Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

14 C°

Hrvatski narodni preporod najavljen je u Zadru!

19.09.2011. 22:00
Hrvatski narodni preporod najavljen je u Zadru!


Zahvaljujući činjenici što je izlazio i na hrvatskom, Kraljski Dalmatin je čitan u većinskom hrvatskom pučanstvu u pokrajini, a time što je djelotvorno rušio ukorijenjene predrasude o hrvatskom jeziku kao manje vrijednom, značajno je pridonio prosvjećivanju i nacionalnom buđenju hrvatskoga puka
U napisima o Kraljskom Dalmatinu često se nalazi tvrdnja da su to prve hrvatske novine, što zapravo nije sasvim točno. Prve novine što su objavljene u Hrvatskoj bile su Ephemerides Zagabrienses na latinskom jeziku i izlazile su 1771. u Zagrebu. Kronološki slijede dvije na njemačkom jeziku Agramer deutsche Zeitung (1784.) i Kroatischer Korrespondent (1789.) također u Zagrebu. Tek 35 godina nakon prvih novina, 1806., pojavit će se, napokon, i prve novine na hrvatskom jeziku, i to u Zadru, glavnom gradu Napoleonovih Ilirskih provincija. Bio je to Kraljski Dalmatin / Il Regio Dalmata koji je izlazio dvojezično, na hrvatskom i na talijanskom jeziku i to kao kao tjednik. Za nacionalnu kulturnu povijest izlazak prvih novina na hrvatskom jeziku činjenica je od kapitalnog značaja.
O prvim novinama na hrvatskom jeziku dosad je objavljena relativno oskudna literatura, što se posebno odnosi na prvo stoljeće i pol nakon izlaska novina, pa je tako tek u zadnjim desetljećima dvadesetog stoljeća, o Kraljskom Dalmatinu objavljeno nekoliko vrijednih članaka i rasprava. O tome rječito svjedoči neprimjereno skromna opća recepcija tih novina, koja se očituje kako u izostanku pojediničnih znanstvenih i stručnih studija u dužem vremenskom razdoblju, tako i u ocjeni važnosti Kraljskog Dalmatina u različitim sintezama hrvatske (kulturne) povijesti. Izuzmemo li monografiju Petra Karlića o prvim hrvatskim novinama objavljenu u Zadru 1912., te zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog 2006., literatura o Kraljskom Dalmatinu još je uvijek insuficijentna relevantnim znanstvenim ocjenama važnijih obilježja tog periodika i njegova mjesta u hrvatskoj kulturi.
Napoleonovo doba
U literaturi o Kraljskom Dalmatinu razvidna je činjenica da se tumačenje njihove pojave u pravilu povezivalo s razdobljem francuske vlasti u hrvatskim krajevima koji su nazvani Ilirskim provincijama (1806.-1913.). Slobodoumne građanske i nacionalne ideje što ih je donijela francuska vlast, te s njom u svezi pomaci u uporabi hrvatskoga jezika početkom XIX. omogućile su na hrvatskim stranama brojne važne kulturne inicijative, od kojih su mnoge uspješno ostvarene. Tako upravo u razdoblju Napoleonove vlasti u glavnom gradu južnih Ilirskih provincija i metropoli hrvatskog juga, Zadru, Hrvati dobivaju, uz prve novine na hrvatskom jeziku Kraljski Dalmatin, i prvu hrvatsku čitaonicu – Družbu od štenja, te Centralnu školu koja je ujedno i prvo moderno hrvatsko sveučilište i prva hrvatska visokoškolska ustanova u XIX. st., u kojoj su studenti nakon završene srednje škole mogli postići zvanje i akademski naslov iz prava, medicine, kirurgije, farmacije, tehnike (inžinjerije i arhitekture), geodezije i teologije, bez polaženja sveučilišta u inozemstvu. Recepcija tih važnih kulturnih događaja u proteklih dvjesto godina bila je zasjenjena prigovorima što su svoj proistek imali u negativnim ocjenama razdoblja te, kako je često kolokvijalno nazivana – „jakubinske” vlasti, obzirom na krupne društvene reforme provedene u tom razdoblju, a osobito obzirom na odnos Napoleonovih vlasti prema crkvenim ustanovama. Štoviše, u literaturi se često naglašavalo, kad je bilo govora o razdoblju francuske uprave u hrvatskim krajevima, da je to vrijeme djelovanja strane okupatorske vlasti, pa su i sva postignuća tada ostvarena bila tumačena u tom kontekstu, dakle negativno, pri čemu se zanemarivalo činjenicu da su strane vlasti (dakle jednako tako „okupatorske”) bile i prije i poslije dolaska francuskih vlasti, bile one mletačke (do godine 1973.) ili austrijske, za prve (1793.-1905.) ili pak druge austrijske vladavine (1907.-1913.).
