Zadarski teatar u gostima

Način na koji je izgubljena utakmica sigurno je pokazatelj nečega trulog u redovima Zadrana što je zorno demonstrirano u ružnoj zaprešićkoj epizodi

Zadarska je nogometna priča o gostovanjima nakon utakmice u Zaprešiću protiv Intera dobila novu dimenziju, no epilog je na žalost svih ljubitelja zadarskog prvoligaša ostao isti. Da, poraz koji nije ni prvi ni zadnji, ali poraz o kojem će se još dugo raspravljati u svlačionici Zadra. Minimalni poraz nije nešto strašno, ali kad vodiš 3:1 tri minute prije kraja poluvremena i uspiješ u posljednjim minutama izgubiti s 3:4 onda je to najcrnji scenarij koji se može dogoditi. Ipak, način na koji je izgubljena utakmica sigurno je pokazatelj nečega trulog u redovima Zadrana što je zorno demonstrirano u ružnoj zaprešićkoj epizodi.
Kako izgubiti dobiveno
Do sada su, odlazeći na gostovanja, Zebićevi puleni gubili utakmice čim bi prešli Maslenički most, ali ova u Zaprešiću je razvojem situacije u prvom poluvremenu mirisala na pravu malu renesansu Zadrana koji su, za divno čudo, uspjeli zabiti čak tri gola (ove sezone na gostovanju je postignut tek jedan protiv Hajduka) i vjerojatno u tim trenucima ni najoptimističniji navijači Intera nisu više vjerovali da će se njihova momčad izvući iz ralja sedmog poraza u nizu. Prenaivan gol primljen u samoj završnici prvog dijela razbuktao je već ugasli plamen Intera i predviđala se prava opsada Zaprešićana na gol Ježine u drugih 45 minuta. Istina, postojala je terenska nadmoć Zaprešićana u drugom dijelu, ali nije bilo konkretnih prijetnji i u razdoblju od 75. do 82. minute Zadar je imao tri izvrsne prilike za potvrditi pobjedu. Ostaje neshvatljivo kako se Šaranović odlučio na jalov pokušaj loba u situaciji gdje je imao vremena i prostora da je mogao čak i pitati Interova vratara Čovića u koji dio mreže da mu pošalje loptu i ujedno upropasti priliku za veliki gostujući trobod. Ostaje neshvatljivo što se događa s Marinom Ljubičićem koji slovi kao jedna od najvećih nada u redovima Zadra što dokazuje i njegova standardnost u Ladićevoj U-21 reprezentaciji. Njegov učinak u posljednje vrijeme može se svrstati u kategoriju katastrofično, a njegov ukupno loš dojam pokvarila je gomila grešaka učinjenih u Zaprešiću. Dvaput se našao u izvanrednoj situaciji nakon odličnih akcija Šaranovića i Terkeša i trebao je samo napraviti ono što vjerojatno cijeli život radi, udariti loptu, ali oba puta se spotaknuo o nju i upropastio izvrsne prilike. Također se može i odlučujući gol Intera staviti na njegovu dušu, jer je neshvatljivo izgubio loptu na svojoj polovici, a drugi dio posla je obavila zadarska obrana koja je u Zaprešiću više sličila na plivačku štafetu nego na čvrsti zid ispred Ježine.
S tri gola bez boda
Tako se nakon prvih deset, vrlo sušnih golgeterskih, kola (sedam postignutih golova) iz kojih se uspjelo izvući velikih 14 bodova uspjelo dogoditi nešto sasvim suprotno. Prvi put su zadarski napadači (Terkeš, Šaranović) izgledali rastrčano i ubojito što su i dokazali nemilosrdnom egzekucijom u prvom dijelu, a utakmica je na kraju izgubljena. Izgleda da je bolje kad jedva pronalaze put do mreže, a bodovni saldo raste. Gdje pronaći razloge tom sindromu razbijene zadarske vojske na gostovanjima, što potvrđuje i čak 12 primljenih golova, u četiri gostujuće utakmice (bez Hajduka)? Sigurno je na prvom mjestu taktička nedisciplina koja je na vidjelo najbolje izašla u Zaprešiću. Bezbroj situacija koje su se moglo vrlo jednostavno riješiti, ispucavanjem lopte ili taktičkim prekršajem, Zadrani nisu znali riješiti što je u konačnici kumovalo nesretnom porazu u posljednjim minutama. Neki igrači ne poštuju nepisana pravila nogometne igre u kojima umjesto da dodaju loptu slobodnim suigračima ulaze u nepotrebna soliranja koja vrlo destruktivno djeluju kako na suigrače tako i na rezultat. Također je vrlo primjetno da siromašan igrački fond s kojim Zebić raspolaže ne može odgovoriti na sve zahtjeve kakve-takve Prve HNL. Govoreći o kvaliteti ne bismo nigdje stigli jer momčadi poput Intera ili Karlovca i Međimurja nisu po imenima kvalitetnije od Zadra, ali se upravo u takvim klubovima može iščitati veća discipliniranost i taktička zrelost te kontinuitet igre.
Kako i s kim na Rijeku?
Ovakav scenarij u kojem se izgubi što se imalo je, definitivno, ogroman udarac za ionako već poljuljanu psihu igrača i općenito atmosferu u klubu, a treba se okrenuti novom ispitu u subotu kada na Stanove dolazi Rijeka. Bit će teško nakon ovakvog poraza podignuti igrače na željenu motivaciju, a Zebiću u prilog ne ide što će morati protiv Riječana pronaći rješenja za bočne pozicije koje su u ovom 3-5-2 sustavu od krucijalnog značenja. Neće biti Jozinovića na lijevom boku zbog ozljede, a desna strana je ostala upražnjena Bilaverovom “žuticom”. Ni u obrani nije puno bolja situacija jer stopera je ostalo na kapaljku. Od najzvučnijeg pojačanja pred početak prvenstva Stjepana Skočibušića izgleda da neće biti ništa, jer se nanovo ozlijedio nakon što ga se čekalo od početka prvenstva. Ozljeda Bruna Šiklića na zagrijavanju u Zaprešiću (što i nije toliko čudno znajući da nije nakon Karlovca odigrao ni minute) suzila je Zebićev izbor na minimum. Vraća se Jonjić, koji je pokazivao kakvu-takvu sigurnost, a konkuriraju Milin, Bećiri i Puljić koji su iskazali veliku nesigurnost u Zaprešiću. Vezni red je što zbog ozljeda što zbog loše forme igrača, također okrnjen. Tako uz Skočibušića dvije ovoljetne akvizicije, Alimanović i Cela još nisu pokazali zašto su najavljena kao pojačanja, a forma Ljubičića i Suraća te nedostatak kontinuiteta kod Ćurjurića ne donosi razloga za optimizam. Veseliti može jedino činjenica da su napadači, izgleda, zagrijali svoje motore i za očekivati je da će se nastaviti, čak i dizati, forma Terkeša i Šaranovića. Gol Mitrovića je znak da i na klupi ima Zebić igrača koji će moći svojim ulaskom promijeniti događanja na terenu. Sve u svemu, Rijeka će dati odgovor može li ova momčad izdržati da ne potone dublje do dna ili se izdignuti domaćom pobjedom iznad svega i dočekati završnicu jesenskog dijela prvenstva u vedrijim tonovima.

