Hrvatski Apoksiomen u Sv. Donatu

Nakon izložbe održane u centralnom potkupolnom prostoru historicističkog prostora Umjetničkog paviljona, zatim u prostornom kontekstu-neoromaničke bazilike Sveta srca u Puli, devet metarski kip Ante Rašića Hrvatski Apoksiomen, gigantizirana i neomaniristički komponirana te sa šeststotina mobilnih zrcala optočena skulptura, postavlja se u novi prostorni kontekst predromaničke crkve Sv. Donat u Zadru, jednoj od vrhunaca arhitekture uopće. Kao i u Svetim srcima, kako je primijetio Mladen Lučić (pišući o toj izložbi) prostor u Svetom Donatu za posjetitelje nudi dvije osnovne vizure-prizemnu i drugu nadvišenu, galerijsku ophodnju s povišenog motrišta ali sada u savršenom, jednostavnom prostoru, idealnog, kružnog oblika, koji omogućava ophodnju i maksimalnu koncentraciju na skulpturu smještenu u samom središtu unutrašnjeg prstena rotonde, čineći tako prostorni vrhunac u kojem se sve silnice isprepleću, spajaju i istodobno odašilju, mnogobrojnim zrcaljenjima u svim smjerovima prostora.
Apoksiomen na taj način postaje lumino objekt u kojem odrazi svjetla, posjetitelja i samog prostora igraju nestvarnu iluzionističku igru kojoj se pridružuje specifična dinamika bazilikalnog osvjetljenja.
Mogućnost ogleda iz dvije vizure otvara nova iščitavanja Apoksiomena što se posebno tiče perspektivnih skraćenja i svjetlosne dinamike koji skulpturi pridodaju kinetička svojstva. Ako posjetitelj obilazi skulpturu primjetiti će da i ona s njim sudjeluje u kontinuiranom pokretu čime je i na taj način još jednom potvrđena njena interaktivnost… Bezbrojna ogledala dodaju i akumuliraju neočekivane svjetlosne impulse, te koliko je Apoksiomen statički dominantan u prostoru, on je ujedno iluzionistički i izvan njega.
… U svakom slučaju postav Hrvatskog Apoksiomena u rotondi Svetog Donata u Zadru, kao i ostale instalacije, dokazuju da Ante Rašić intenzivno promišlja svoju umjetnost kao integralni dio prostorne stvarnosti u kojoj je postavljena, a svojim mjenama, interakcijom, kinetičkim pokretom te svjetlosnim iluzionizmom prostoru daje novi smisao i višeznačna iščitavanja, jer višeznačnost je uostalom i karakteristično svojstvo svih Rašićevih objekata, koji nikada nisu do kraja dovršeni već čekaju da to učine prostor i publika koja ga posjećuje…
Ovom izložbom Ante Rašić nastavlja referiranje na baštinu. Rad Ante Rašića Hrvatski Apoksiomen možemo svrstati u prošireno polje umjetničkog djelovanja, između konceptualnog, site specific i ambijentalnog rada u proširenom smislu za koji je vrlo važna video i foto dokumentacija kao sastavni dio produžene percepcije i recepcije rada. Referenca na antičku skulpturu koju gigantizira do devet metara visine svjedoči o sveprisutnoj suvremenoj inspiraciji antikom kao kanonom poimanja ljepote ljudskog tijela i svega što paradigmatski pripada antičkoj klasičnoj skulpturi, koja mu je bila polazna točka i ideja da upravo tim klasičnim primjerom spoji nespojivo, a to je duh antike, vremena historicizma, predromanike, neoromanike i današnje postmoderne….
Svako novo postavljanje u novi prostor novi je kontekst kako za ozrcaljenu skulpturu tako i za prostor i posjetitelje i daje novu kvalitetu. Mijenja percepciju prostora i skulpture, povijesnog i suvremenog konteksta, sučeljavajući istovremeno i prošlost i sadašnjost na jednom mjestu i dajući joj novo značenje.
Izložba se otvara u četvrtak, 26. travnja u 19.30 sati.