Svijest o vlastitom narodnom identitetu
A da je izlaženje novina Kraljski Dalmatin / Il Regio Dalmata u Zadru od 1806. do 1810. nezaobilazna činjenica svekolike hrvatske kulture govori prije svega činjenica da su to prve novine na hrvatskom jeziku. Uz nedvojben prinos učvršćenju francuske vlasti, list je znatno pridonio procesima modernizacije i demokratizacije hrvatskog društva u Dalmaciji. To se osobito očitovalo u strukturiranju upravne i sudbene vlasti, te u defeudalizaciji gradskog komunalnog uređenja i ustroju obrazovnog sustava. Zahvaljujući činjenici što je izlazio i na hrvatskom, Kraljski Dalmatin je čitan i u većinskom hrvatskom pučanstvu u pokrajini, a time što je djelotvorno rušio ukorijenjene predrasude o hrvatskom jeziku kao manje vrijednom, bez daljnjega je pridonio prosvjećivanju i nacionalnom buđenju hrvatskoga puka u Dalmaciji. Od početka XIX. stoljeća, razmjerno buđenju narodne samosvijesti, sve to više raste želja za promicanjem hrvatskoga jezika, osobito na području nacionalne kulture, pri čemu je u pravilu zastupljena njezina europska težnja kao nezaobilazna sastavnica svekolike hrvatske uljudbe. Na tom je tragu, u oblikovanju prepoznatljivog kulturnog identiteta, bilo važno tiskanje knjigâ i periodikâ na narodnom jeziku, ali i na ostalim, školovanom dijelu pučanstva bliskim jezicima, te sa sadržajima primjerenima životnim potrebama pučanstva.
Početak izlaženja prvih novina na hrvatskom jeziku Kraljskog Dalmatina godine 1806. moguće je protumačiti kao najavu početka razdoblja hrvatskoga narodnog preporoda, razdoblja u kojem se svijest o vlastitom narodnom identitetu prepoznaje kroz osviještenost u korištenju i zagovoru korištenja narodnoga jezika, stoga je pojava prvih novena na hrvatskom jeziku nezaobilazan nadnevak u periodizaciji tog povijesnog razdoblja, te važan toponim sveukupne hrvatske povjesnice.
XIX stoljeće – stoljeće je nacionalnih preporoda u mnogim europskim narodima, pa tako i u hrvatskom narodu. Kada se međutim govori o početcima preporoda na našim stranama hrvatska književna historiografija Kraljski Dalmatin uglavnom ne vrjednuje primjereno i ne daje mu se ono mjesto koje zaslužuje. Premda su hrvatski članci u Kraljskom Dalmatinu uglavnom prijevodi s talijanskog jezika, što objašnjava činjenica da je talijanski jezik tada bio službeni jezik uprave, školstva i javnog života, te činjenica da je broj knjiga na hrvatskom jeziku iz pojedinih struka u to doba bio gotovo zanemariv, već u prvom broju uredništvo lista ističe da će «talijansko skazanje» biti preneseno u «slavni Arvazki jezik», i to ne samo za one koji ne znaju drugi jezik, nego i za one koji se radije služe «svoim materinim govoregnem, nego Talianskim».
Preporoditeljsku zadaću Kraljskog Dalmatina moguće je, prije svega, prepoznati u činjenici da je na njegovim stranicama stvoreno ozračje probuđenog interesa za hrvatski jezik. Ujedno je potvrđeno da se hrvatski jezik može učinkovito koristiti u svim oblastima ljudskog djelovanja, napose javnog života. Iz bibliografije tih novina razvidno je da su na hrvatskom jeziku u novinama objavljeni tekstovi iz različitih područja; filozofije, napose etike i morala, religije, s područja prava, javne uprave, demografije, odgoja i obrazovanja, novinstva, etnografije, medicine, astronomije, povijesti Europe, povijesti Hrvatske, napose iz hrvatske kulturne povijesti, dalje, iz gospodarstva, poljodjelstva, šumarstva, trgovine, bankarstva i financija, vojnih znanosti, prometa, socijalnog rada i pomoći, itd. Teško da je i moguće zamisliti kvalitetniju afirmaciju hrvatskoga jezika u doba njegova negiranja, osobito s obzirom na dotadašnju praksu korištenja tuđih jezika u pojedinim strukama i znanostima na našim stranama.Što je to negoli prvi snažniji dašak onog narodnog uzleta što ga povezuje ozračje preporoda?
