Ljudi idu “putovima Misira”

Prije pet godina je “Misir” izašao i ljudi idu “putovima Misira”. Ostvaren je veliki broj uspješnih malih i srednjih gospodarstava, vinogradarskih, vinarskih, maslinarskih, stočnih, pogotovo ovčarskih i to baš u zadarskom kraju. Uglavnom povećan je broj takvih gospodarstava u svim tipovima gospodarenja. Neki problemi su se javili zbog gospodarske krize koja se pojavila, ali se ta gospodarstva sada restrukturiraju i kreću polako prema novim izazovima. Oni su upoznali koju vrst marketinga primijeniti, kakav tip gpspodarenja izabrati i kojoj se agrarnoj politici prikloniti i koju vrstu prodaje prihvatiti

Prof. dr. sc. Ante Kolega, znanstvenik koji je više od četrdeset godina rada posvetio istraživanju u području poljoprivrednoga marketinga, i managamenta, ekonomike poljoprivrede i agrarne politike upravo je objavio novu knjigu “Dragulji hrvatskog misira”. Ovaj rad dolazi pred publiku pet godina nakon “Hrvatskoga misira”, prve knjige ovakvog tipa, koja je temeljena na kolumnama koje je prof. Kolega pisao u prilogu Plodovi zemlje i mora Zadarskog lista i vlastitim istraživanjima. Nakladnik obje knjige je zadarska tvrtka “Laureat”. Nova knjiga je na neki način nastavak stare, ali i ujedno potpuno novo djelo sa svojim osobitostima.
– Ona je nastavak jer se rabila metodologija i način pisanja kao i kod “Misira”, te je isto tako izrasla iz kolumna u Plodovima zemlje i mora, a nova je što obrađuje cjelokupni prostor hrvatske države. Reakcije na “Misir” su bile izvrsne, knjigu su čitatelji jako dobro primili, oni koji su se bavili poljodjelstvom željeli su primijeniti savjete koje su iz nje dobili i tako je došla ideja koju je dao urednik Nedjeljko Jusup da se piše ne samo o poljodjelstvu, ribarstvu i turizmu Zadarske županije, nego i cijele Hrvatske.
Kako je uopće otpočela Vaša suradnja u Plodovima mora i zemlje, Zadarskoga lista i do nastanka kolumni “Bagina prigovaranja”?
– Jednog dana, mislim prije osam godina, sreo me glavni urednik Nedjeljko Jusup, upravo na Kalelargi i ponudio mi, sasvim nenadano, da surađujem u listu. Pokrećući prilog Plodovi zemlje i mora on se bio obratio svim važnim osobama iz poljodjelstva, ribarstva i turizma koji su mogli, djelomice, sudjelovati u stvaranju priloga. Po Jusupovoj zamisli cilj ovog stručno-popularnog priloga od samog početka je povezivanje znanosti, struke i proizvodnje. Meni je bilo ponuđeno da pišem kolumnu Bagina prigovaranja. Iznenadio sam se, a bilo mi je drago zbog takve ponude da mogu iznijeti u jednom dnevnom listu svoja zapažanja i promišljanja o zadarskom poljodjelstvu na jedan popularan način. Prenijeti znanost i struku praksi. Prve kolumne su bile vrlo uspješne i ta se suradnja nastavila i nakon dvije godine pisanja i više od 130 rubrika, došla je ponuda od urednika Nedjeljka da bi se iz tog materijala mogla sastaviti jedna dobra knjiga. Njegova je zamisao da se moji tekstovi ilistriraju s odgovarajućim fotografijama zadarskih autora, zainteresirao je i mladog zadarskog nakladnika, tvrtku Laureat… Opet sam se jako iznenadio, pozitivno. Zamolio sam gospodina Jusupa da on bude glavni urednik knjige što je i prihvatio.
Kako su tekle pripreme materijala za ovu novu knjigu?
