Rasipaju se milijuni eura, a zadarski Pinocchio spaja kraj s krajem

Talijanske zajednice i institucije u Dalmaciji koje su nastale nakon Titove smrti dobivaju na kapaljku vrlo mala novčana sredstva. Dovoljno je samo spomenuti dječji vrtić Pinocchio u Zadru koji godišnje mora iznaći 17 tisuća eura kako bi se podmirili troškovi zaposlenih i hrane za djecu – stoji, između ostalog, u priopćenju koje je objavio predsjednik asocijacije Dalmatinci iz Trsta, inače rođeni Zadranin, Renzo de Vidovich.
De Vidovich je rođen 1934. u Zadru gdje je proveo djetinjstvo, napustivši zauvijek grad nakon teških angloameričkih bombardiranja Zadra koja su započela 1943. godine i trajala mjesecima sve dok se grad nije pretvorio u jednu veliku ruševinu.
Politička klasa
De Vidovich, jedan od najpoznatijih esula u Italiji, za takvo stanje izravno proziva vodstvo Talijanske unije u Hrvatskoj, kao i političke predstavnike talijanske nacionalne zajednice koji, po njegovu mišljenju, nisu učinili dovoljno za pravedno i ravnomjerno financiranje talijanskih institucija u Hrvatskoj.
De Vidovich naglašava kako već 25 godina Talijani u Hrvatskoj imaju u Saboru jednog te istog predstavnika, Furija Radina, a isto tako je već četvrt stoljeća na čelu Talijanske unije Maurizio Tremul. Oni, navodi dalje De Vidovich, zahvaljujući izdašnim novčanim sredstvima talijanske države, kontroliraju kompletnu infrastrukturu te sva sredstva informiranja, kao što su dnevni list La voce del popolo, tjednik Panorama, mjesečnik za kulturu Battana, kao i talijanske programe Radija i Televizije Kopar.
Predsjednik asocijacije Dalmatinci iz Trsta optužuje vodstva Talijanske unije u Rijeci i Kopru da su privatizirali ove institucije talijanske nacionalne i kulturne zajednice u Hrvatskoj i Sloveniji, raspolažući na taj način s golemim nekretninama čija se vrijednost kreće od 25 do 30 milijardi eura.
“Drugovi” Talijani
Talijanska država za održavanje tih nekretnina izdvaja oko 5 milijuna eura godišnje, navodi Renzo de Vidovich, a njima se rukovodi gotovo kao da je riječ o privatnim institucijama u rukama uskog kruga ljudi. Svime se upravlja na stari titoistički način, dodaje on, jer se u ovih 35 godina u talijanskim institucijama stvorila jedna politička klasa koja se i dalje oslanja na praksu “jugoslavenskog samoupravljanja” i “narodne demokracije” koja je bila svojstvena bivšem režimu.
Najznačajniji dio novčanih fondova raspodjeljuje se između “drugova od povjerenja”, a onima koji nisu u tom uskom krugu, ostaju tek mrvice – zaključuje De Vidovich apelirajući da se sve nekrenine i ostala dobra talijanskih institucija u Hrvatskoj upišu kao vlasništvo talijanske države, odnosno diplomatsko-konzularnih predstavništava Republiike Italije u Hrvatskoj, kako bi se izbjegla njihova privatizacija i zlouporaba u praksi.