 A da su prve novine na hrvatskom jeziku imale i svoje čitateljstvo govori podatak da se naklada od početnih pet stotina primjeraka godine 1806. do godine 1810. gotovo udvostručila. Znamo li da se Kraljski Dalmatin javno čitao u crkvama i drugdje, pa su dakle učinci korištenja narodnog jezika bili daleko veći negoli je sam broj njegovih pretplatnika, nameće se, dakle, posve logičan zaključak da je Kraljski Dalmatin je zasigurno pridonio afirmaciji hrvatskoga jezika, napose svijesti o potrebi njegova korištenja, što je ključna pretpostavka hrvatskoga nacionalnog identiteta koji se u modernom smislu oblikovao upravo u preporodnom razdoblju. Sve ovo tim više jer se u Kraljskom Dalmatinu hrvatski jezik naziva upravo tako: hrvatski (arvatski) jezik, a ne: slovinski, slavjanski, ilirski, jugoslavenski ili već kako drukčije. O toj činjenici će ubuduće hrvatska književna historiografija morati voditi daleko više računa negoli je to dosad činila.
Prvi hrvatski novinari
U povijesti hrvatskoga novinstva Kraljski Dalmatin ostaje zapamćen i po tome što je što je na njegovim stranicama objavljena prva novinska vijest na hrvatskom jeziku koja stigla iz Dubrovnika u srpnju 1806. o oslobođenju grada od opsade i radosti građana zbog toga (br. 3/1806.), te prva novinska recenzija jedne knjige, a to je bila Grammatica della lingua illirica (Dubrovnik, 1808.) Franje Marije Appendinija (br. 38/1808.). Također ističemo kao posebno važnu i činjenicu da je u Kraljskom Dalmatinu novinarsku djelatnost na svom jeziku ostvario prvi hrvatski novinar Nikola Dominik Budrović, o kojem se u hrvatskoj kulturnoj javnosti premalo zna, što i ne čudi znamo li i za prešućivanja i marginaliziranja koja su desetljećima pratila Kraljski Dalmatin.
Uz Nikolu Dominika Budrovića, prevoditelji talijanskog teksta u novinama na hrvatski bili su i zadarski franjevci Andrija Kadčić i Paško Jukić. Prevodilački poslovi za potrebe Kraljskog Dalmatina uistinu nisu bili laki, budući da standardizacija hrvatskoga jezika još nije bila provedena, a nedostajali su i rječnici stručnog nazivlja. Kako su prilozi u novinama bili iz različitih struka, odgovarajući je terminološki leksik predstavljao stalnu i ozbiljnu poteškoću prevoditeljima. Što se hrvatskog književnojezičnog standarda tiče u Kraljskom Dalmatinu tekstovi su objavljivani u tzv. dalmatinskom pravopisu i u štokavskoj ikavici, dakle u onom hrvatskom pučkom govoru koji će upravo zbog svoje rasprostranjenosti, ali i tradicije, nepunih četrdeset godina poslije, u zamahu narodnoga preporoda, Ante Kuzmanić i zadarski jezikoslovni krug izabrati za jezik prvog hrvatskog preporoditeljskog lista u Dalmaciji – Zore dalmatinske.
I da zaključimo. S razdobljem Napoleonove vlasti početkom početkom XIX. st. u hrvatske krajeve dolaze slobodoumne građanske i nacionalne ideje, te s time u svezi pomaci u uporabi hrvatskoga jezika. Zahvaljujući činjenici što je izlazio i na hrvatskom, Kraljski Dalmatin je čitan u većinskom hrvatskom pučanstvu u pokrajini, a time što je djelotvorno rušio ukorijenjene predrasude o hrvatskom jeziku kao manje vrijednom, značajno je pridonio prosvjećivanju i nacionalnom buđenju hrvatskoga puka, pa se stoga, s pravom, njegovo izlaženje može smatrati začetkom hrvatskoga narodnog preporoda, što gradu Zadru, u kojem je svo vrijeme izlazio Kraljski Dalmatin dodaje još jedan biser u niski njegovih kulturnih prvijenaca na nacionalnoj razini.


