Juriš u Sabor

Sudeći po 313 kandidacijskih lista i mnoštvu ambicioznih dušebrižnika za opće dobro koji su se „naoružali” za juriš u Sabor, javnost ima pravo biti skeptična kada su u pitanju motivi ulaska u politiku i toliki grabež za saborske fotelje.
Već ionako poljuljano povjerenje u političare i u njihovu iskrenost, čast iznimkama, dodatno su urušeni jer je teško povjerovati da se toliko uspješnika iz pravih pobuda želi baviti politikom kako bi pomogli drugima, dok je njihov privatni interes, kako cvrkuću, u drugom planu. Osim toga, brojni primjeri takvih ispraznih, lažnih govora, nakon kojih se pokazalo suprotno, to demantiraju. Pa nije onda čudno da javnost smatra da je politika postala prije svega prestiž i odskočna daska za brojne neostvarene ambicije, radno mjesto dobro plaćeno barem četiri godine, a zbrinutost doživotna.
To je previše prisutan dojam da bi postotak onih koji političku funkciju doživljavaju u njezinom nakaradnom obliku mogao biti zanemariv.
U postojećoj gospodarskoj situaciji, besparici, europskoj prekretnici, moralo bi biti užasno teško obnašati dužnost odgovornog političara. A tko to juri na mjesto gdje bi mu bilo teško?
Prije će biti da bi nekima mogla „upasti sjekira u med”, a to opravdava strahovanja građana. Slatki život njima, narodu gorčina?
Preostali su dani službene predizborne kampanje u kojima građani još uvijek mogu detektirati tko samo slatkorječivo zbori jer su izbori, dok gospodarstvo „gori”, a o Europi se ne govori.
S obzirom na to da kampanja traje već mjesecima i da se glavni politički konkurenti HDZ i Kukuriku koalicija nabacuju savršenim gospodarskim programima, a malo tko se može sjetiti barem nekoliko bitnih odrednica koje bi glasače odredile, službeni finiš kampanje mogao bi biti jednako gospodarski gol, a ideološki zajapuren, što nikako ne odgovara vremenu ni situaciji u kojoj se zemlja nalazi.
HDZ Jadranke Kosor ponovno je “otkrio” Tuđmana, tvrdeći da se vraća korijenima, a Kukuriku koalicija se ne želi uvući u tu predizbornu ideološku stupicu. No, iskusni HDZ-ovi političari koji stenju pod teretom istrage nad strankom, neće propusti niti jednu priliku za šutkanje kukurikanja „crvenog pijetla”.
Tako je jedva dočekan Linićev zalet s MMF-om, a isto tako pijanstvo HNS-ovca Habuša koji je skrivio prometnu nesreću. Habuš – u Sabor “ne buš”, rečeno mu je sa zakašnjenjem. Kukuriku koalicija propustila je brzom sankcijom pridobiti dodatno povjerenje glasača koje toliko traži, a Kosor je likovala zbog njihove velike pogreške. No, i HDZ bi se mogao „opeći”, zbog brzog jezika svog novopečenog koalicijskog partnera Željka Keruma kojemu se nikad ne zna što će „lanuti”.
Umjesto tračerske, svađalačke, ideologizirane kampanje, birači bi rado čuli ozbiljne nastupe političara o konkretnim potezima pomoću kojih bi se zemlja gospodarski uspravila. No, takve su smjernice, nažalost, potunule u poplavi gospodarskih programa. Jadranka Kosor kaže da osim gospodarskog programa za javnost, ima i jedan skriven, još neobjavljen!?
U predizbornoj utrci bit će još svakakvih izjava, podmetanja nogu, a kako budu nervozniji, političari će sve više otkrivati svoje pravo lice.