Roman o vječnosti i bibliofilska poslastica

Autor na ovom knjigom uvodi u svijet sasvim drugačiji nego je naš danas. I zato je ovo jedna od najljepših knjiga koju sam ja čitao o nekom mjestu, o svom zavičaju koju je neki autor napravio. Vi koji ste Prečani, možete u ovoj knjigi iščitati brojne sudbine ljudi ovoga mjesta. Ova knjiga govori o svakodnevnim stvarima, a zapravo govori o vječnosti, rekao je prof. Goran Pavel Šantek, inače etnolog i u ovom Bacaljinom radu je prepoznao ostvarenje koje će postati obvezatna literatura studenata etnologije

U punoj dvorani POU “Dom na žalu”, predstavljena je knjiga prof. dr. sc. Roberta Bacalje “Razgovor o vječnosti” te bibliofilsko izdanje Bacaljine pjesničke zbirke i grafičke mape koju je izradio Igor Konjušak, “Prid ultimu agusta”. Izvadke iz obaju kniga nazočnima je čitala dramska umjetnica Milena Dundov, a o knjizi “Razgovor o vječnosti” govorilo je nekoliko predstavljača. Prvi se okupljenima obratio Tomislav Marijan Bilosnić.
Dvije krajnosti
– I sam naslov djela: “Razgovor o vječnosti”, podnaslovljen “Slike iz zavičaja”, govori o dualnosti, o dvije krajnosti, o dva paralelna svijeta koji se sijeku tek u beskonačnosti. Govorim, dakle, o pojavnosti i snu. Vječnost je lišena svih granica i određenja, a zavičaj je točno određeni i omeđeni topos. Krenemo li dalje ovim komparativnim putom, knjiga će premrežiti kroz cijelu ovu priču. Mi ćemo neprestano virtualno putovati između dubokih predjela duše; između stvarnog i prepoznatljivog prostora i vremena i postojanja koje nema ni početka ni završetka; između autobiografskih i memoarskih sadržaja i ustrajavanja na cjelosti duhovnog identiteta; između intimnosti prostora spoznaje, koji se u stvarnosti može doživjeti kao kakav svijetli i jedini raj na Zemlji i onoga životnog cilja koji teži za beskonačnim intenzitetom. Dakle između samopromatranja i glasa savjesti, ostvarenih životnih iskustava i peripetija, spoznaja djettinjstva, mladenačkih uspomena i zrelih životnih doživljaja i beskonačnosti, s druge strane, vremena neovisnoga o svemu. Vječnosti koja niti poznaje niti priznaje vrijeme za onim što je zapravo nedostupno ljudskome razumu, iz čega konačno proizlazi sve bogatstvo ljudskoga senzibiliteta, prije svega, za pjesništvo, za umjetnost, filozofiju i jezik, kao i sve ono što se bavi tajnovitim pukotinama dubokih ponora ljudskoga bića, kazao je Bilosnić..
O knjizi je govorio i prof. dr. sc. Goran Pavel Šantek s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kazavši:
– Autor nas ovom knjigom uvodi u svijet sasvim drugačiji nego je naš danas. I zato je ovo jedna od najljepših knjiga koju sam ja čitao o nekom mjestu, o svom zavičaju koju je neki autor napravio. Vi koji ste Prečani, možete u ovoj knjizi iščitati brojne sudbine ljudi ovoga mjesta. Ova knjiga govori o svakodnevnim stvarima, a zapravo govori o vječnosti, rekao je Šantek.
U ime naklade Erasmus, nazočnima se obratila Maja Kolman Maksimilijanović pročitavši rad koji je za ovu prigodu bio pripremio osnivač i glavni urednik Erasmus naklade, dr. Srećko Lipovčan, koji je u međuvremenu preminuo.
-Prozno djelo Roberta Bacalje kraći je roman sa svim značajkama meditativne proze po čemu se ponajprije razklikuje i izdvaja od vladajuće, domaće i inozemne, tekuće prozne proizvodnje postmodernističkih sredstava koja preferira grub izričaj, koncentriran često na svijet nasilja i isključivo dvojbenih emocionalnih stanja u životu u kojem je normalno da se odrekao svih vrijednosti. Bacalja vjeruje u mogućnost drugačijega čovjeka, u izvorni vrijednosni sustav u kojemu Bog nije umro, a s njime ni ljubav ni vrjednote i važnost obitelji, predanoga rada i smisla umjetničkoga stvaranja, navodi se, između ostalog u radu dr. Srećka Lipovčana.
U ime Znanstvene knjižnice nazočnima se obratila Milenka Bukvić, podsjetivši da je ta institucija kojoj je ona 2009. godine bila na čelu se pobrinula da grafike i poezija koji su billi izloženi u Domu na žalu, ugledaju svijetlo dana.
“Mali i “veliki” Prečani
Na kraju su se publici obratili i autori, pri čemu je Igor Konjušak samo izrazio svoje zahvale, dok je Robert Bacalja dodao:
– Čitajući periodiku iz XIX stoljeća, upoznavao sam se s našim vrtednotama, crkvom samostanom, ali i ljudima. Ljudi su podizali Preko, oni su gradili tu vječnost. Vječnost je ono što smo mi stvorili, što ostaje i svatko je nešto u tu vječnost dao i zato sam nazvao “Razgovor o vječnosti”, kazao je autor podsjetivši da su uz Preko toga doba uz mnoge “male” bili vezani i neki “veliki” ljudi poput Franje Salghetti Driollija, Nikole Tommasea i Dragutina Parčića.