Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

20 C°

Božić potiče na razmišljanje o vrijednosti života

Autor: Marija Ćurko

19.12.2008. 23:00
Božić potiče na razmišljanje o vrijednosti života

Foto: Irena JURJEVIĆ



Želio bih poručiti vjernicima, katolicima, da je najbolji način pripreme za blagdan Božića, pripremiti svoje srce kako bi Krist mogao doći. To upućuje na potrebu odricanja od grijeha i sebičnosti kako bismo istinski slavili svete božićne blagdane pune mira i radosti, ističe mons. Ivan Prenđa
U povodu blagdana Kristova rođenja razgovarali smo sa zadarskim nadbiskupom mons. Ivanom Prenđom koji nam je predstavio smisao, poruke i dubinu slavljenja Božića po kojem se Krist utjelovio u liku Djeteta.
* Došašće ili Advent je na poseban način vrijeme iščekivanja i molitve u Crkvi. Vjernički život je intenzivniji. Ide se na rane mise-zornice. Jači je karitativni rad općenito među vjernicima, a i osobno svaki vjernik se nastoji duhovno pripremiti za slavlje Kristova rođenja – Božića. Kako se Advent razvijao tijekom povijesti Crkve?
– Poznato je da Došašće čine četiri liturgijska tjedna prije Božića koji su prava priprema u Crkvi za slavlje Kristova rođenja. U vjeri istovremeno Crkva očekuje njegov drugi dolazak na kraju povijesti. Došašće počinje u nedjelju najbližu 30. studenome koja se naziva Prva nedjelja Došašća. Crkvena liturgijska godina počinje toga dana. Čitanja i običaji vremena Došašća naglašavaju pokoru i radosno očekivanje Gospodinova dolaska. Tri su biblijska lika u vremenu Došašća koja pozivaju na otvorenost Božjoj Riječi, na obraćenje i vjernost Bogu u svome životu. To su Blažena Djevica Marija, Izaija i Ivan Krstitelj. Misna čitanja četiriju adventskih nedjelja upravo odjekuju njihovim navještajima i pozivima na vjernost Bogu. Došašće se na kršćanskom Istoku počelo slaviti u 4. stoljeću, na kršćanskom Zapadu s Došašćem kao vremenom pripreme za Božić se počelo u 7. stoljeću.
Znakovi Došašća
* Možete li nam pojasniti adventske i božićne simbole?
– Radosno očekivanje Došašća nadahnulo je različite kršćanske tradicije. Neki su znakovi Došašća čisto izvanjski, a neki su uistinu duhovni. Od vanjskih znakova Došašća vidljiva je priprema domova, ulica, gradova, različitim oblicima svjetla, detaljima uzetima iz liturgije kao što je svijeća ili zvijezda, zatim iz prirode kao što su različiti oblici snježnih pahuljica ili iz umjetnosti kao što su različite figure. Što se ide više prema Božiću, to su sve više prisutni upravo božićni, biblijski motivi: jaslice s likovima Djeteta Isusa, Marije i Josipa, s različitim likovima pratitelja Kristova povijesnog rođenja u Betlehemu, kao što su anđeli, pastiri s njihovim stadima, zatim mudraci s Istoka i njihove deve, itd. Kasnije se tim znakovima priključilo i božićno drvce, ukrašeno različitim elementima. Ono nije izvorno kršćanski motiv.
* Što je na duhovnom području bitno u vremenu Došašća?
– Bitno je ostvarivati pozive liturgije i svetačkih likova u Došašću. Ivan Krstitelj, jedan od središnjih likova predbožićnog vremena, nas sve poziva, tumačeći koja je zapravo njegova uloga, citirajući proroka Izaiju: “Ja sam glas koji viče u pustinji: Poravnite put Gospodinu”. Time hoće reći da su u našem srcu mnoge zapreke Božjem ulasku u naš život. Prorok Izaija će slikovito govoriti o bregovima i dolinama koje treba sniziti odnosno ispuniti jer oni priječe Bogu da unese u čovjekovo srce mir i radost. Ti bregovi i te doline su čovjekovi grijesi, njegova zla djela: sebičnost, mržnja, požuda koja rađa nepravdama i iskorištavanjem drugih, pohlepa koja vodi u materijalizam i duhovnu pustoš.
* Sveti Nikola, sveta Lucija, Ivan od Križa, značajni su sveci Došašća. Koje je njihovo značenje za vrijeme Došašća, kao i za božićnu pripremu?
– Spomenuti sveci su jako omiljeni likovi Crkve u vjerničkoj svijesti. Sveti Nikola je svetac dobrote, darivanja, velikodušnosti. Zna se djeci reći: budite dobri pa će vam sveti Nikola donijeti darove. Djeci se stavljaju u čizmice ili pod jastuk darovi koje je kao donio sveti Nikola ili sveta Lucija. To je poučno i odgojno za svakoga, a posebno za djecu. To je, dakle, poziv da se darivanjem, dobrim djelima, duhovno pripremamo za dolazak Božića. Sve je to izraslo iz činjenice da Bog prvi dariva čovjeku baš sve: od života do svih zemaljskih dobara i na kraju je čovječanstvu darovao svoga Sina, Spasitelja svih ljudi. To bi trebao biti snažan poticaj za nesebičan život svakom kršćaninu u njegovoj sredini.
