Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Otkud lišće koke u egipatskim mumijama?

Autor: Ivan Stagličić

19.10.2008. 22:00
Otkud lišće koke u egipatskim mumijama?


Proučavalo se mumiju svećenice Henut iz Tebe, koje je bila umrla oko tisućite godine pr. Is. Balabanova se poslužila najnovijim forenzičkim metodama testiranja na reakcije antitijela, uređajima za spektralnu analizu te uređajem za istraživanje molekularne težine supstancija. Rezultat je bio ne samo sličan onome Michelle Lescot, nego i još senzacionalniji. U mumiji su pronađeni tragovi ne samo duhana, nego i koke
Drevni Egipat i njegova kultura bili su u Europi ako ne zaboravljeni, a ono makar prilično zanemareni dugi niz stoljeća. Napoleonova vojna na Egipat 1799. i najrazličitiji nalazi i spomenici koje je s tog putovanja donio u Pariz, probudili su zanimanje za tu kulturu, koja nesmanjeno traje do današnjih dana. Malo su koji ostaci iz povijesti toliko eksploatirani u najrazličitije svrhe, od umjetničkih inspiracija za knjige, slike ili kompozicije do današnjih ne samo dugometražnih filmova, nego i glazbenih spotova, pa i kojekakvih promidžbenih poruka.
No zajedno s divljenjem umjetničkim i arhitektonskim dostignućima zemlje na Nilu, išlo je ruku pod ruku i nastojanje da se razriješe mnogobrojne zagonetke koje je ona stavljala pred struku. Champolionovo otkriće da su hijeroglifi pismo, a ne ukras, značajno je potpomoglo ta nastojanja, ali i dan danas na sva pitanja o Egiptu nije ponuđen odgovarajući odgovor.
Keops pod upitnikom
Najočitiji i najčešći primjer za to je starost i svrha piramida kod Gize, posebice Keopsove, čija mnogostruka simoblika ne samo da do danas nije iscrpljena, nego nova istraživanja dodaju sve više i više pitanja, čineći mozaik zagonetke još zamršenijim. Također, do danas nije jasno dokazano da je Keopsova piramida uistinu «Keopsova», o čemu je svoja razmišljanja ovako sažeo istraživač dr. Zacharia Sitchin:
«Nedaleko velike piramide stoji hram božice Izide. Godine 1850. nađe arheolog August Mariette stelu u počast Keopsa, na kojoj on sam sebe posvećuje. Na steli potvrđuje Keops da je on dao obnoviti Izidin hram… «Hram Izide, božice Piramide i Sifingine kuće». Prema tome i Sfinga i Piramida bijahu već tamo! Na steli kojoj se danas dive u Egipatskom muzeju u Kairu, zapisuje Keops doslovno da je on dao da se napravi jedna piramida «za princezu Henutsen pokraj hrama boginje Izide». Sad se zna da je najjužnija od malih piramida kod Gizeha koja je najbliža Izidinom hramu posvećena princezi Henutsen jednoj Keopsovoj ženi. Da je Keops dao graditi Veliku piramidu, bio bi se on s takvim gigantskim djelom zasigurno pohvalio. Pa ipak, o tome nigdje ni redka. Upravo britanski istraživači piramide bijahu u svibnju 1837. u jednoj prostoriji pronašli natpis «Keops», a ipak je taj natpis nedvojbeno krivotvorina samih istraživača piramida, jer je ime «Keops» napisano krivo. Ono sadrži bitne ortografske greške. Keops, ili tko mu drago, koji je navodno prije tisućljeća dao izvesti taj natpis, bio bi sigurno korektno napisao ime graditelja Piramide.»
Dodatne teškoće u jednoznačnom datiranju i određivanju starosti, podrijetla i same svrhe piramida čine i radovi antičkih pisaca koji su, ako ništa, bili bliže tom vremenu za kojih dvije tisuće godina. Diodor Sicilski ili Plinije stariji smatraju piramide veoma starom zagonetkom, nitša manje nego današnji autori pseudoznanstvenih tekstova.
Lulom po Ramzesu?
Herodotvo izvješće u kojemu se jedinom spominje «Keops», uzima se dopola, jer u istoj rečenici grčki povjesničar kaže da je ona izgrađena «prije velikoga potopa», a isto su mišljenja i muslimanski piscai nakon njihovog zauzimanja Egipta.
Posljednjih petnaestak godina svim nerješenim zagonetkama drevnoga Egipta, pridužila se još jedna i to zahvaljujući primjeni suvremenih forenzičkih metoda u istržaivnjau mumija.