 KNJIGA O KRALJSKOM DALMATINU


Erasmus naklada iz Zagreba i Sveučilište u Zadru organiziraju u četvrtak, 22. rujna 2011. u 12 sati u prostorijama Gradske lože na Narodnom trgu u Zadru predstavljanje „Knjige o Kraljskom Dalmatinu” te cjelokupnog petosveščanog pretiska prvih novina na hrvatskom jeziku: Kraljski Dalmatin / Il Regio Dalmata, 1806.-1810.
U predstavljanju će sudjelovati gradonačelnik Zadra dr. Zvonimir Vrančić, rektor Sveučilišta u Zadru prof. dr. sc. Ante Uglešić, akademik Ante Stamać, predstavljač i prof. dr. sc. Tihomil Maštrović, priređivač i urednik izdanja.
U povodu 200 obljetnice Kraljskog Dalmatina godine 2006. nekoliko izdavača (Naklada Erasmus iz Zagreba, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu i Sveučilište u Zadru), započelo je objavljivati pretisak tih prvih novina na hrvatskom jeziku što su dvojezično, na hrvatskom i na talijanskom jeziku izlazile u Zadru u doba francuske uprave od 1806. do 1813. Pretisak prvog – 1806. godišta Kraljskog Dalmatina objavljen je 2006., drugo godište lista – 1807., iz tiska je izašlo godine 2007., a iste godine objavljeni je i treći svezak pretiska – godište 1808., četvrti svezak, dva godišta lista, 1809. i 1810., tiskan je 2008.
Peti svezak pretiska Kraljskog Dalmatina, nazvan “Knjiga o Kraljskom Dalmatinu”, koji je objavljen ovih dana, priredio je prof. dr. sc. Tihomil Maštrović koji je ujedno urednik cijelog izdanja. Sadrži nekoliko važnih cjelina potrebnih za bolje razumijevanje Kraljskog Dalmatina i njegove dosadašnje recepcije; uz priređivačev uvodni tekst donosi pretisak monografije Petra Karlića o Kraljskom Dalmatinu objavljene u Zadru godine 1912., potom izbor iz literature o Kraljskom Dalmatinu, iscrpnu bibliografiju Kraljskog Dalmatina s pripadajućim kazalima (autorsko, predmetno, abecedno), te literaturu o Kraljskom Dalmatinu.
Pretisak Kraljskog Dalmatina pridonijet će da prve hrvatske novine postanu pristupačne svakom zainteresiranom čitatelju. Na taj će način one postati dio hrvatske javne svijesti i znanja, a to je uistinu najvažnije što smo kao zajednica učinili da se ta kulturološka činjenica izvuče iz nepravednog i neopravdanog zaborava.
Potporu za objavljivanje ovog izdanja dao je Grad Zadar, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske i Zaklada Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.




 TKO JE BIO PRVI HRVATSKI NOVINAR


To je Nikola Dominik Budrović rođen u Starom Gradu na Hvaru 10. travnja 1773. gdje je i umro 26. rujna 1847. U rodnom mjestu stupio je u red dominikanaca gdje je stekao prvu naobrazbu. Godine 1776. na najstarijem hrvatskom sveučilištu, u dominikanskom visokom učilištu u Zadru, završio je studij teologije i filozofije te postao poznat kao vrsni propovjednik. Nakon što je francuska vlast ukinula zadarski dominikanski samostan, Budrović se sekularizirao i postao dijecezantski svećenik. Godine 1806. upisao je studij prava na prvom modernom hrvatskom sveučilištu (Centralnim školama), što je u doba Napoleona djelovalo u Zadru, te godine 1811. stekao diplomu još jednog sveučilišnog studija, postavši diplomiranim pravnikom. U Zadru je od 1810. učitelj u nižoj gimnaziji, a od 1816. predavao je poetiku i retoriku, a kasnije i vjeronauk u brojnim zadarskih obrazovnim ustanovama. Godine 1823. austrijske su ga vlasti kao nepoćudnog udaljile iz pedagoške službe.
Surađivati u Kraljskom Dalmatinu Budrović je započeo ujesen 1806., kada je postavljen za glavnog prevoditelja prvih novina na hrvatskom jeziku i na tom je poslu ostao sve do prestanka izlaženja lista 1. travnja 1810. Svoj je jezik nazivao „arvazkim jezikom”, a osim prevoditeljskih poslova Budrović je i sam autor brojnih članaka u novinama kojima je od 1809. i urednik. Ta ga činjenica promovira kao prvog hrvatskog novinara. Brinući se i o prijevodima različitih knjiga potrebnih hrvatskom puku u Dalmaciji Budrović je na hrvatski prevodio i zakonike, pučke katekizme te mnoga druga djela. Zainteresiran za razvoj hrvatskoga jezika Nikola Dominik Budrović je u Zadru godine 1820. djelovao u radu povjerenstva za izradbu dalmatinskog pravopisa.