– Čim mi je prva knjiga “Hrvatski misir” izišla, odmah je otpočela priprema i rad na “Draguljima hrvatskog misira”. Dragulji su zapravo oni najbolji proizvođači, najbolja podneblja, najbolje tvrtke, obiteljska gospodarstva ali i najbolji proiuzvodi hrvatskog poljodjelstva, ribarstva, turizma…
Koliko ste u svojim istraživanjima pronašli ili probrali tih dragulja hrvatske poljoprivredne proizvodnje?
– Oko pedesetak hrvatskih proizvoda. Tome odgovara pedesetak tvrtki i podneblja, a uz to je obrađeno dvadesetak problematika iz područja marketinga, tržišta i agrarne politike. Pokriveno je cijelo nacionalno hrvatsko područje, od Konavala pa do Iloka, Po meni, Hrvatska je podijeljena u tri poljodjelske zone. To su nizinska, gorska i sredozemna i te tri zone su sasvim različite u poljodjelstvu. Različite su po podnebljima, klimatskim osobinama i po vrijednosti tala, kao i po kultivarima bilja i po pasminama domaćih životinja.
Kakvoća određuje proizvode
Čime ste se vodili u određivanju poljodjelskih zona?
– Najviše od svega je utjecala mogućnost prilagođavanja kultivara i pasmina na uvjete u proizvodnji. Dakle, uvjeti u proizvodnji su odredili proizvode, a proizvodi su se tisućama godina prilagođavali. Izabrani su oni proizvodi koji mogu najviše izdržati, koji su u svojoj genetskoj strukturi najprilagođeniji i koji svojim stanicama najbolje odgovaraju prirodnim vrijednostima, a te prirodne vrijednosti određuju njihovu kakvoću. Kakvoća je tako najviše odredila te proizvode, a danas je kakvoća najvažniji čimbenik na tržištu koji utječe na marketing i na potrošača. Potrošnja i potrošači su odredili cijeli splet proizvoda i u kojim podnebljima će se oni proizvoditi.
Kako bi ta slika izgledala primjenjena na prozvode iz konrketnih poljoprivrednih zona?
– Uzmimo, primjerice, nizinsku Hrvatsku u koju spada veći dio Slavonije, dio okolice zagrebačke regije i pribrežne regije gorske Hrvatske, tu su proizvodi govedarstva, svinjogojstva, proizvodi voćarstva, vinogradarstva i povrćarstva. Dakle, proiozvodi koji su odvajakada na tom području, a danas su glavni i u proizvodnoj strukturi hrvatskog poljodjelstva. Proizvodi su različiti i moramo ih odijeliti kad ih vrednujemo: dakle proizvode specijaliziranog poljodjelstva, visokoprinosnog poljodjelstva od proizvoda malih serija, sitnih i srednjih gospodarstava koji su sebi imaju klasični oblik zaštite, gnojidbe, dorade i prerade. Njih treba strogo odvojiti od onih koji se u tzv. suvremenom poljodjelstvu uzgajaju na način forsiranja dušičnih gnojiva, GMO-a, transgenetičkih životinja, zaštitnih kemijskih sredstava, forsiranja krupne mehanizacije na velikim površinama. Dakle to je industrijsko poljodjelstvo koje se razlikuje od proizvodnje u malim serijama, obiteljskih gospodarstva i na malim površinama.
O budućnosti domaćih pasmina
U kojem su odnosu ta dva načina proizvodnje kod nas?
– Naše domaće poljodjelstvo u koje spada 99 posto poljoprivredne uprave čine obiteljska gospodarstva koja posjeduju 86 posto poljodjelskog tla i ona se moraju orijentirati na proizvode malih serija, na malim površinama, na proizvode visoke kakvoće, na tradicijski tipični proizvod od ugleda, sa zemljopisnim podrijetlom te na izvorni proizvod od kultivara i pasmina domaćih životinja koji tu žive odvajakada.
Koji su to proizvodi?