* Božić kao blagdan Kristova rođenja ima svoje poruke ne samo u svjetlu crkvene tradicije, nego duboko zahvaća u kršćanski život. Na koji način?
– Moleći svake nedjelje na misama diljem svijeta, Vjerovanje, koje datira iz 4. stoljeća poslije Krista, mi katolici ispovijedamo da je “radi nas i radi našega spasenja” Božja vječna Riječ, snagom Duha Svetoga uzela tijelo od Djevice Marije: utjelovila se. To utjelovljenje Boga u ljudskom tijelu je središnji i određujući misterij naše kršćanske vjere, “mjesto” gdje se susreću Bog i čovječanstvo u divnoj razmjeni koju liturgija radosno slavi.
Utjelovljenje Sina Božjega otkriva nam sve bogatstvo unutarnjeg Božjeg života o Presvetom Trojstvu. Znamo sve to jer je Božji jedinorođeni Sin postao tijelo i objavio nam Oca te nam poslao Duha Svetoga. Što god znamo o čudesnom spasenju koje nam Bog pribavlja, doživljavamo to jedino jer je Riječ postala tijelom i nastanila se među nama, kako zapisa sveti Ivan, apostol i evanđelist. Stoga prihvaćati Tajnu utjelovljenja ne znači samo ispovijedati određeni nauk, nego praktično uočavati i prepoznavati slavu Božju na licu Isusa Krista. Pristajati na utjelovljenje ne znači samo izgovarati formulu, nego slijediti Krista, živjeti posinovljenje koje jedino utjelovljenje čini mogućim.
Obitelj temelj odgoja
* Koja je vrijednost ljudskog života u svjetlu Božića?
– Rekosmo da Bog dolazi u osobi Sina Božjega i uzima ljudsko tijelo, ali “tijelo” tu znači uzimanje ljudskog života u cjelini. Tako se utjelovljenje ne tiče samo začeća ili rođenja Spasitelja, nego cijele otkupiteljske povijesti Sina Božjega koji je postao čovjekom. Štoviše, uzima se ljudski život u svoj veličini i ranjivosti. Cijena toga uzimanja cijele ljudske zbilje je Božje uzimanje cjelovitog slobodnog osiromašenja i poniženja u ljudskom liku, čak do smrti. O tome, u svojoj poslanici Filipljanima, apostol Pavao kliče: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu” (Fil 2, 6-8). Odatle kršćanstvo crpi svoj nauk o ljudskom tijelu i svoje poštovanje ljudskog tijela. Krist svojim rođenjem kao čovjek je uzdigao istinsku cijenu ljudskog tijela. Ono je u Kristu postalo sredstvo našega spasenja, ali je u Kristu i proslavljeno jer je određeno za neprolaznu preobrazbu i slavu u zajedništvu s Bogom, u vječnosti.
* Proizlaze li iz toga etička i moralna načela koja Crkva zastupa u svojoj obrani ljudskog života?
– Upravo tako. Crkva u prvom redu uči na temelju Božje objave da je Bog stvoritelj ljudskog tijela i da čovjeka uvodi u život i postojanje te da ga jedini ima pravo pozvati iz života u vječnost. Život u samome sebi je veliki Božji dar. Zato Crkva štiti čovjekov život od začeća do prirodne smrti. Zato se protivi abortusu jer je to napad na nevini ljudski život. Štiti pravo djeteta na rast, odgoj i školovanje. Štiti ljudsko tijelo od manipuliranja u obliku nedoličnih reklama koje imaju komercijalni cilj, nedostojan čovjeka.
Božić sve ljude potiče na razmišljanje o vrijednosti života. Božić potiče dostojanstvo u prikazivanju ljudskog tijela. Božić je poziv na poštivanje svakog ljudskog bića, od djece do starih osoba koje imaju pravo na skrb jer imaju svoje dostojanstvo.
* U posljednje vrijeme sve je učestalija pojava nasilja među mladima. Kako odgovoriti na te negativne pojave?
– Zabrinuti smo svi tim pojavama u hrvatskom društvu i svijetu. Ta pojava traži ozbiljno razmišljanje o uzrocima takva postupanja mladih prema mladima, ali i o koracima koje treba poduzimati u naporu kako pomoći mladima u njihovu rastu i sazrijevanju. Prvo mjesto gdje se uči ljubavi prema životu i drugom čovjeku je obitelj. Čovjek sve temeljno prima u svojoj obitelji, uz oca i majku, braću i sestre. Obitelj odgaja u ljudskosti. Obitelj je pozvana odgajati svoje mlade u vjeri u Boga Stvoritelja i Zaštitnika ljudskog bića. Upravo vjerski odgoj pomaže mladom čovjeku oblikovati stajalište prema životu, tijelu, drugom čovjeku, prema starijima. Vjera uči da je ljudski život najveća vrednota na ovome svijetu. Ta vrijednost je ispred bogatstva, tjelesne ljepote i samoga zdravlja. Potrebno je pomoći mladima u odgoju i samoodgoju savjesti kao mjerilu djelovanja svakog čovjeka.
