Jedinstven je osjećaj nekome potpisati primjerak knjige

Mnogi mi sugeriraju da nastavim pisati. Ne znam još. Monografija Knjižnice je otisnuta i jedinstven je osjećaj nekome potpisati primjerak, jer je knjiga jedinstven medij. Ipak, unatoč revoluciji u izdavaštvu, knjiga se još uvijek izrađuje u prilično skupom postupku tiska. Možda ću jednom pokušati proizvesti nešto drugo, možda u nekom drugom mediju
Mladen Masar autor je monografije “Gradska knjižnica Zadar 1949. – 2009.”, djela koje prati 60 godina povijesti Knjižnice. Usporedno s poviješću Knjižnice prati se i povijest Zadra u drugoj polovici 20. stoljeća. Knjiga je doživjela brojen pozitivne kritike, a sam Masar ne krije zadovoljstvo postignutim uspjehom.
Ostvario sam se u knjižničarstvu
Što je ono što te čini zadovoljnim u radu u Knjižnici?
– Gradska knjižnica Zadar poticajna je sredina. Tu nikad nije dosadno. Knjižnica ima vrlo gipku strukturu u kontinuiranoj reorganizaciji pod rukovodstvom ravnatelja Ivana Pehara, koji dopušta inicijativu i podržava ideje djelatnika razmatrane u argumentiranim raspravama kod donošenja svih važnih odluka.
Završio sam povijest umjetnosti i engleski jezik na Sveučilištu u Zadru. Knjižničarstvo mi je “uletilo” nakon toga i dogodilo se da sam se ostvario upravo na tom polju koristeći knjižničarska, ali i ostala prikupljena znanja, od kojih su neka potpuno praktične naravi. Ne znam bi li mogao funkcionirati isključivo u području znanosti ili teorije. Volim i to, ali odgovarajući nekakvom porivu moram se ustati i dohvatiti se fotoaparata… Isto tako, radeći odnose s javnošću često funkcioniram kao grafičar u području vizualnih komunikacija, gdje u praksi koristim znanja ili kriterije naučene na studiju povijesti umjetnosti.
Autor si monografije o Gradskoj knjižnici Zadar. Kad je došlo do ideje o izradi jedne ovakve monografije?
– Na način koji sam opisao u Knjižnici mi je povjeren posao izrade monografije. Cijelim putem pratili su me kolege iz Razvojnog tima svojim sugestijama i svakovrsnom pomoći u nastojanju da se rasteretim drugih poslova, kako bi se mogao više posvetiti potrebnom istraživanju arhivske i druge građe, potrazi za slikovnim materijalom, pisanju i prijelomu. Naravno, posao se proširio i na slobodno vrijeme i dogodilo mi se da sam pokušavajući prikazati zadarsku svakodnevnicu jedno vrijeme proveo potpuno obuzet nedavnom zadarskom prošlošću i više nisam baš bio u stanju razmišljati ili govoriti o stvarima izvan toga.
Zadrani se trebaju baviti Zadrom
Prikaz 60 godina Knjižnice prati i povijest Zadra?
– Rad na monografiji započet je u ljeto 2007. Morate imati na umu da u to vrijeme nije objavljen niti jedan zbornik ili nekakav sličan “zgodan” materijal kojim bi se poslužio netko tko si je uzeo u zadatak načiniti monografiju o povijesti Gradske knjižnice Zadar i prateći kratki pregled zadarske povijesti u drugoj polovini dvadesetog stoljeća. Morao sam se stoga služiti novinama i drugom periodikom, pretraživati fotografske arhive, arhivu Knjižnice i razne druge izvore u prilično rasutom stanju.