Naime, još u listopadu 1976. prigodom restauracije mumije Ramzesa II., koja je bila izložena u Parizu na izložbi u Muzeju čovječanstva, otkriveni su u njoj tragovi duhana. To je otkriće objavila dr. Micelle Lescot iz Muzeja za povijest prirode koja je to otkrila po elektronskim mikroskopom. Isprva se za taj nalaz kazalo da vjerojatno potječe iz lule nekog suvremenika, koji se previše približio eksponatu. Zaintrigirana dr. Lescot je nastavila svoje istraživanje, uzimajući ovaj put pod sitnozor uzorke iz dubljih slojeva u kojima ne bi moglo biti recentnih tragova utjecaja okoline i rezultat je bio opet isti. Pronađena su sitna zrnca duhana. Ovaj put su egiptolozi zaključili da je vjerojatno riječ o tragovima bunike koja spada u istu botaničku familiju s duhanom. Tadašnje metode istraživanja nisu mogle do kraja dati odgovor na to pitanje. Dr. Lescot je bila i dalje uvjerena da je ipak riječ o duhanu, no nije željela iskakati s nepoćudnim mišljenjima pa se povukla.
Pozitivna na koku
Došla je i 1992. godina i projekt istraživanja postupka mumificiranja koje su provodili stručnjaci u Muenchenu. Među njima je bila i dr. Svetlana Balabanova s Instituta za forenzičku medicinu u Ulmu. Proučavalo se mumiju svećenice Henut iz Tebe, koje je bila umrla oko tisućite godine pr. Is. Balabanova se poslužila najnovijim forenzičkim metodama testiranja na reakcije antitijela, uređajima za spektralnu analizu te uređajem za istraživanje molekularne težine supstancija. Rezultat je bio ne samo sličan onome Michelle Lescot, nego i još senzacionalniji. U mumiji su pronađeni tragovi ne samo duhana, nego i koke.
Svetlana Balabanova nije željela prešutjeti svoje otkriće, pa se i na nju obrušila lavina kritika, jer se njeno otkriće nije uklapalo u šabloniziranu sliku kakva je uobičajena o starom Egiptu. Na prigovor da su njena otkrića čista fantazija, objavila je svoja saznanja u znanstvenom časopisu «Naturwissenschaften», broj 79 iz 1992. pod naslovom «First identification of Drugs in Egyptian Mummies» , kojeg s njom zajedno potpisuju i suradnici F. Parsche i W. Pirsig. Na to je egiptološki establishment odgovorio da je onda jedino moguće da je mumija svećenice Henut suvremena arapska krivotvorina koji su podvalili bavarskom kralju Ludwigu I., a koji ju je kupio.
No to je mišljenje isto palo u vodu, jer ga je srušila analiza radioaktivnim ugljikom C-14, koja je pokazala da je mumija autentična, a Balabanova je uspjela izanalizirati još nekoliko uzoraka s mumija i rezultat je bio uvijek isti: duhan i koka bili su biljke koje su se rabile uprocesu mumificiranja. O njihovim konzervatorskim i farmakološkim učincima znamo dovoljno, ovdje je jedino pitanje kako su Egipćani dolazili do tih biljaka, koje rastu isključivo s druge strane Atlantika?
Piramide na Kanarima
Ideja da je postojala neka, najvjerojatnije pomorska veza između Egipta i južnoameričkih civilizacija, javlja se sporadično već dugi niz desetljeća. Uvjeren je u nju bio i svestrani norveški istraživač Thor Heyerdahl koji je, da bi je dokazao, zajedno sa skupinom suradnika i sam preplovio Atlantik na brodu «Ra», izrađenom od papirusne trske. No definitivno ga je u istinitost te hipoteze uvjerilo otkriće iz 1998., kad su u gradu Guimare na Tenerife, Kanarski otoci, otkrivene stubaste piramide od vulkanskog kamenja. Bile su u samome središtu grada i dugo ih nitko nije prepoznao, no Heyerdahl je uspio pronaći privatnog ulagača koji je kupio piramide i pretvorio ih u muzej. Pretpostavlja se da su ih sagradili Guanche, prastanovnici Kanarskih otoka, koje su međutim, Španjolci potpuno istrijebili. Heyerdahl je pretpostavljao da su ove piramide dokaz o atlantskoj plovidbi Egipćana kojima su Kanarski otoci, kao i Kolumbu i bezbrojnim jedriličarima do današnjih dana, bili svojevrsna skretnica za prelazak Atlantika po najpovoljnijoj geografskoj i meteorološkoj ruti.
I tako je svim egipatskim tajnama pridodana još jedna. Ako je želimo doista rješiti morati ćemo, to je sve očitije, upotrijebiti sve s čime raspolažemo i ne bježati od primjene modernih znanstvenih dostignuća u istraživanju prošlosti.