Solidarnost sa siromašnima
* Na koji način pomoći obitelji?
– Obitelj treba podršku od društvenih čimbenika kao što su škola, država i sredstva javnog priopćavanja. Obitelji treba pomoći. Prva joj pomoć treba pružiti škola. Učitelji i nastavnici imaju velike mogućnosti u odgajanju mladih pod uvjetom da se škola ne shvati kao mjesto stjecanja znanja, nego i kao mjesto odgoja mladog čovjeka. Možda je i škola sada u teškoćama jer se osjeća da je oslabio autoritet nastavnika i da se u školi događaju mladenački ispadi pred kojima su nastavnici nemoćni.
Država je pozvana snažno podržati obitelj svojim zakonodavstvom i konkretnom pomoći, posebno obiteljima s više djece. Iako se čine u javnosti određeni koraci u podršci obitelji, država treba u svome zakonodavstvu štititi i podržavati obitelj, kao i odvajanjem sredstava. Kršćanstvo i Božji plan o obitelji kao zajednice muškarca i žene predstavljaju temeljnu vrednotu za moralni, duhovni i društveni napredak. Obitelj kao takva je stoga temelj zdrave izgradnje kako pojedinca, tako i društva. Od obitelji, utemeljene na Božjem poslanju, proizlaze prave vrijednosti, moralnost, zdrav pogled na život te sposobnost prenošenja istinskih vrednota na djecu i nove generacije. To je uvjet njezinog napretka i trajnog poslanja u životu društva i naroda. Mogućnost redefiniranja obitelji kako je vidi i podržava kršćanstvo, kao zajednice muškarca i žene te djece, ozbiljno ugrožava njezinu zadaću. Novine, radio i televizija trebali bi mijenjati svoj pristup obiteljskoj zajednici. Potreban je pozitivni pristup obitelji. Naime, nedostatno zalaganje za temeljnu stanicu društva, iznošenje, pak, tzv. alternativa kao dostignuća suvremenog razvoja društva unosi veliku zbrku u odgoj mladih i otvara mogućnosti ozbiljnih sumnji.
* Što Crkva čini za obitelj?
– Crkva u prvom redu mora iznositi Božji nauk o obitelji. Temelj tog nauka je Biblija, Božja Riječ Starog i Novog zavjeta. Taj nauk, kako znamo, stalan je u Crkvi od njezinih početaka. Vjernici se ne trebaju bojati da bi se mogao promijeniti u budućnosti. Crkva ne može zanijekati Božju poruku o ljudskoj ljubavi, o zajednici muškarca i žene, vrijednosti života i dostojanstvu čovjeka i obitelji. Crkva nikada ne može priznati jednakost nijednoj drugoj zajednici s obiteljskom zajednicom.
Crkva treba zatim u svom pastoralu podržati obitelji podupirući roditelje u ljudskom odgoju djece i odgoju u vjeri. Jako je značajno pokazati solidarnost s obiteljima u potrebi na što je Crkva pozvana ulažući svoja, ne baš velika sredstva, u mlade ljude, u njihovo školovanje, pripremu za život i zdravlje kad je to potrebno. Potrebna je hrabrost biskupa i svećenika da se u javnosti izjašnjavaju čvrstim katoličkim naukom u prilog svim obiteljima.
* Što biste posebno poručili vjernicima za ovaj Božić?
– Svaki vjernik je pozvan pokazati radost što je Bog toliko uzdigao čovjeka rodivši se kao čovjek. Ta radost je temelj našega vjerničkog djelovanja u našoj okolini. Mi smo u dobroj prilici ljudima oko sebe posvjedočiti da smo Kristovim rođenjem našli smisao svoga života i svoj put u svakodnevnom življenju svoga ljudskog i kršćanskog poslanja. Možemo posvjedočiti ljudima da smo našli smisao naših životnih kušnji i križeva te da smo sposobni Božjom pomoći druge podržati u njihovim kušnjama i teškoćama. Svjedoci smo Božje blizine koja pruža veliku snagu u suočavanju sa životnim problemima. Isto tako želio bih reći vjernicima, katolicima, da je najbolji način pripreme za blagdan Božića, pripremiti svoje srce kako bi Krist mogao doći. To upućuje na potrebu odricanja od grijeha i sebičnosti kako bismo istinski slavili svete božićne blagdane pune mira i radosti. Svim djelatnicima i čitateljima Zadarskog lista želim čestit Božić i blagoslovljenu novu 2009. godinu u životu i radu.