ZD DNEVNIK Baltazargrad?

U gomili apsurda na hrvatski način, ovih se dana ističe i zabrana Gradu Zadru da obnavlja fasade zgradama na Poluotoku. U redu je, ako se taj državni dekret odnosi npr. na vlasnike dućana na Kalelargi, ali koji metar uz glavnu gradsku šetnicu, postoje zgrade koje više sliče scenografiji u Noći vještica, nego zgradama zaštićene povijesne jezgre.
U toj jezgri zidari ni mistriju u ruke ne smiju staviti bez odobravajućeg smiješka konzervatora, pa makar se radovi izvodili na privatiziranim zgradama kojima gospodare stambena gospodarstva. U pravilu to su transmisije novca koje dobro djeluju dok svi stanari imaju novaca za pričuvu. No u oronulim zgradama na Poluotoku, oronuo je i ovakav smisao gospodarenja zajedničkom imovinom. U tim istim zgradama ne žive oni koji uz pričuvu, jednokratno mogu odvojiti koju tisuću kuna za pokrpati rupe koje su zaostale još od savezničkih bombardiranja. Čak i ako imaju sreću da u njihovoj zgradi živi neki od domaćih tajkuna ili preplaćenih odvjetnika, nerijetko se događa da upravo oni duguju najveći novac za pričuvu.
 Samo jedan od letimičnih pogleda na jednu zadarsku listu dužnika vidi se da postoje i oni koji zajedničkoj pričuvi duguju i po više tisuća kuna. Za to država niti ima dekreta, a još manje zakona. Još su manje moćna stambena gospodarstva kojima nije stalo do urednog ubiranja pričuve, pa svađu sa sustanarima ostavljaju predstvnicima koji podnose zahtjeve za ovrhom.
Rješenje je iznajmiti sve fasade ili reklamnim agencijama ili Silvijani Dražović. Naime, ova zadarska slikarica je u nekoliko navrata pokazala što se može učiniti s gradskim fasadama koje ona shvaća kao velika platna. Doniranu boju i žbuku, Grad bi mogao provesti pod više stavki, napose pod onu o isporučenim intelektualnim uslugama, pa se ministar Linić ne bi češkao nad depresivnim državnim manjkom. No onda treba ušutkati konzervatore koji će se propeti da im Grad ispred očiju ne postane nalik na onaj Grgićev Baltazargrad.
Staviti građane pred dilemu od žbuke i otpalog crijepa poginuti ili se u Silvijanine ruke predati pa u slikarskom šarenilu potonuti?