– U nizinskom dijelu možemo govoriti u svinjogojstvu gdje postoji slavonska svinja koja može dati visoko kvalitetni proizvod kao meso i za preradu kao kulin, vrhunska slavonska kobasica, šunke i kulinova seka. U mliječnoj proizvodnji imamo mlijeka iznimne kakvoće koja se dobivaju od krava domaćih pasmina, to je simentalac koji nema visoke prinose, ali daje kvalitetno mlijeko koje omogućuje bolju preradu, bolje sireve, bolje jogurte, skute. Govedarstvo koje daje kvalitetno i meso i mlijeko, uz mogućnost njihove prerade.
Kakvo je stanje u drugim dvama regijama?
– Gorska Hrvatska je za pašno govedarstvo za proizvodnju mlade govedine, do 600 kg u godinu i pol dana. Ali uz ispašu koja se temelji na divljim i poludivljim te kultiviranim pašnjacijma ali na osnovu domaće djetelinsko-travne smjese, ali ne onih koje se uvoze i pripravljaju kao hibridi i nemaju svoje podrijetlo. Onda je to i mlijeko i meso puno kvalitetnije nego kad se ishrana temelji na prerađenim tuđim smjesama. Osim toga gorski dio ima zanimljive proizvode u pčelarstvu, proizvodnju salmonida, ribe, pernate divljači i divljači koja služi za odstrel, a proizvodi se u zatvorenim revirima.
Revir ruralnog gospodarstva
Treća hrvatska poljodjelska zona, ona sredozemna, je veoma zanimljiva i pripada joj oko milijun pučana. Tu su proizvodi maslinovog ulja, vina, mediteranskog voća i povrća, ribe, iz ulova i uzgoja te sredozemno stočarstvo, posebice ovaca i koza. Svi ti proizvodi u knjizi su locirani preko dobrih tvrtki koje temelje svoj razvoj na ekološkom poljodjelstvu i dobro prilagođenim kultivarima i pasminama te, svakako na kakvoći tih proizvoda.
Mogu li ti proizvodi za koje se i stručnjaci i potrošači slažu da su visoko kvalitetni, naći puta do tržišta?
– U zadnjem poglavlju govorimo o tome koji marketing treba pratiti te proizvođače. Od svake proizvodnje je dat slogan proizvođača i proizvodnje koji bi trebali biti temeljni čimbenici dobre znamke. Dato je globalno tržište za te proizvode i njihovo prirodno tržište, a to su lokalno tržište i turističko ugostiteljsko. Tome treba dodati i mogućnosti koje postoje ulaskom u Europsku uniju. Za EU Hrvatska je revir ruralnog gospodarstva. To znači poljodjelstvo na ekološkom principu proizvodnje.
Može li jedno malo obiteljsko gospodarstvo s nevelikoom površinom zemljišta opstati na današnjem tržištu?
– Može, jer nije bitna veličina, nego je bitna proizvodna struktura. U mediteranskom području to znači da onaj tko ima 200 stupi maslina, 20 stupi smokava, dvadesetak marašaka, 40-50 bajama i vinograd od 1.500 do 3.000 trsa, s oko stotinjak ovaca na 3-4 hektara zemlje, s pripadajućim pašnjacima, to gospodarstvo može dobro preživjeti, od vlastitog rada i uz stanovitu preradu. Za nas, a što potiče EU, najbolja proizvodnja je ona koja promiče turističko gospodarstvo vezano uz poljodjelstvo i poljodjelsko gospodarstvo vezano uz turizam. To su najbolje dvije poveznice za sredozemni dio hrvatskog poljodjelstva. Takvo gospodarstvo može godišnje ostvariti bruto prihod od milijun kuna.
Novi prodajni kanali
Imate li povratnu informaciju koliko Vaše poruke dopiru do proizvođača na terenu i kako su prihvaćene?
