Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

15 C°

U zoni oporavka tek 2011.

Autor: Siniša Klarica

19.12.2009. 23:00
U zoni oporavka tek 2011.

Foto: Ivan JAMIČIĆ



Imamo silne industrijske, ali nažalost zapuštene potencijale, kojima trebaju investitori. Investitorima trebamo ići ususret, a ne da oni nas na koljenima i klečeći čekaju, kaže Nadan Vidošević
Predsjednički kandidat Nadan Vidošević objavio je nedavno u Zadru da će za razliku od njegovog prethodnika Stjepana Mesića, značajnije zauzeti za rješavanje gospodarskih pitanja. Prije svega, Vidošević želi iskoristiti prometni položaj Hrvatske.
– Da bi Hrvatska pokazala koliki značaj ima njen prometni položaj, isti mora staviti u funkciju interesa zemalja srednje Europe, od Poljske do zapadne Ukrajine. Sve te zemlje moraju komunicirati sa svijetom preko Hrvatske, ali u svemu tome treba promicati politiku proizvodnje, kao politiku stvaranja. Imamo silne industrijske, ali nažalost zapuštene potencijale, kojima trebaju investitori. Investitorima trebamo ići ususret, a ne da oni nas na koljenima i klečeći čekaju, kaže Nadan Vidošević.
Zamašnjak bi po Vidoševiću, trebao biti i agro-industrijski kompleks jer je 30 posto hrvatskog zemljišta izvan ekonomske funkcije. Međutim, Vidošević je svjestan da će za sve to trebati uvesti neke mjere, pa i one nepopularne.
– Još prije deset mjeseci, kao čelnik HGK, izašao sam s paketom od petnaestak mjera koje moramo poduzeti kako bi se izvukli iz krize. To je prvenstveno spašavanje radnih mjesta jer je to višestruko jeftinije nego otvarati nova. Da bismo to napravili, najprije moramo natjerati državu da bude odgovorna. Nedopustiva je izjava: “Ako država ne plaća, nemojte poslovati s njom!” To je već drugi put u desetljeću da mi takvu izjavu čujemo iz Ministarstva financija. Moramo državni proračun drukčije redimenzionirati. Moj prijedlog je linerano smanjenje, do 10 posto, svih proračunskih pozicija, osim fiksnih obveza prema inozemstvu. Tako bi se taj relativni višak kapitala alocirao u kapital Hrvatske banke za obnovu i razvoj. Preko HBOR-a bismo mogli intervenirati povoljnijim kamatama prvenstveno namjenjenim izvoznom gospodarstvu, ali i ostalima koji stvaraju novu vrijednost, nastavio je Vidošević.
Vidošević, za razliku od hrvatskih ministara, ne dijeli optimizam da bi se Hrvatska već sljedeće godine mogla početi izvlačiti iz krize. Po njemu, 2010. će biti prijelomna. U 2010. bi se obavio teški dio posla, u koji spada izrada nacionalne ekonomske strategije te uspostava hitnih mjera. Time bi se sljedeće godine dosegla donja točka krize, a 2011. bi Hrvatska, nakon primjene ovakvih mjera, mogla ući u zonu oporavka. Ako se to ne učini, naglašava Vidošević, Hrvatska je pred bankrotom.
– Taj bankrot nije sličan onome u poduzeću. Dva su scenarija. Jedan je da moramo vlastitom imovinom pokrivati svoje obveze, što znači da će vjerovnici preuzeti upravljanje zemljom. To je po meni čak i manje zlo, jer će ti isti vjerovnici morati upravljati zbog naplate vlastitih potraživanja, nešto kao kad vjerovničko vijeće upravlja kod stečaja. Lošiji scenarij i po meni opasniji je kad bi se održavao ovakav postojeći sustav u kojem bi vjerovnici bili zainteresirani držati nas u ovom pravom statusu dužničkog ropstva. Nešto slično kad vam kartičari kažu da nema problema i da možete nastaviti s trošenjem, a pritom vam zaračunavaju ekstra kamatu kojom ubiru ekstra profit. U takvom scenariju, mi bi svu svoju zaradu i društvenu energiju koristili za plaćanje kamata vjerovnicima. To prijeti argentinskim scenarijem u kojem su vlasnici tvrtki pobjegli u inozemstvo, investitori se povukli, a menadžeri koji su ostali su pola svoje plaće trošili na osiguranje svojih obitelji zbog socijalnih nemira i porasta kriminala, ističe Vidošević.


 NE MOŽEMO SE ODREĆI RATNOG ZRAKOPOVSTVA


Vidošević je jedan od rijetkih predsjedničkih kandidata koji je u svom programu govorio o oružanim snagama. Hoće li se Nadan Vidošević, zbog besparice, možda odreći ratnog zrakoplovstva?
– U ovom trenutku govoriti o odricanju od bilo kojeg roda vojske je pomalo neodgovorno. Moramo se usklađivati s NATO-om i sa svojim ekonomskim mogućnostima, ali se ne možemo odricati niti jednog roda vojske. Načelno, kao što to imao za industriju, trgovinu ili poljoprivredu, i u razvoju OSRH moramo imati strategiju. Iako je ona bitno vezana uz činjenicu da smo mi članica NATO-a i u tim uvjetima moramo imati vlastiti sustav sigurnosti. To ne znači da već sad u SAAB-u mogu trljati ruke i pripremati se za isporuku aviona Gripen, jer moramo znati u kojem vremenu raspolažemo i s kojom količinom novca. Bilo bi pretenciozno da ja odlučujem o tipu borbenog zrakoplova, ali mi je vrlo zanimljivo pitanje ratne mornarice. Kao što znate, bili smo jedna od pet zemalja koja je proizvodila podmornice i to upravo ove male tipove koje su na svjetskom tržištu tražena roba. Dakle ovdje nije pitanje samo sigurnosnog, nego i ekonomskog aspekta. Sve ove vojne narudžbe promatram u kontekstu budućih investicija ili prodaja neke hrvatske robe u kontraisporukama, kroz tzv. off-set programe.