Zapis u Oblaku

U utorak 20. siječnja u dvorani Nadbiskupskog sjemeništa “Zmajević” u Zadru održana je večer meditativnog sadržaja pod nazivom “Zapis u Oblaku”. Susret je posvećen blagopokojnom zadarskom nadbiskupu mons. Marijanu Oblaku u povodu prve godišnjice njegove smrti. Brojni su posjetitelji došli “osluškivati odjeke pastirskih riječi koje nam je upućivao blagopokojni otac nadbiskup Marijan Oblak, zmaj svetokrševanski”, kako je uvodno kazala prof. Marija Rušev.
– Zmajski stol u Zadru želi se sjećati svoga člana i njegove riječi prigrliti kao putokaze svoga djelovanja i svog osobnog života, pokazujući i drugima na neprolazne, duhovne i životne vrednote, neomeđene prostorom i vremenom, kaže prof. Marija Rušev. Dodala je kako je naslov meditacije “Zapis u Oblaku” višeznačan. Oblak asocira na nebo, na ideale kojima smo usmjereni, na Boga u čiji “dom” se vraćamo. Riječ “zapis” upućuje na ono što je zapisano u knjigama, ali i u našim srcima, asocira na ono što vrijedi, na ostavštinu, na ono dragocjeno što ne smijemo zaboraviti, nego trebamo prenositi sljedećim naraštajima.
 U programu su se čule riječi iz propovijedi i kateheza Marijana Oblaka, objavljenim u njegovim knjigama “Vjerujem”, “U ime Oca i Sina i Duha Svetoga”, “Služitelji riječi”, “TV i radio-kateheze” te “Karizme, crkveni pokreti, laici”. Meditacija je obuhvatila čitanje psalma 139, odlomka iz knjiga mons. Oblaka o tome što znači vjerovati. Nadalje, citirali su se odlomci o svećeništvu, krizmanicima, djelovanju Duha Svetoga. Zatim se čulo o Bogu kao stvaratelju,, čovjekovoj odgovornosti, o Bogu u očima znanstvenika, pogledu na treće tisućljeće, preispitivanju života, crkvenim pokretima i laicima. 
– Vjerovati znači dati povjerenje nekome. Vjerovati je naš svakidašnji i najuobičajeniji ljudski čin. … Vjerovati Bogu i vjerovati u Boga je čin Božje milosti, Božje ljubavi, Božje naklonosti spram čovjeka i također ljudski čin čovjekove slobode, njegova razuma i volje. U činu vjere Bogu i u Boga svemogućega susreću se Bog i čovjek svojim djelom i svojom suradnjom, izdvojeno je iz knjige “Vjerujem”.
– Pomazanje u Duhu Svetome i poslanje za ljude. To je naše svećeništvo. Isus Krist nas je izabrao, pozvao, posvetio i poslao. Na njegov je poziv svatko od nas odgovorio svojim “evo me”. … Moj svećenički “evo me” nije izoliran. On je uronjen i sjedinjen s Isusovim “evo me” svome Ocu. Čitav je Isusov život u znaku “da” svome Ocu i nama ljudima. On je najočitiji u muci i smrti. Moj je svećenički “evo me” produženi odgovor Nazaretske Djevice i Bogorodice: “Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj”, čulo se o svećeništvu. Ono, kako se dalje navodi, treba biti svjedočko, uz izgrađivanje Crkve riječju i primjerom, a svećenički nauk nalazi svoje ostvarenje kao “hrana Božjem narodu”.
 U knjizi “Karizme, crkveni pokreti, laici” nadbiskupa Oblaka predstavljena je uloga crkvenih pokreta i laika koji se “posvećuju živeći čestito svagdašnjost života svoga zvanja i poslanja.” Oni se posvećuju i svijet posvećuju kad svoj poziv žive sjedinjeni s Bogom, mišlju, molitvom, sakramentima. Tako oni ispunjaju volju Božju i na službu su braći. Kad Kristov vjernik laik tako živi i obavlja poslove svoga zvanja, on živi bitnu značajku svoga krštenja i svoga kršćanskog poslanja. Laici, baš kao članovi Crkve, imaju poziv i poslanje naviještati Isusovu radosnu vijest. Crkva se gradi evangelizacijom kao zajednica vjere koja prianja uz Božju Riječ i koju naviješta, kao zajednica koja slavi u bogoslužju otajstva vjere i kao zajednica koja živi međusobnu ljubav, naročito prema siromasima i potrebnima. Brak i obitelj su prvenstveno mjesto društvene zauzetosti vjernika laika. Obitelj je temeljna stanica društva, kolijevka života i ljubavi u kojoj se čovjek rađa i raste, istaknuto je u riječima programa.
 U mislima o crkvenim pokretima ističe se kako susret s njima dovodi do obraćenja i novog shvaćanja svoga kršćanskog poziva, molitva, osobna i obiteljska, postaje redovita, a misa česta. 
– Susret s pokretom često je susret s Kristom. S “tradicionalne vjere” prelazi se na “osobnu vjeru”. Živi se sakramentalnim životom. Redovito se ispovijedaju. Bračni život postaje zajedništvo ljubavi i života. Otvoreni su novim životima. Odlikuju se svećeničkim i redovničkim, muškim i ženskim, zvanjima. Članovi pokreta su prvi svjesni da oni nisu idealni ljudi. Podložni su svakoj ljudskoj slabosti. Oni dobro znadu da živjeti evanđelje nije lako. Zahtjevno je to, ali moguće. Put blaženstva je hrapav i dugoročan. Kreposti se ostvaruju čitavog života. Sve do smrti. Pokret u tome rastu pomaže. Treba surađivati s Božjom milosti, voljno i odricanjem, mijenjajući stečene navike i dosadašnji način života. Novi crkveni pokreti znak su vremena (Mt 16, 3). Oni su Božji odgovor na prilike i probleme našega vremena. Svim je crkvenim pokretima zajednička velika ljubav spram Crkve, iskrena želja da joj služe i da je uprisutne u suvremeno društvo.
U programu je dramska umjetnica Milena Dundov interpretirala poeziju Karola Wojtyle s naslovima: “Nada koja nadilazi kraj”, “Majke poznaju takve trenutke”, “Slab je puk…”, “Domovina” i “Tebe zovem”. Luka Jurjević i Tonči Ražov, učenici Klasične gimnazije Ivana Pavla II. su interpretirali dijelove iz knjiga Marijana Oblaka. U glazbenom dijelu programa sudjelovali su učenici zadarske Glazbene škole Blagoja Berse i solistica Stjepana Lukašević uz pratnju Marije Buturić za gitarom. Lovre Lučić i Ante Buturić svirali su za klarinetom, a Katarina Pilipović izvela je skladbu za violom. Susret je organizirala Družba “Braća hrvatskog zmaja” – Zmajski stol u Zadru, a program su priredile prof. Marija Rušev i prof. Elvira Katić. Sudjelovao je mons. Ivan Mustać, generalni vikar Zadarske nadbiskupije, zatim Stipe Zrilić, župan Zadarske županije, Radovan Dunatov, poglavar za kulturu Grada Zadra, a nazočio je i dr. sc. Josip Faričić, pročelnik Družbe “Braća hrvatskog zmaja”.