Slavica se ne osjeća krivim, svjedočio i Frane Lučić

Čitanjem optužnice jučer je na Županijskom sudu u Zadru ponovno počelo suđenje Draženu Slavici (49), bivšem zapovjedniku Javne vatrogasne postrojbe Šibensko-kninske županije, optuženom za propuste u organizaciji gašenja požara na Kornatima 30. kolovoza 2007., zbog čega je posljedično poginulo 12 vatrogasaca, a jedan, Frane Lučić, teško je ozlijeđen.
Nakon što je Zvonko Ivić, zamjenik županijskog državnog odvjetnika iz Šibenika, pročitao optužnicu, Slavica je sucu Borisu Radmanu odgovorio kako je razumio optužnicu no da se, uz dužno poštovanje prema pokojnim kolegama, ne osjeća krivim, a njegov odvjetnik Čedo Prodanović kazao je da će uvodni govor održati nakon što se provedu novi dokazi koje je predložio.
Suđenje su pratila i trojica očeva poginulih vatrogasaca, a prvi je jučer svjedočio jedan od njih, Josip Klarić, otac poginulog Dina Klarića, koji je i sudjelovao u gašenju požara na Kornatima.
– Pilot helikoptera je prvi očevidac. Vidio sam da nadlijeće i da ima neku sajlu, ali od dima nisam vidio što nosi. Kasnije sam doznao da je nosio bačvu s vodom. Kad sam došao do unesrećenih zatekao sam užasan prizor – pet mrtvih i osam ozlijeđenih. Oni koji su bili u podnožju Velog brda najgore su stradali, a među onima koji su bili uz stijene prema vrhu brda bilo je živih. U trećoj grupi pronašao sam i mog Dina. Bio je mrtav, odjeća mu je potpuno izgorjela, ispričao je Klarić koji nije mogao suspregnuti emocije i suze. Klarić je opisao kako je oko stradalih vatrogasaca sve bilo razbacano, a potplat od jedne čizme odbačen oko četiri metra dalje te je izrazio sumnju kako je to posljedica vrtnje propele helikoptera. Ispričao je kako je kanta za gorivo bila napuhana i bez čepa, a oko nje kamen pretvoren u vapno iz čega je zaključio da se radilo o užasno visokoj temperaturi, a tome u prilog dodao je i kako je jedna kaciga bila rastopljena iako podnosi temperaturu i do 500 stupnjeva.
– Još su bili živi i u šoku, tražili su vodu, a nije je bilo, odjeća im je bila potpuno izgorena, dijelovi odjeće i kože bili su zalijepljeni na stijenje pokraj njih. Bili su u čudnu položaju, prisjećao se Klarić. Suca Radmana zanimalo je tko je naložio da se na Kornat donesu “kruške”, koliko ih je trebalo biti, koliko je bilo kanti s gorivom i “patkica”, odnosno pumpi s malim rezervoarima potrebnih za crpljenje vode.
Frane Lučić, jedini preživjeli vatrogasac, svjedočio je nakon njega. Suca Radmana zanimalo je i je li Klarić kao zamjenik zapovjednika, inače njegova sina Dina, s terena uspostavio kontakt s pilotom kanadera kako bi ga po dogovoru naveo gdje da ispusti nekoliko vodenih bombi?
– Ja kanader nisam vidio, on za mene nije postojao, rekao je Klarić, a Slavičin odvjetnik Prodanović zatražio je da odgovori konkretno na pitanje je li pilota zvao ili nije te je li praksa da ga zove samo kad ga nadlijeće? Klarić je odgovorio kako su im veze bile slabe, puhao je jak jugozapadnjak te ponovio kako kanader nije vidio. Požalio se da nije bio pozvan da sudjeluje u analizi požara te je upitao tko je to mogao napraviti bolje od njega, s obzirom da je bio na terenu.
Priča jedinog koji je preživio kornatsku tragediju, Frane Lučića, u dijelu koji se odnosio na opremu i naputke prije ulaska u helikopter i polijetanja prema Kornatima, bila je gotovo identična Klarićevoj. Oba su rekli kako nisu imali vode u brentačama već da im je rečeno da će im voda pristizati na teren u “kruškama”.
– Nakon što nas helikopter nije uspio spustiti na vrh brda već u podnožje, pješke smo se uputili prema vrhu, Dino je rekao da imamo pješačiti oko kilometar i da je tamo kruška. Bili smo udaljeni jedan od drugoga po nekoliko metara kad smo osjetili toplinu, a onda i ugledali plamen koji nam se približavao. Okrenuli smo se i započeli bježati, a toplina je postajala sve veća. Ruke su mi se deformirale, a osjetio sam i zatezanje brade i obraza. To je trajalo oko 15-ak sekundi i vatra je samo prešla preko nas. Nakon toga više ništa nije gorjelo, ispričao je Lučić.