Put prema izlječenju počinje onda kada prestanemo misliti samo na sebe

Cilj posjeta bio je pružanje podrške, one roditeljske bivšim ovisnicima u njihovu nastojanju da se izvuku iz pakla droge, i njihove pomoći roditeljima da shvate kroz što im djeca prolaze, nauče kako im najbolje pomoći, a isto tako i da se riješe osjećaja krivnje da su oni odgovorni što su im djeca posegnula za drogom
Desetak članova udruge za suzbijanje zlouporabe droga i pomoć obiteljima ovisnika “Nada” u subotu su posjetili komunu “Mondo Nuova” u Nuniću u kojoj trenutačno boravi 13 mladića, bivših ovisnika. Cilj ovog posjeta bio je pružanje podrške, one roditeljske bivšim ovisnicima u njihovu nastojanju da se zauvijek izvuku iz pakla droge i započnu normalne živote, i njihove pomoći roditeljima da shvate kroz što im djeca prolaze, nauče kako im najbolje pomoći, a isto tako i da se riješe osjećaja krivnje koji većina roditelja ima, a to je da su oni odgovorni što su im djeca posegnula za drogom.
Kako bi ih razuvjerio, svoje je svjedočanstvo iznio 38-godišnji Jurica, inače jedan od voditelja ove rehabilitacijske zajednice koji tu boravi već pune tri godine i osam mjeseci.
– Krivice na roditeljima nema. Meni su moji roditelji dali sve što su mogli i trebali dati. Kasnije, kad sam već imao problem s drogom, oni su opet učinili sve i dali sve od sebe da me izvuku – rekao je Jurica te dodao da vjeruje da su svi okupljeni roditelji postupili jednako, zaključivši kako to dokazuje njihov dolazak u komunu i interes koji pokazuju. Okupljene roditelje ohrabrila je, a ujedno i obradovala ta njegova izjava pa su mu potom uputili brojna pitanja. Najveći interes pokazali su za motive koji su Juricu ponukali da uzme drogu, ali ponajviše ih je zanimalo kako se odlučio na liječenje i traženje pomoći.
Ovisnička priča
Stoga je Jurica krenuo sa svojom pričom od samih početaka. Njegova priča gotovo je identična svim drugim ovisničkim pričama. Jurica je, naime, odrastao u zagrebačkoj Dubravi u poštenoj, prosječnoj radničkoj obitelji. Kao i većina njegovih vršnjaka s 14-15 godina htio se po nečemu isticati u društvu, a u to vrijeme bilo je zgodno potući se, biti “mangup”. Stoga je Jurica prihvatio takav model ponašanja, iako je znao da to nije u redu. Ubrzo je došao i u doticaj s drogom. Bio je prvi koji je u svoje naselje donio marihuanu i to ga je prividno učinilo važnim u društvu.
– Odjednom sam ja postao bitan u društvu. Meni su se obraćali kad su trebali ‘travu’. Ali ja sam i konzumirao ‘travu’ te vrlo brzo potom i heroin. No, nisam bio tipičan ovisnik. Bio sam ‘finjak’. Imao sam jedno lice za vani, drugo za u kući. Uvijek sam bio uredan i čist, dobro učio pa čak i upisao prirodoslovno matematički fakultet i zemljopis. Uz to, ja sam i radio, imao djevojku, auto. Sve je naizgled bilo super, ali iznutra je bilo rasulo. Osim problema s drogom, imao sam i problem s kockom. Nakon nekog vremana uvalio sam se u teške dugove. Dugo sam kombinirao s čekovima i karticama, međutim i tome je došao kraj pa sam se našao na crnim listama svih naših banaka. Mijenjao sam ja i mjesto boravka, putovao, živio u inozemstvu, mijenjao i društvo, i djevojke, i posao, no ni to mi nije pomoglo.
Onda se jedan dan mojoj majci prelila čaša. Zgrabila je nekakav štap i počela me mlatiti ko malo dijete, vičući neka se idem liječiti. I eto… i danas sam tu – pričao je simpatični i veseli Jurica dok su ga roditelji iz udruge “Nada” netremice gledali upijajući svaku njegovu riječ.
Inače, prema programu komune “Mondo Nuova” nakon trogodišnjeg programa odvikavanja može se napustiti zajednica, no oni preporučuju ostanak u trajanju od još jedne godine na takozvanoj resocijalizaciji, odnosno traženju najbezbolnijeg načina za povratak u društvo. Iako je Jurica, kako pričaju njegovi sustanari, tvrdio da će odmah po isteku te tri godine otići iz zajednice, kad je došlo vrijeme odlaska, ipak je ostao.
– Ostao sam zato što sam shvatio da sam u te tri godine naučio sve u teoriji, a da za praksu još nisam spreman jer sam tek tada pomalo počeo stavljati stvari na svoje mjesto i slagati kockice. Shvatio sam da sada ja mogu pomoći drugima, da mogu nešto i ja dati, kao što su meni drugi davali dok sam bio u problemu i tražio svoj izlaz. Čovjek osjeti koliko je važno davati i koliko dobrog to donosi, kako drugima, a tako i njemu samome – rekao je Jurica, ističući da je sva mudrost sadržana u rečenici koja glasi: – Put prema izlječenju počinje onda kada prestanemo misliti samo na sebe…
Naučiti prihvatiti sebe
Inače, sam život u ovoj zajednici organiziran je kao i u većini drugih. Svaki trenutak je pomno isplaniran pa se točno zna što je komu činiti i to od ranog jutra kada ustanu pa do navečer. Ustajanje je redovno u 6 sati ujutro. Sljedećih pola sata namijenjeni su održavanju osobne higijene i doručku, a potom slijede radni zadaci od hranjenja i čiščenja životinja, rada u vrtu, kući i slično. Bave se i pčelarstvom i prodajom svog domaćeg meda. Imaju i stolarsku radionicu te proizvode i gipsane suvenire koje prodaju. Večernji sati namijenjeni su odmoru i druženju, a uglavnom ih provode uz pjesmu, razgovor i društvene igre.
Ivana Buterin, voditeljica zajednice “Mondo Nuova” u Hrvatskoj istaknula je da njihova zajednica najviše pažnje i značenja pridaje komunikaciji među korisnicima i njihovim roditeljima.
– Smatram da je odgovornost roditelja u tome da svojoj djeci dadu podršku, a ne da im nametnu mišljenje. Mi ovdje naše korisnike prvo učimo da prihvate sebe takvima kakvi oni zapravo jesu, sa svim svojim vrlinama i manama. Potom ih učimo komunikaciji s roditeljima, ljubavi prema bližnjima, poštenju, zatim prihvaćanju odgovornosti za svoje postupke, a isto tako i da prestanu misliti samo na sebe i kako sebi udovoljiti. Učimo ih obvezama, stvaramo im radne navike i slično – naglasila je Buterin.