O ranijim razdobljima zadarske povijesti ili npr. o zadarskom sakralnom blagu objavljena je već prava biblioteka knjiga i drugih radova iz pera naših najvećih stručnjaka. To je izvrsno za nekoga tko se interesira, na primjer, za Srednji vijek. Paradoksalno je, međutim, da se je neusporedivo lakše informirati o Zadru prije 600 ili 400 godina, nego o Zadru prije 40 godina. Vrlo je malo cjelovitih povijesnih pregleda nekog fenomena kao što je izvrsna Seferovićeva povijest zadarske fotografije od početka do danas. Zbornik Zadar i okolica od drugoga svjetskog rata do domovinskog rata u zajedničkom izdanju Sveučilišta i Matice hrvatske predstavljen je krajem 2009. – nekoliko mjeseci nakon što je objavljena monografija Knjižnice. No, to je tek jedan ozbiljan zbornik, a materijali objavljivani ranije ili drugdje (izvan Zadra) često su pisani tendenciozno ili obiluju proizvoljnim interpretacijama. Predstoji puno rada na novijim razdobljima, npr. na vrlo zanimljivoj drugoj polovini dvadesetog stoljeća. Određen potreban odmak već postoji. Moja sjećanja iz djetinjstva i ranije mladosti su iz tog razdoblja. U međuvremenu je uspostavljena hrvatska država, a uskoro se “stapamo” sa Europskom zajednicom. U tome nizu promjena važno je sačuvati identitet, a kako bi se to učinilo potrebno je da se Zadrani kudikamo više bave Zadrom. To je bio i moj motiv. Zbog nekoliko smjena država i migracija stanovništva u posljednjih stotinjak godina malo tko se može osjećati Zadraninom prema kriterijima kakvi vrijede u nekim drugim gradovima. Međutim, mnogo nas voli svoj grad i, iako smo tek relativno nedavno doselili iz Bodula ili zaleđa ili tko zna otkuda, uspjeli smo se identificirati s gradom na mnoštvo načina.
Što bi mogao izdvojiti kao najvažniji dio monografije, u čemu si najviše uživao raditi?
– Kako srećom još uvijek postoje živući svjedoci zadarskih zbivanja u razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, razgovarao sam s mnogo ljudi. Jedno od najugodnijih iskustava bile su kavice s grupom umirovljenika čija sam sjećanja koristio kao poticaj za istraživanje pojedinih podataka o svakodnevnici prije četrdesetak ili pedesetak godina. Naći se danas s njima na kavici – kad su oni već pročitali monografiju i pohvalili je lijepim riječima – predstavlja veliko zadovoljstvo i satisfakciju za uloženi trud. Stigle su pohvale i od kolega iz drugih gradova, kao i pohvale prijatelja, poznanika itd. Dogodilo se da nakon što poklonim nekome jedan primjerak, ista osoba dođe u Knjižnicu i kupi još jedan primjerak jer se, kako čujem, doma “potuku” čiji je red na čitanje.
Izvrsna percepcija GKZD u javnosti
Možeš li usporediti današnju knjižnicu, iz tvog iskustva, s onim što si mogao upoznati radeći na ovoj monografiji?
– To je uistinu teško zbog transformacije koju je Knjižnica prošla u razdoblju uprave Ivana Pehara i preseljenja u ulicu Stjepana Radića. Prije toga je Knjižnica bila jedna prosječna institucija, a u zadnjih desetak godina na nas se gleda kao uzor i na mnoge načine postavljamo standarde pučkog knjižničarstva. Istodobno, percepcija javnosti je izvrsna, kao što je to uostalom i potvrdilo nedavno dovršeno opsežno istraživanje Odjela za sociologiju zadarskog Sveučilišta o ulozi Gradske knjižnice Zadar kao kulturnog aktera u gradu.
Što se dogodilo u razdoblju nakon objave monografije?
– U nekoliko mjeseci otkako je knjiga izišla, događaju mi se stvarno ugodni susreti s mnogima. Najvažnija mi je, naravno, pohvala urednika i mojeg profesora s katedre Povijesti umjetnosti, dr. Antuna Travirke, izrečena na predstavljanju knjige u Hrvatskoj kazališnoj kući početkom listopada. Naravno da mi puno znače i riječi pohvale Abdulaha Seferovića ili ulični komentari “urbane inteligencije”.
Već je bilo spomena nekih budućih projekata, što možemo očekivati?
– Mnogi mi sugeriraju da nastavim pisati. Ne znam još. Monografija Knjižnice je otisnuta i jedinstven je osjećaj nekome potpisati primjerak jer je knjiga jedinstven medij. Ipak, unatoč revoluciji u izdavaštvu, knjiga se još uvijek izrađuje u prilično skupom postupku tiska. Možda ću jednom pokušati proizvesti nešto drugo, možda u nekom drugom mediju.