 KADETI: Zadar – Istra 0:0

ZADAR – Igralište Bagat. Gledatelja 50. Sudac: Strukan (Split). Pomoćnici: Krečak (Šibenik) i Kraljević (Zadar). Delegat: Peranić (Novalja).
ZADAR: Bačić, Potočnjak, Horvat (od 41. Čavka), Maričić, Čule, Colić (od 41. Gržan), Lisica (od 59. Ražov), Bašić, Mujić (od70. Zubčić), Klarica (od 74. Blažević). Trener: Marko Pinčić.
ISTRA: Starčić, Peruško, Gadžić, Načinović, Luchesi, Pavlović, Zupančić, Miličević (od 77. Škiljan), Krijan (od 61. Baša), Batelić, Žgomba. Trener: Igor Krajnc.

 JUNIORI: Zadar – Istra 2:1

ZADAR – Igralište Bagat. Gledatelja 50. Sudac: Krečak (Šibenik). Pomoćnici: Strukan (Split) i Kraljević (Zadar). Strijelci: 1:0 Šimurina (17), 2:0 Šišak (44), 2:1 Ljubešić (73).
ZADAR: Perinić, Torbarina, Vasilj (od 68. Tokić), Mandić (od 89. Volpi Kobal), Šišak (od 81. Grebenar), Šimurina, Miočić (od 79. Katuša), Šare, Sarić, Begonja, Žilić (od 71. Zanki). Trener: Josip Butić.
ISTRA: Tončinić, Bagarić, Kamber, Pavić, Pavić, Prpić, Gavrić, Strineka, Livović (od 46. Vijatović), Ljubešić, Tanković, Šugić (od 57. Breščić). Trener: Davor Lasić.