Vrgadu bi spasilo ulaganje koje bi zaposlilo pedesetak ljudi

Kako živi otok zimi otplovili smo provjeriti na Vrgadi, otoku udaljenom tridesetak minuta plovidbe brodom iz općinskog središta Pakoštana. U Vrgadi, naime, živi nešto više od 150 ljudi koji su tamo cijelu godinu, a kada im se pridodaju “vikendaši” i oni koji dolaze preko ljeta, ta se brojka penje do 500.
– Odlaze i nestaju Vrgadini i njihovi zanati, a jednostavno je rješenje tog problema – ulaganje koje bi zaposlio barem 50 ljudi na način koji nije agresivan prema otoku, ističe Eriden Livić, predsjednik Mjesnog odbora Vrgada koji osluškuje promleme i potrebe otoka.
– Prema legendi današnji potomci Vrgadina su iz Šopota kraj Benkovca, a prema znanstvenom, historijsko-demogeografskom istraživanju dr. Blaža Jurišića, Vrgadu su naselili doseljeni bosanski Hrvati kao i pridošli Hrvati iz priobalnih i otočnih naselja, objašnjava Livić.
Dijeleći sudbinu mnogih hrvatskih otoka, i Vrgadu je posljednjih desetljeća zahvatio veliki depopulacijski val.
– Početkom 20. stoljeća Vrgada ima 80 obitelji i 462 stanovnika, a prema popisu iz 1948. tu je živjelo 538 duša. Još 1974. Vrgada je imala 479 plus 68 odsutnih žitelja, navodi Livić ističući kako prema posljednjem popisu stanovništva Vrgada ima 249 žitelja.
– Od toga na otoku stalno živi 60 posto, ne više od 150. Ljeti je ta brojka oko 500, govori Livić, 53-godišnji arhitekt koji se iz Austrije vratio prije 13 godina.
Pritom dodaje kako na Vrgadi ima 316 kuća s vikendicama od kojih je 118 stalno naseljenih. Velik dio njih zjapi prazan jer nije riješeno vlasništvo, a novije su uglavnom napravili oni koji na otok dolaze preko vikenda.
– Za božićni blagoslov svećenik blagoslovi točno 100 obitelji, odnosno u 91 kuću i 9 vikendica, priča Livić.
Tijekom cijele godine otvorena je obiteljska trgovina, market 3M, i kafić Šame te galerija Palmina profesionalnog fotografa Zorana Krpetića. Ljeti je, između ostalog, otvoreno više ugostiteljskih objekata i ispostava Turističke zajednice općine Pakoštane.
Vrgada ima struju, vodu iz vodovodnih cijevi, trgovinu, školu, tri crkve, borovu šumu, dvije slikovite uvale, dva ribogojilišta…
– Od dva ribogojilišta Vrgada dobiva tek mrvice. Ne tražimo previše i zato se to mora promijeniti već u novom godišnjem općinskom proračunu, traži Livić.
Putnički prijevoz već 50-ak godina obavlja se malim brodovima Ribarsko-proizvođačke zadruge Vrgada. Ljeti je otok s kopnom povezana osam puta, a zimi četiri puta na dan. Za umirovljenike preko 65 godine starosti je prijevoz besplatan, a za ostale 12 kuna, ljeti 15 kuna.
– Specifičnost zimskog života Vrgadina predstavljaju dva drvena električna stupa polegnuta na kamene blokove ispred dućana s pogledom na luku, gdje se muškarci okupljaju da bi popričali, popili pivo i dočekali brodsku vezu u 10.30 sati kako bi u mjesnoj trgovini kupili kruh, priča Livić.