Spreman sam za ulazak u finale, a možda i za medalju

Želja mi je u Londonu podići rezultate iz Pekinga što bi mi vjerojatno omogućilo barem jedan nastup u finalu – kaže Bratanović

Nedugo po završetku Olimpijskih igara London će biti domaćin još jedne velike sportske manifestacije. Od 29. kolovoza svečanim otvaranjem započinju Paraolimpijske igre na kojima će Hrvatsku predstavljati 25 sportaša s invaliditetom u sljedećim sportovima: atletika, biciklizam, stolni tenis, plivanje i streljaštvo. Upravo u ovom posljednjem i Zadar će imati svog jedinog predstavnika, Ivicu Bratanovića kojemu će, nakon Pekinga, ovo biti drugi nastup na najvećem svjetskom sportskom događaju, a natjecat će se u disciplini zračna puška, stojeći i ležeći stav.
– Budući da su ovo moje druge Igre, stres je puno manji. U Pekingu je bila strašna disciplina, sve na nivou, što meni odgovara. Čujem da će i u Londonu biti na tragu svega iz Pekinga, jer mi paraolimpijci dolazimo nakon ovih zdravih i dobijemo uvijek sve savršene uvjete. Stoga ću se stvarno moći samo koncentrirati na treninge i samo natjecanje.
Bratanović je prije četiri godine u Pekingu zauzeo 13. i 15. mjesto, a u London putuje sa znatno višim ambicijama. Prvi cilj je finale, tj. ulazak među osam najboljih, što bi ga moglo približiti toliko željenoj medalji.
– Prije četiri godine nisam uspio ući u finale iako sam zadovoljan ostvarenim rezultatom. Imao sam tada svoje najbolje rezultate, 594 i 597 krugova od mogućih 600. Želja mi je u Londonu podići te rezultate iz Pekinga, što bi mi vjerojatno omogućilo barem jedan nastup u finalu. Iznad toga ne mogu ništa više tražiti iako bi bilo idealno da se u nekom scenariju uključim i u borbu za medalje. No, za tako nešto treba se puno toga poklopiti. Važan je ulazak u finale, a onda je sve moguće. Najsvježiji primjer je naš zlatni Giovanni Cernogoraz, koji je u finale stigao kao posljednji šesti, no onda je nadmašio ostalu konkurenciju.
Svjetski kup
Koliko treba pogođenih krugova da biste konkurirali za medalju?
– Konkurencija je izuzetno žestoka. Već se svi odlično  poznajemo i situacija je u ovom sportu trenutačno takva da je čak oko 20 strijelaca u stanju bez promašaja odraditi cijelo natjecanje. Tako da će za medalju praktički trebati svih 600 ili možda 599 krugova. U stojećem stavu očekujem da će se moći do medalje sa jednim promašajem, dok u ležećem samo oni koji budu maksimalno precizni mogu se nadati nekom od odličja.
Kao dobar pokazatelj trenutačne forme Bratanoviću mogu poslužiti nedavni odlični nastupi na Svjetskom kupu u Hannoveru i Alicanteu.
– U Hannoveru sam bio četvrti od 1.200 natjecatelja, dok me još više veseli ovaj posljednji nastup u španjolskom Alicanteu gdje su bili svi najbolji u ovom sportu. Tamo sam ostvario rezultat od 596 krugova, jedan manje od mog rekorda, što mi je bilo dovoljno za ulazak u finale. Na kraju sam završio sedmi, no u takvoj konkurenciji taj rezultat mi daje veliku nadu da mogu u Londonu barem ponoviti nešto slično.
Londonsko vrijeme
Put Londona se ide već sutra, čak sedam dana prije svečanog otvaranja.
– Putujemo 22. kolovoza, a tek 29. je svečano otvaranje. Tih sedam dana ćemo trenirati na streljani u Londonu, što će nam odlično poslužiti za završetak dugih i teških priprema koje traju od početka lipnja svaki dan po najmanje dva sata na streljani. Čak smo i termine treninga prilagodili londonskom vremenu, što će reći da ništa nije prepušteno slučaju. Natjecanje počinje 1. i 2. rujna i jedva čekamo da to više počne, da se oslobodi ovaj adrenalin.
Hrvatskih paraolimpijaca će u Londonu biti čak 25. Uz bok sa Zadraninom u streljaštvu bit će kolega iz Vinkovaca Stanko Piljak.
– Naš savez je dobio dva mjesta za nastup na Paraolimpijadi i ta mjesta su na kraju pripala Piljku i meni. Imali smo, nažalost, između Pekinga i Londona samo šest kvalifikacijskih turnira gdje se moglo zaraditi maksimalno šest normi te je bilo malo prilika da se još nekto iz naše reprezentacije uspije izboriti za nastup na Paraolimpijadi. U tom kontekstu malo mi je žao što nije s nama i sugrađanin Saša Grdović koji je uspio ispucati manji broj normi od nas dvojice. Šteta je također što u streljaštvu na Paraolimpijadi nema momčadskog natjecanja, pa da još netko iz reprezentacije dobije pravo nastupa.

