Saša Broz: “Mirandolina je idol svake suvremene žene”

Sve mi nekako težimo da naša sloboda ostane bedem nas samih, težimo pravoj iskrenoj ljubavi koja se ne može kupiti novcem ili lažnim obećanjima i svi mi naravno cijenimo svoju slobodu, želimo biti samosvjesne i volimo koketirati, tj. volimo tu nekakvu mušku pažnju. To naprosto uvjetuje naš genetski kod
Otvorenje nove Kazališne sezone 2011./12. Hrvatskog narodnog kazališta Zadar svega je dan vremena udaljeno. Sezonu će u četvrtak u 20 sati otvoriti premijera “Gostioničarke Mirandoline rađene u koprodukciji HNK Zadar i HNK Zagreb, a večeras će ista predstava, također u 20 sati, biti pretpremijerno prikazana u HNK Zadar. Za sve one koji svoju kartu ne uspiju dobiti za jedan od ova dva termina predstava se igra i dan iza premijere, u petak 21. listopada.
Postava predstave već nekoliko dana boravi u Zadru na probama pripremajući se za veliku večer, a mi smo, u pauzi između proba, uspjeli uhvatiti redateljicu Aleksandru Broz koja je najavila predstavu za naše čitatelje.
Ispod svega topla ljudska drama
Radnja Gostioničarke Mirandoline više-manje je svima poznata. Na koji način ste kao redateljica pristupili postavu ove komedije?
– Tekst, koliko god je klasičan, u našem je iščitavanju vidno skraćen, a ja sam, ne bez razloga, priču prebacila u današnje vrijeme, tj. konkretno u kasne 50-e godine prošlog stoljeća. Goldoni je jedan od najizvođenijih komediografa tijekom povijesti i ono što je vrlo bitno, a što čitatelji možda i ne znaju, jest da je za komediju kakva danas postoji zaslužan upravo Carlo Goldoni. On je prvi veliki reformator komedije, napisao je više od dvjesto tragikomedija, drama i komedija. Iskreno, ne mogu vam reći da je predstava kakvu sam postavila sa svojim sjajnim kolegama isključivo komedija. Kad se malo zagrebe ispod površine teksta, iza tih goldonijevskih kulisa krije se topla ljudska drama, pomalo sjetna i jetka, bliža našim životnim problemima.
Tekst je pisan 1753. godine i govori o jednoj mladoj samosvjesnoj ženi koja je imala svoje životne principe, a koji su se meni učinili veoma zanimljivi za propitivanje kroz suvremeno čitanje teksta jer se nimalo ne razlikuju od onoga čemu i današnja žena teži. Ona želi biti samosvijesna, ne želi se odreći svoje slobode, želi biti superiorna u odnosu na muškarce, voli njima manipulirati, mrzi površne muško-ženske odnose, nikako ne želi tržiti s ljubavi i svoju slobodu cijeni više od ičega.
Mislim da će predstava privući publiku upravo radi tog, ne plošnog čitanja teksta. Neće imati happy end, ali na žalost, ni u životu stvari nisu uvijek komične. Pri odabiru teksta nije mi važno je li riječ o tragediji ili komediji, bitno mi je da je tekst dobar, da između mene i njega postoji kemija, nešto što će me privući. Kad sam režirala našu verziju Gostioničarke Mirandoline razmišljala sam o tom nekakvom nostalgično-mediteranskom okviru, a poštujući Goldonijev optimzam.
Rekli ste da je Gostioničarka Mirandolina vrlo bliska današnjoj ženi. Koliko u tom liku ima Saše Broz?
– Pa svakako da ima, ali mogu reći da je Mirandolina doista idol svake suvremene žene. Sve mi nekako težimo da naša sloboda ostane bedem nas samih, težimo pravoj iskrenoj ljubavi koja se ne može kupiti novcem ili lažnim obećanjima i svi mi naravno cijenimo svoju slobodu, želimo biti samosvjesne i volimo koketirati, tj. volimo tu nekakvu mušku pažnju. To naprosto uvjetuje naš genetski kod. Marija Škaričić zaista je filmska podjela jer je i privatno šarmantna, britka, samosvijesna, brbljava, a ima i tu neku grintu.
Vjerojatno ima i mene u tom liku, ali mislim da će se u njoj prepoznati i mnoge Zadranke, Zagrepčanke i bilo koja suvremena žena koja promišlja na isti način.
Predstava će naći svoju publiku
Postoji li dodatan pritisak kod rada na predstavi s obzirom da je riječ o komadu koji je toliko puta postavljen na daske?
– U principu ne, dapače to je baš izazov. Dugo nisam radila klasični tekst i nisam bila opterećena s tim, možda zato jer nisam gledala ni jednu Mirandolinu na kazališnim daskama, tako da ne mogu uspoređivati. Zapravo me to veseli, predstava će sasvim sigurno naći svoju publiku.