 SVE VEČI ODAZIV RODITELJA

Udruga “Nada” dobila je od Grada Zadra na korištenje prostor u zgradi MO Maslina u Ulici Franje Petrića još u studenom prošle godine. Kako udruga do sada nije imala primjerene uvjete za održavanje svojih aktivnosti na suzbijanju zlouporabe droge i pomoći obiteljima ovisnika, zatražila je pomoć Poglavarstva koje im je izišlo u susret. Kolika je važnost vlastitog prostora, govori to što je svakim danom odaziv roditelja sve veći. Sada imamo priliku svaki tjedan održati sastanak, dogovarati se za posjete komunama, za organizaciju predavanja i tribina kako bi se što bolje senzibilizirala javnost za problem ovisnosti, a isto tako osigurali smo i psihološku pomoć za roditelje – rekla je Ivanka Ledenko, predsjednica udruge “Nada”.
 – Osim same klasične psihološke pomoći, mi s roditeljima radimo individualno, ovisno o svakom pojedinačnom slučaju. Tako nekima pomažemo da dijete smjeste u komunu i da ostanu ustrajni kod svojih odluka, da se ne slome pred problemima; drugima kojima je dijete već u komuni pomažemo da što bolje prihvati odvojenost i slično – rekla nam je Marija Ramov, dipl. ing. prometa, a inače savjetnica u udruzi “Nada” koja iza sebe ima godinu dana radnog iskustva upravo u komuni u Nuniću, završen program za rad s mladima, a trenutačno pohađa i studij Gestalt psihoterapije.

 SVJEDOČANSTVO BIVŠEG OVISNIKA NEPOŽELJNO U ŠKOLI?

– Ovisnost o drogama štetna je i, nažalost, raširena društvena pojava koja ostavlja negativne posljedice na ovisnika, njegovu obitelj i društvo. Isto tako, droga nikada nije bila dostupnija mladima no što je danas. Mi u zajednici “Mondo Nuova” želimo svojim svjedočanstvima odvratiti mlade od uzimanja droge. Želimo biti živi primjeri kako ne treba postupiti. Stoga smo htjeli izlagati svoja svjedočanstva po školama, no nažalost, nismo naišli na razumijevanje. Po poklopljenim telefonskim slušalicama od strane školskih ravnatelja mogli smo samo zaključiti kako je ovisnost tabu tema, mada svi o tome zapravo sve znaju. Uistinu nam je žao što tu vrstu komunikacije i kontakt nismo uspjeli uspostaviti, jer da našim svjedočanstvom spasimo i samo jedan mladi život, učinili smo puno – zaključio je Jurica.