Novi život najopsežnijeg djela zadarskog plemića

Na Sveučilištu u Zadru pred brojnom publikom predstavljen je pretisak Misala hruatskog Šimuna Kožičića Benje, sastavljen 1531. godine, a čitateljskoj publici kao pretisak i transliteracija s komentarima objavljen 2015. godine u nakladi Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Sveučilišne knjižnice Rijeka. Odjel za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru u suradnji s Nacionalnom i sveučilišnom knjižnicom u Zagrebu s veseljem je organizirao predstavljanje ove, za hrvatsku filologiju, i znanost uopće, vrlo važne knjige.
Humanist i diplomat
Šimun Kožičić Benja zacijelo je jedna od najprominentnijih ličnosti hrvatskog novoranovjekovlja, i kao predstavnik jedne od najpoznatijih i zaslužnijih zadarskih plemićkih obitelji (Benja), i kao crkveni dostojanstvenik, i kao diplomat, i kao jedan od najvećih humanista svog vremena. Kožičićev životni put vezan je usko uz Katoličku crkvu, pa je tako bio i zadarskim kanonikom i upraviteljem crkve sv. Ivana izvan luke. Godine 1509. papa Julije II. imenovao ga je biskupom modruškim, i to u vrlo teškim vremenima za tadašnje hrvatske prostore i hrvatski narod. Upravo su početkom 16. stoljeća hrvatski prostori osjetili svu silinu turskih osvajanja, što je dobro posvjedočio i sam Kožičić Benja, koji je uz ostale dužnosti bio i u diplomatskoj misiji na dvoru ugarsko-hrvatskoga kralja Vladislava II. Jagelovića, a kojeg je trebalo po papinu nalogu privoljeti na savez s Venecijom i rat s Turcima. Malo nakon toga Kožičić Benja na Petom lateranskom saboru (održanom do 1512. do 1517.) iz prve ruke svjedoči o strahotama razaranja koje turska sila ostavlja za sobom: tako će u dva navrata održati znamenite govore u kojima će gorljivo opisivati nevolju vlastitog naroda i zemlje. Drugi govor, nazvan De Corvatiae desolatione, održao je 5. studenoga 1516. izvan sjednice koncila pred papom Leonom X. i kardinalima te u njemu moli papu za pomoć hrvatskim krajevima koji će, ako intervencija izostane, u potpunosti potpasti pod tursku vlast.
Kožičićevo najopsežnije djelo
Pred turskim se nasrtajima i sam našao u položaju prognanika, nakon što su neumorni Turci zauzeli Jajce i prodrli u Krbavu i Liku, a opljačkali su i popalili dio Modruške biskupije. Tada se sklonio u Novi Vinodolski, no i od tamo je radi turske prijetnje pobjegao u Rijeku gdje boravi od 1529. godine. Godine 1530. Kožičić Benja u Veneciji nabavlja potrebnu opremu za tiskanje knjiga (drvoreze, seriju polugotičkih ksilografskih inicijala, dvije vrste glagoljičkih slova) te osniva vlastitu tiskaru u kojoj je, kroz vrlo kratko vrijeme, od 15. prosinca 1530. do 27. svibnja 1531. tiskano šest glagoljskih knjiga: Psaltir (priručnik za učenje glagoljice, 1530.), Oficij rimski (molitvenik, 1530.), Knjižice krsta (obrednik, 1530.), Misal hruatski (1531.), Knjižice od žitija rimskih arhijerejov i cesarov (povijesno djelo o rimskim papama i carevima 1531.) te Od bitija redovničkoga knjižice (priručnik za redovnike, 1531.).