Premijera je svega jedan dan od danas, a večeras će se predstava igrati pretpremijerno. Kakva je atmosfera na probama, jeste li realizirali sve što ste htjeli?
– Zapravo smo toliko spremni da probe više nisu ni radne, doslovno smo u niskom startu i željno očekujemo publiku, sve je dotjerano do najsitnijeg detalja i više doista gotovo da nema stvari koja bi se trebala ispolirati. Za komediju je zapravo bitno da čim prije ide pred publiku jer samo na taj način ćemo moći testirati ono što smo radili u posljednjih mjesec i pol dana. Svi su spremni, ispunili su u potpunosti moja očekivanja, i više od toga, i mislim da će to biti jedna prekrasna, dinamična, vesela predstava, jedna prava pametna komedija. Nakon niza predstava koje su bile angažirane htjela sam napraviti jednu koja će biti sasvim depolitizirana i koja neće od mene iziskivati nikakvo povlačenje paralela s aktualnim društveno-političkim i socijalnim pitanjima.
Što nas očekuje od scenografije, glazbe, koreografije, kostima?
– Svaka je predstava timski rad i ona ne bi mogla nastati bez ljudi s kojima radim u njoj. To su moj dugogodišnji suradnik, scenograf Dragutin Broz koji je napravio izuzetno zanimljivu scenografiju, na neki način homage nedavno preminulom Richardu Hammiltonu, ocu suvremenog kolaža dizajna, dakle vrlo vesela i živa scenografija. Tu je Matej Meštrović koji je napravio fantastičnu glazbu koja predstavi daje jedan mediteranski okvir, koreograf Igor Barberić, Mirjana Zagorec, kostimografkinja predstave i dakako Sanja Ivić koja je obavila veliki dio posla kao dramaturg naše Gostioničarke Mirandoline. Sve je u duhu kasnopedesetih godina prošloga stoljeća, to je bio doista timski rad u pravom smislu te riječi.
Dostojno otvaranje sezone
Probe su se zapravo čitavo vrijeme održavale u HNK-u Zagreb. Kako se predstava uklopila na pozornicu i u ambijent HNK Zadar?
– Bez problema. Scenograf zadužen za prostor i dizajner svjetla bili su u Zadru te smo točno znali što nas očekuje. Imamo dvije varijante scenografije koje su vizualno za publiku potpuno identične, međutim, jedna je malo veća, a druga malo manja i prilagođavat će se prostorima u kojima će komedija gostovati. Nikakvih problema nije bilo, pozornica je sjajna, gledalište fantastično, akustika jako dobra. Očekivala sam da ćemo sigurno izgubiti dvije do tri probe baš na to prilagođavanje, međutim mi smo već u nedjelju u dva-tri sata probe uskladili sve što smo trebali i naše smo generalne probe održavali bez ikakvih problema. Uvjeti su sjajni.
Predstava je rađena u koprodukciji HNK Zadar i HNK Zagreb. Je li bilo kakvih posebnih zahtjeva koje ste kao redateljica trebali ispuniti?
– Nikakvih zahtjeva nije bilo, osim što je ideja da se postavlja upravo Goldoni, idealan komičar za izaći pred publiku koja dobro poznaje taj mediteranski štih. Raduje me da dolazimo u mediteranski grad koji će tu vrstu humora sasvim sigurno dobro razumjeti, a mi na kontinentu zapravo žudimo za takvom vrstom humora i mislim da je bio odličan izbor da se upravo s Goldonijem dođe u Zadar. Ako bude sreće voljela bih da koprodukcija HNK Zadar i HNK Zagreb gostuje i u Goldonijevom kazalištu u Veneciji, za sad su to moje želje, ali radit ćemo na tome da se tako nešto u budućnosti i dogodi.
Možete li kao redateljica Gostioničarke Mirandoline uputiti zadnji poziv gledateljima da vas doću podržati u ova tri dana koliko predstava igra?
– Mogu u ime cijele ekipe reći da se u ovih zadnjih nekoliko dana zapravo toliko lijepo provodimo u Zadru, naravno, tu je riječ i o radnom provodu i sve radimo u jednoj prekrasnoj atmosferi. Nadam se da će zadarska publika doći 19., 20. i 21. i pogledati što smo mi to svi zajedno napravili te da će to biti jedno dostojno otvaranje vaše nove kazališne sezone.

 ANSAMBL

Gostioničarka Mirandolina: Marija Škaričić, vitez : Ranko Zidarić, grof: Zijad Gračić, markiz: Alen Šalinović, Ortensija: Ivana Boban, Dejanira: Vanja Matujec, Fabrizio, sobar u gostionici: Jan Kerekeš, vitezov sluga: Kristijan Potočki