– Prije pet godina je “Misir” izašao i ljudi idu “putovima Misira”. Ostvaren je veliki broj uspješnih malih i srednjih gospodarstava, vinogradarskih, vinarskih, maslinarskih, stočnih, pogotovo ovčarskih i to baš u zadarskom kraju. Uglavnom povećan je broj takvih gospodarstava u svim tipovima gospodarenja. Neki problemi su se javili zbog gospodarske krize koja se pojavila, ali se ta gospodarstva sada restrukturiraju i kreću polako prema novim izazovima. Oni su upoznali koju vrst marketinga primijeniti, kakav tip gpspodarenja izabrati i kojoj se agrarnoj politici prikloniti i koju vrstu prodaje prihvatiti.
Primjerice, ranije nismo imali izravni prodajni kanal koji se sad ustabilio, osobito za vino, maslinovo ulje, sir, skutu te za voće i povrće. To nije još uvijek idealno, ali “Dragulji” daju primjere iz svijeta za sve naše poljodjelske zone i za sve vrsti proizvodnje i prikazuje one proizvode od kojih se može u Hrvatskoj živjeti.
Kako gledate na budućnost proizvodnje ovih “misirskih dragulja” o kojima se govori u Vašoj knjizi i njihovog plasmana na tržištu?
– Pogled u budućnost se temelji na dosadašnjim vrijednostima naših tala, kojih ima milijun i tristo tisuća ha, a od čega se samo 600.000 ha dobro obrađuje. Znači još 600-700 tisuća ha moramo preorjentirati na ovu vrst proizvodnje o kojima govore “Dragulji hrvatskog misira”, a to je proizvod od kojeg možemo živjeti. Druga poruka je da se uključimo u fondove EU koja daje pomoć za održivo poljodjelstvo. Poljodjelci mogu koristiti predpristupne i pristupne fondove i očekivati dvostruko veću novčanu omotnicu od EU, nego što je dosad davala RH. Čar ulaska u EU je što će ta gospodarstva koja žele raditi, biti nagrađena. Tome dodajmo i zadružnu proizvodnju koja može povećati i promaknuti vrijednost proizvodnje i prihode od proizvodnje. Dakle, osim obiteljskih gospdoarstava i zadruge u koje se ta obiteljska gospodarstva udružuju i koje imaju zadaću da taj proizvod malih obiteljskih gospodarstava učine velikim. Da ga ujednače i tako ujednačenog s gospdoarskom i prodajnom znamkom prevedu na tržište. Da ostvare dobre prodajne kanale i promidžbu tih proizvoda te osiguraju dobre prodajne točke. U tome bi im trebala pomoći i hrvatska država i asocijacije u EU.
Hrvatsko poljodjelstvo ima prigodu, samo ovisi o poljodjelcima kako će se oni organizirati i hoće li primijeniti ove metode i savjete o kojima se govori u knjizi “Dragulji hrvatskog misira”.

Najveći napredak u Zadarskoj županiji

– Od milijun i tristo tisuća ha obradivog zemljišta u RH, Zadarska županija ima negdje do sedamdeset tisuća, što je veliki broj s obzirom na Mediteran koji oskudijeva u takvoj vrsti zemlje koja je dobrog kvaliteta. Zadarska županija je nadalje, najvgiše postigla u razdoblju od pet godina od zadnje knjige, “Misira” i ovi naši “draguljari”, kako ih ja zovem i koji gaje te dragulje, na dobrim podnebljima s dobrim proizvodima od kojih se može živjeti s dobrim marketingom – oni su povećali svoju proizvodnju. Povećali su i kvalitetu proizvodnje i promakli marketing.

Kolumnama znanost dovodimo u praksu

– Velika stvar je kad pišeš kolumnu u dnevnom listu, kad možeš prenijeti znanstvena istraživanja na popularan način, poljodjelcima, ribarima, poduzetnicima, svima onima koji to trebaju u svakodnevnoj praksi. A još više kad možeš to skupiti u jednu knjigu. Poljodjelci mi sami dolaze, pitaju za savjete, mišljenje. S mnogima sam stvorio prijateljski odnos, posjećujem ih na njihovim gospodarstvima, ukazujem im na njihove probleme i što ćeš ljepše za nekog znanstvenika nego da svoju znanost pretoči u pozitivnu praksu.