Od svih nabrojanih Kožičićevih djela najopsežniji je i najljepše ukrašen Misal hruatski tiskan 1531. godine. Ima 356 listova, dvobojan je (crveno-crni) i pisan u dva stupca (s 34 retka na stranici). U njemu se nalaze tri drvoreza (Sveti Jeronim, Navještenje, Raspeće), a na kraju i obiteljski grb Šimuna Kožičića Benje. Sačuvalo se 15 primjeraka te knjige od kojih se četiri čuvaju u Hrvatskoj (u Župnom uredu u mjestu Punat na otoku Krku, u Knjižnici HAZU, Metropolitanskoj knjižnici i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu). Misal je znakovit i po tome što, s jezične strane, pomiruje dvije jezične tradicije hrvatskog ranonovovjekovlja: starije staroslavensko naslijeđe i narodni govor – u mnogome je Kožičić Benja slijedio jezičnu tradiciju pisanja liturgijskih tekstova, ali se povodi i za načelom razumljivosti, na taj način uspješno spajajući jezičnu prošlost i sadašnjost. Njegova je težnja da jezik pojednostavi i učini ga što razumljivijim potvrđena njegovim vlastitim riječima u djelu Knjižice od žitija rimskih arhijerejov i cesarov gdje u posveti biskupu Tomi Nigeru naglašava da knjige iz prethodnih vremena treba temeljito prepraviti i ispraviti prema izvornicima, izbaciti tuđice i nerazumljive riječi te tako olakšati ne samo čitanje nego i širenje pisane riječi.
Dvije knjige
Pretisak Misala hruatskog Šimuna Kožičića Benje učinjen je prema očuvanom potpunom primjerku koji se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, koja je ujedno i jedan od nakladnika ovog izdanja. Izdanje je podijeljeno u dvije knjige: jedna sadrži pretisak Misala, koji je vrlo kvalitetno izradila zagrebačka tiskara ITG, dok je u drugoj latinična transliteracija i komentari teksta. Urednik ovog izdanja jest hrvatski filolog prof. dr. sc. Mateo Žagar, ujedno i predstojnik Katedre za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljaštvo Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, kojem su se u radu na Misalu pridružile doc. dr. sc. Tanja Kuštović i dr. sc. Ivana Eterović s iste katedre te Blanka Ceković, knjižničarka iz Staroslavenskoga instituta također u Zagrebu. Izdavanje Misala jedan je od projekatskih zadataka projekta prof. Stjepana Damjanovića Enciklopedija hrvatskoga glagoljaštva, koji financira Ministarstvo obrazovanja, znanosti i sporta, a dio koji sadrži transliteraciju ujedno donosi i kritičku obradu jezičnih razlika prema ostalim trima tiskanim hrvatskim glagoljskim misalima: Prvotisku misala (1483.), Senjskom misalu (1494.) i Misalu Pavla Modrušanina (1528.).
Kvalitetno i detaljno izdanje
Na predstavljanju u Zadru, upriličenom u Svečanoj dvorani Sveučilišta, o knjizi su govorili uvaženi hrvatski znanstvenici: prof. dr. sc. Josip Lisac s Odjela za kroatistiku i slavistiku Sveučilišta u Zadru, akademkinja Anica Nazor, recenzentica izdanja, i urednik Mateo Žagar uz moderiranje izv. prof. dr. sc. Vanda Babić s Odjela za kroatistiku i slavistiku, a pozdrave su autorima, gostima i brojnim nazočnima uputili izv. prof. dr. sc. Rafaela Božić, pročelnica Odjela za kroatistiku Sveučilišta u Zadru, izv. prof. dr. sc. Slaven Zjalić, prorektor za međuinstitucijsku suradnju i transfer tehnologija Sveučilišta u Zadru i ravnateljica Nacionalne i sveučilišne knjižnice iz Zagreba dr. sc. Tatijana Petrić. Ovime se Sveučilište u Zadru pridružuje ostalim hrvatskim ustanovama koje su organizirale predstavljanje ovog vrijednog izdanja. Predstavljači su, između ostalog, posebno istaknuli ovim kvalitetnim i detaljnim izdanjem sada omogućeno daljnje proučavanje ovog djela, što daje prostor novim filološkim istraživanjima i novim znanstvenim spoznajama.