Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Zadarsko kazalište može i zaslužuje puno više

Autor: Ante Rogić

19.02.2013. 23:00
Zadarsko kazalište može i zaslužuje puno više

Foto: Ivan JAMIČIĆ



Dražen Ferenčina postavio je na daske zadarskog HNK-a predstavu “Kokoš” Nikolaja Koljade, priču koja nam je toliko bliska, a opet nikad dovoljno ispričana


Počelo je s kokoši, završilo je s kokoši. Od početka predstave znali smo otkud naslov. Dražen Ferenčina postavio je na daske zadarskog HNK-a predstavu “Kokoš” Nikolaja Koljade, priču koja nam je toliko bliska, a opet nikad dovoljno ispričana.
Sve se događa u stanu koji se nalazi unutar teatra. U sobu Nonne, mlade glumice u usponu, ulazi starija i iskusna glumica Alla čiji je muž Vasja odluči ostaviti ju i otići s Nonnom. No osim s njenim mužem, Alla otkriva da mlada glumica spava i s redateljem Fjodorom. I tu počinje ljubavna zavrzlama. Svi su toliko uživljeni u svoje situacije da dolazi do trenutaka kad više ne znaju jesu li rečenice koje izgovaraju njihove ili pak dio uvježbanog teksta iz neke od uloga. Kako je redatelj Ferenčina napisao, pitanje je čak jesu li emotivna stanja u kojima se nalaze njihova ili su možda rezultat uvježbanoga unutarnjeg glumačkog procesa. U svakom slučaju situacija postaje sve napetija. Prvo dolazi do pokušaja utapljanja, na kraju i vješanja, no sve ostaje na plivanju i pucanju konopca. Koljadi to očito nije bio cilj. Cilj, za koji je pitanje je li uspio, je pokazati smisao života. Tu je Ivica Jončić briljirao, toliko unesen u svoju ulogu. Od besmisla i pokušaja samoubojstva, istina na komičan način, došao je do toga da život, ipak ima smisla. Takav kakav je, s teatrom kakav je.
Zašto se pitam je li cilj uspio. Pa pitanje je koliko ga je publika shvatila i prihvatila. Glumci zasigurno jesu.
I svi ostali, uz Jončića, su odigrali svoje role sasvim korektno, posebno Žana Bumber koja je imala zadatak pokazati kakvo je čije lice i naličje i za što je spreman dati sve i ići do krajnjih granica. Kokoš je bila na početku, kad je uhvatila Vasju, kokoš je bila na kraju kad je ostavila i Vasju i Fjodora. Kokoš je kokoš, što god predstavljala. I Žana, kao Nonna i Jasna Ančić, kao Alla odigrale su odlično svoje uloge.
Jedina ovogodišnja premijera ostavlja dojam kako zadarsko kazalište može i zaslužuje puno više. Iako je vidljivo kako je Jasna Ančić na zalasku karijere, a Mirko Šatalić u pravoj penziji, mišljenja sam kako mlade snage mogu preuzeti teret na sebe. No, kao i u nogometnoj reprezentaciji i ovdje se mora odigrati smjena generacija. Dok stariji odlaze, mladi stasaju. Još samo kad bi te mlade netko i zaposlio, imali bismo pravi ansambl kakav ovaj grad zaslužuje.