Grad Zadar izgubio spor za cestu prema tzv. Galićevim zgradama

Nakon četiri godine sudovanja Grad Zadar je nepravomoćno izgubio spor vezan uz slučaj pristupnog puta kod tzv. Galićevih zgrada u Diklu.
Presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev Grada od studenog 2012. godine da se Ugovor o kupoprodaji zaključen između Ivana Kucelina i Mirjane Milinković od 27. srpnja 2011. godine proglasi ništetnim u dijelu koji se odnosi na nerazvrstanu cestu, te da se utvrdi kako je Grad Zadar vlasnik tog dijela nekretnine, donijela je sutkinja Općinskog suda u Zadru Katja Morić Arambašić zbog neosnovanosti.
Taj slučaj u javnost je dospio nakon što je Nikša Milinković, sin vlasnice, blokirao asfaltni put na toj parceli kojim su se godinama za prilaz stanovima služili stanari u tzv. Galićevim zgradama s namjerom da uredi teren i započne gradnju obiteljske kuće. Na zahtjev Grada Zadra i tadašnjeg gradonačelnika Zvonimira Vrančića na teren je izišla policija, stanari su organizirali prosvjed, no na koncu, Grad je unajmio susjednu privatnu parcelu i preko nje stanarima osigurao pristup. Uslijedile su tužbe za utvrđenje vlasništva, ali i za uklanjanje asfalta i uništenje elektro i telefonskih instalacija, no svo troje optuženih za potonje – Nikša Milinković i dvoje bagerista, oslobođeni su krivnje.
– Iz povijesnog dijela tužbe proizlazi da Grad Zadar tvrdi kako je predmetni ugovor ništetan jer je njime prodan dio nekretnine koji je stupanjem na snagu Zakona o cestama (NN 84/11) kao nerazvrstana cesta postao opće dobro u javnoj upotrebi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i koji kao takav ne može biti predmet kupoprodaje. Iz povijesti zk. upisa proizlazi da ove nekretnine u niti jednom trenutku nisu u zemljišnim knjigama bile upisane kao javno dobro u općoj uporabi, kao i da u trenutku kupoprodaje nije postojala nikakva zabilježba koja bi priječila prodaju, stoji u obrazloženju Suda gdje se nadalje navodi kako iz Sporazuma od 9. rujna 2002. godine koji je Grad Zadar dostavio u spis, proizlazi da su predmetni put formirali tadašnji vanknjižni vlasnici nekretnine – Marija i Josip Mičić, no da su oni ujedno i ostavili mogućnost da se taj put zatvori i formiraju novi putevi na drugom mjestu. Stoga je sud donio zaključak kako je, bez obzira što je na tom zemljištu formiran put, on i dalje ostao o vlasništvu fizičkih osoba, a ne javno dobro.
– Kako su u zemljišnim knjigama predmetne nekretnine bile upisane kao vlasništvo fizičke osobe i nije postojala nikakva zabilježba koja bi sprječavala raspolaganje istima, a na dan sklapanja ugovora tada važeći Zakon o javnim cestama nije regulirao pravni status nerazvrstane ceste, nije postojala zapreka za sklapanje kupoprodajnog ugovora. To znači da on nije ništetan pa je valjalo tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, stoji u presudi uz pojašnjenje kako je u vrijeme sklapanja ugovora bilo propisano da javna cesta postaje javno dobro u općoj uporabi tek s pravomoćnošću uporabne dozvole, a da za ovaj put uporabna dozvola nikada nije donesena. Novi Zakon o cestama na koji se u tužbi pozvao Grad stupio je na snagu 28. srpnja 2011. godine, a kupoprodajni ugovor Mirjana Milinković je s Kucelinom sklopila i kod javnog bilježnika ovjerila dan ranije. Osim što su se pozvali na krivi zakon, sud je zaključio kako predstavnici Grada nisu dokazali niti na točno kojem realnom dijelu predmetnih nekretnina traži utvrđenje prava vlasništva, pa je i ta točka tužbenog zahtjeva odbijena kao neosnovana.
Na ovu nepravomoćnu presudu sve strane u postupku imaju pravo žalbe Županijskom sudu u Zadru, a ukoliko izrečena presuda bude potvrđena Grad bi Mirjani Milinković trebao nadoknaditi i trošak postupka u iznosu od 10.555 kuna.