Zadrani iskrenim pljeskom pozdravili Plemena

Na prvi pogled moglo bi se i učiniti da je glavna namjera autorice bilo upozoriti na probleme gluhih, što je ona u ovom tekstu i napravila, ali ipak osnovna misao je višeslojnost komunikacije i nemogućnost da se i uz jezik i znakove ponekad kaže ono što je bitno i da se i uz sluh ponekad ne čuje

Publika je predstavu Plemena u koprodukciji zagrebačkog Teatra Exit i Planet Arta ispratila iskrenim i dugotrajnim pljeskom. Oni koji su predstavu shvatili na doslovan način oduševili su se tematikom, a oni koji su potražili potkontekst i skrivene simbole oduševili su se slojevitošću. Nastala prema višestruko nagrađivanom tekstu Nine Raine, Plemena pružaju sliku današnjeg svijeta, govore o potrebi za pripadnosti i o svemu što ona nosi: od pojedinačnih hijerarhija, interesa i pravila počevši od same obitelji nadalje. Kroz intrigantnu i katarzičnu priču o ljubavi i izdaji ova višestruko nagrađivana drama nam pokazuje da o toj (ne)pripadnosti i dalje ovisi sreća pojedinca.
K tome, umjesto da nam ponavlja kako smo svi jednaki Plemena nam ukazuju na činjenicu koliko smo različiti.
Kroz jednu disfunkcionalnu obitelj u kojoj djeca pokušavaju impresionirati oca koji se pod svaku cijenu trudi ne uklopiti u društvene konvencije autorica Nina Raine prikazuje probleme gluhih. Jedan član obitelji, sin Billy, je gluh, a po povratku s faksa kući on se nastoji uklopiti. Kako njegova obitelj ne priznaje da je različit ne vidi njegove probleme, no sve se mijenja kada Billy upoznaje Sylviju, djevojku koja je zbog genetske bolesti u procesu gubitka sluha.
Ono što se na samom početku predstave zamjećuje je da je komunikacija ove obitelji svedena na vikanje, no upravo iz tog razloga nitko nikoga ne čuje, a jedini Billy koji je gluh je taj koji osluškuje probleme i uočava ih. Također nitko ne koristi znakovni jezik zbog čega je njemu komunikacija uskraćena, odnosno svedena je na minimalne odgovore drugih članova obitelji. Za Billyja druženje sa Sylvijom znači učenje znakovnog jezika i komunikacija s potpuno drugačijim krugom ljudi, no za Sylviju koja je odrasla u obitelji gluhih i koja i sama gubi sluh spas su upravo ljudi koji još uvijek imaju zvukove. Ujedno iz Sylvijinog svijeta gluhih jasno je da i tamo postoji točno određena hijerarhija i da su i neki gluhi jednakiji od drugih. Billyjevim odlaskom sa Sylvijom obitelj se potpuno raspada, a to osobito teško prima njegov brat Daniel, neuspješni student još neuspješniji u ljubavnim vezama.
Da se ova obitelj promijeni i da počnu zaista i slušati jedni druge bio je potreban Bilyjev odlazak i jedna djevojka sa stvarnim problemima. Nakon nekog vremena Bilyjev povratak opet ujedinjuje obitelj.
Na prvi pogled moglo bi se i učiniti da je glavna intencija autorice bilo upozoriti na probleme gluhih, što je ona u ovom tekstu i napravila, ali ipak osnovna misao najvidljivija u jednom trenutku uz simultano prikazivanje titlova na platnu (dok su likovi izgovarali tekst na platnu su prikazivane njihove stvarne misli), je višeslojnost komunikacije i nemogućnost da se i uz jezik i znakove ponekad kaže ono što je bitno i da se i uz sluh ponekad ne čuje. Iako se radi o predvidivom kraju u kojem ova obitelj ipak dobije barem neku perspektivu da bi u budućnosti stvari mogle krenuti i na bolje. Sama predstava u trenucima je toliko dramatična, pa čak i tragična da će publiku prije ostaviti zamišljenom nego s osjećajem patetičnog kraja koliko god on plastičan bio.
I na koncu treba spomenuti i izvrsnu glumačku ekipu. Predstava je inače redateljski projekt Slavice Knežević, a u Zadru su igrali Marko Torjanac, Jasna Palić Picukarić, Lana Gojak, Janko Popović Volarić, Slaven Španović i Petra Kurtela. Slaven Španović toliko je dobro utjelovio lik gluhog Billyja da je bilo gotovo nemoguće povjerovati da se ne radi o gluhoj osobi. Također on i Kurtela u ulozi Sylvije odlično su se snašli i u korištenju znakovnog jezika. Marko Torjanac utjelovio je duhovito-cinični, ali strogi lik oca dok je vrlo dobru ulogu, osobito u drugom dijelu predstave odradio i Janko Popović Volarić.
I na koncu nije na odmet spomenuti kako je predstava u Teatru Exit premijerno odigrana u travnju ove godine čime je konačno i Zadar, barem za otvorenje nove kazališne sezone, dobio predstavu koja je trenutno jedna od najaktualnijih na domaćoj kazališnoj sceni.