Rapallskim ugovorom Zadar odcijepljen od svog zaleđa

“Zadar i Rapallski ugovor 1920 – 2010” bio je naslov predavanja dr. sc. Marjana Diklića kojeg je zadarski ogranak Matice hrvatske upriličio povodom skore proslave Dana Grada Zadra, a koje je održano u četvrtak navečer u dvorani Matice.
Prije početka predavanja prisutni u Matici minutom šutnje su odali počast stradalim žrtvama Škabrnje i Vukovara, budući da se tog dana obilježavala obljetnica najveće tragedije Domovinskog rata.
Božidar Šimunić je uobičajeno u ime Matice hrvatske pozdravio posjetitelje, a osobito zadarskog gradonačelnika Zvonimira Vrančića, te predstavio predavača i temu.
– Ovih se dana navršilo 90 godina od potpisivanja Rapallskog ugovora (potpisan je 12. studenog 1920. godine, op. a.) kojim je naš grad zajedno s još nekim hrvatskim krajevima na istočnojadranskoj obali pripojen Kraljevini Italiji. Državnom je granicom Zadar odvojen od svog neposrednog zaleđa. Ubrzo po ustanovljivanju granice započeo je teror “finanaca” i graničara koji su bili Srbi nad lokalnim hrvatskim stanovništvom. Samo su na jednom dijelu granice prema Zadru do sloma Jugoslavije 1941. godine ubili sedam Hrvata. No, kako to obično biva neumoljivim zakonitostima povijesti i srpskim graničarima i talijanskim smo okupatorima pogledali u leđa. Ovaj je grad sačuvao svoj hrvatski lik.
Diklić, zaposlenik Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru i, kako je predstavljen, jedan od najvećih stručnjaka za političku povijest Dalmacije, svoje je predavanje započeo izlažući stanje u Zadru i Dalmaciji potkraj XIX. stoljeća:
– Među 80-ak dalmatinskih općina zadarska jedina do početka Prvog svjetskog rata nije bila ponarođena, odnosno pohrvaćena. Tako je Zadar do 1918. godine ostao zadnje uporište talijanaštva i autonomaštva na dalmatinskoj obali. Politički je život za vrijeme rata zbog cenzure i strože policijske kontrole u Zadru gotovo zamro. Ipak, zadarski su Hrvati za razliku od Talijana i Srba, budući da je Monarhija bila u ratu s Kraljevinom Srbijom i Italijom, došli u povoljniji položaj. Tada je Austrija konačno shvatila tko su i što su autonomaši i prestala ih podupirati. Formiranjem Države SHS Zadar prestaje biti glavni grad Dalmacije, a prednost preuzima Split. Nakon sloma Austro-Ugarske monarhije Saveznici su odlučili radi uspostavljanja mira i reda zauzeti dijelove istočnojadranske obale. Dok su engleski i američki brodovi uplovljavali u Split, Kotor i Dubrovnik u Zadar su u studenome 1918. godine uplovile talijankse torpiljarke. Talijanske su snage obalu zauzimale prema tajnom Londonskom ugovoru. Takvo je stanje potrajalo do 1920. godine, budući da se na mirovnoj konfernciji u Parizu talijanska i delegacija Kraljevstva SHS nisu uspjele dogovoriti premda su Srbi bilo puno naklonjeniji talijanskim pretenzijama. Pregovori su nastavljeni u studenom 1920. godine u gradiću Rapallu i tada je postignut sporazum kojim su Zadar te Istra, Lošinj, Cres, Lastovo, Palagruža i Sušac na istočnojadranskoj obali pripali Kraljevini Italiji.