Paraolimpijada u Londonu najmasovnija

Na Paraolimpijadi u Londonu nastupit će najveći broj paraolimpijaca u povijesti. Njih čak 4.200 dijelit će sve dobro i loše u 10-ak dana u glavnom gradu Velike Britanije. Doživljaj igara nije uvijek baziran samo na onom sportskom dijelu, već je bitno i ono što se događa prije, između i nakon samih natjecanja.
– Za razliku od Olimpijskih igara gdje velik broj sportaša ode nakon svojih natjecanja kući, na Paraolimpijadi svi ostaju do kraja i u tome leži najveća draž. Pored ovog sportskog dijela uvijek ostane dosta vremena za druženja, razgledavanja grada i ostalih stvari koje nisu vezane za sport. Tako da se veselim i tom neformalnom dijelu, jer je veliko zadovoljstvo sretati ljude sa svih strana svijeta koje do tada nikad nisam vidio.

Trener Tijhomir Jurković u pratnji

Za razliku od prošle Paraolimpijade Bratanović će u Londonu imati društvo svog trenera Tihomira Jurkovića, što bi mu itekako trebalo pomoći na “vatrenoj liniji”. Za Jurkovića nema dvojbe da je vrijeme da se njegov štićenik pokaže u pravom svjetlu na najvećem natjecanju.
– Pokazalo se na zadnjim natjecanjima da je Ivica potpuno spreman. Pogotovo je puno smireniji i koncentriraniji nego prije četiri godine, tako da su njegova očekivanja za plasman u finale sasvim realna. Treniramo snažno, uložili smo puno energije i truda za London i očekujemo da će biti sve odrađeno prema očekivanjima – kaže Jurković.

Naoružani u zračnoj luci

U Pekingu anegdota nije nedostajalo, no najupečatljivija je ona vezana za prolazak kroz kontrolnu točku u zračnoj luci. Kao natjecatelj u streljaštvu neminovno je doći s oružjem na mjesto gdje je ono najmanje poželjno.
– Moje iskustvo iz Pekinga je bilo da smo morali itekako objašnjavati što radimo s oružjem u zračnoj luci. Svi sportaši su prošli kroz kontrolnu točku za jedan trenutak, no mi smo morali u posebnu sobu gdje je jedan Kinez, bukvalno govoreći, bilježio svaki metak. Onda je nakon toga naše puške i pištolje uzimala njihova vojska ili ta specijalna služba te ih prevozila do same streljane. Tako da sam tada postao ljubomoran na stolnotenisače koji su prošli kroz zračnu luku s malim reketom pod rukom dok smo mi morali prolaziti kroz te stroge kontrole. Tako da očekujem da će i u Londonu biti slična situacija, no ja sam takav da poštujem sva pravila i red koji je postavljen i nimalo me ne mogu uznemiriti te nepotrebne kontrole.