao puno više naplatiti odvoz smeća jer ga proizvode u enormnim količinama i ostavljaju pod našim prozorima - nabraja Nižić.

Jedan od najvećih problema je i buka. Daniela Nižić tako nastavlja kako noćnim klubovima ne bi trebalo biti mjesta uz stambene zgrade i trebalo bi razmisliti o gradnji nekog kluba izvan grada do kojeg bi iz grada postojao besplatan prijevoz.

- Osim toga, naša je kulturno-povijesna baština bogata, no nismo pronašli pravi način kako je predstaviti turistima. Današnji kvalitetni gosti dolaze po doživljaj. Dolaze upoznati drugu zemlju, njene stanovnike, način zivota. I spremni su to platiti. Nastavi li se ova devastacija života na Poluotoku, to više neće moći. Smatram da gostu moramo pokazati svoju posebnost, a ne ponuditi ono što jednako može naći bilo gdje na Mediteranu. Uvjerena sam kako je moguće naći kompromis između života i turizma jer u drugim zemljama on postoji. Pogledajte primjer Austrije čiji su prihodi od turizma puno veći od naših. Sve se zatvara u 18 sati. Nedjeljom nemate gdje kruh kupiti. Ljudi prije svega poštuju sebe, a zatim i gosta. Mi sebe ne poštujemo i gosti to osjete, pa nas ne poštuju ni oni. To se najbolje vidi na primjerima nepropisnog parkiranja, uriniranja po javnim mjestima, spavanja na rivi i slično. Sami smo odgovorni. Kod nas se i izjednačava turizam i ugostiteljstvo i time što se dozvoljava otvaranje "rupa" bez uvjeta jer puno ih nema ni sanitarni čvor, a na taj se način šteti pravim i kvalitetnim ugostiteljima koji rade cijele godine - zaključila je Daniela Nižić.

Umjesto kvantitete - kvaliteta!

Njezina susjeda Maja Obad smatra kako bi zadarski turizam trebalo podignuti na puno veću razinu i tražiti kvalitetu jer ukoliko se nastavi ovakav turistički trend masovnog turizma "pojest ćemo sami sebe".

- Stanovnici Poluotoka odavno su izgubili svoj mir, ali to je danak ljeta. Moramo biti svjesni činjenice da smo iz godine u godinu sve popularnije i poželjnije turističko odredište i to svakako trebamo iskoristiti. Ali, ja sam za manji broj i to kvalitetnijih gostiju. Mogao bi se primjerice, ograničiti broj postelja na Poluotoku, pa da se prodaje kvaliteta, a ne kvantiteta - naglasila je Maja Obad.

I nju jako žalosti činjenica da se ljudi s Poluotoka sve više iseljavaju i da su mnoge stambene zgrade doslovno pretvorene u hostele. Zaključila je kako bi bilo vrlo korisno kada bi čelni ljudi Grada i Turističke zajednice Grada osluhnuli malo i što misle i osjećaju i stanovnici Poluotoka jer i ona dijeli mišljenje Daniele Nižić da grad čine - ljudi.

- Treba izraditi jednu pametnu strategiju razvoja turizma i mislim da bi bilo vrlo korisno kada bi se čelni ljudi Grada i TZ-a našli s nama koji tu živimo, pa da o svemu porazgovaramo - poručila je Maja Obad.

Nama se turizam - događa, a to nije dobro

S druge pak, strane Šime Botica je stanovnik Poluotoka, ali i čovjek koji živi od turizma jer je turistički vodič. No, i on smatra kako nam se "turizam događa" i kako pod hitno treba raditi na strategiji njegova razvoja.

- Obožavam Poluotok i nikada se ne bih selio, ali moram biti iskren pa reći da imam sreću što živim na takvoj lokaciji da ne čujem buku, ne osjetim neugodne mirise i sve ostale "čari" turističke sezone. S druge strane, apsolutno razumijem sve moje susjede i prijatelje koji nemaju tu sreću. Puno bi toga trebalo promijeniti od parkinga do noćnog života. Putovao sam i znam kako su druge europske zemlje puno toga riješile, ne trebamo otkrivati toplu vodu. Ja bih apsolutno zabranio svaki promet u staroj gradskoj jezgri. Srce me boli kad vidim kamione po Kalelargi - kaže Šime Botica.

Dodao je na kraju kako, iako živi od turizma, nije za masovni turizam i naglasio je kako nam ne treba - "300 suvenirnica", već bi srce Zadra trebalo imati elitne dućane i restorane i male dalmatinske konobe s autohtonom "spizom".

- Kad vodim svoje goste u obilazak, uvijek ih odvedem da vide zadarski Maraschino i preporučim im konobu gdje mogu osjetiti pravi naš, dalmatinski ugođaj i mentalitet i probati sir, masline, vino, pršut... - rekao je Šime Botica dodajući kako je to ono što gosti žele vidjeti i probati jer pizza katova ima svugdje u svijetu.

 

Autor: 
Kategorija: 
Ocjena: 
Prosječno: 5 (4 votes)