Četvrtak, 28. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

16 C°

Kamenčić u cipeli

20.01.2012. 23:00


Iako se ne radi o značajnoj proračunskoj uštedi, ukidanje povlaštenih mirovina koje je premijer Zoran Milanović nazvao „kamenčićem u cipeli” neće više toliko „žuljati” javnost.
Naime, Vlada je prihvatila prijedlog izmjena Zakona o pravima i dužnostima zastupnika u Saboru, po kojima zastupnici, suci Ustavnog suda i glavni državni revizor više neće biti zaštićena vrsta. Odlazit će u mirovinu po uvjetima koji vrijede i za ostale građane i opet će biti u znatno boljoj poziciji nego ostali smrtnici – radnici. Ali ni ta činjenica nije bila dovoljna pa su zastupnici odlučili zastupati sebe.
Bez obzira na to što su neki zastupnici, među kojima i „zvučni” poput Šeksa i Kajina, preduhitrili ispunjavanje predizbornog obećanja Kukuruku vlade i ukidanje povlaštenih mirovina, upravo po zakonu koji im to omogućuje, nisu u pravu da tu u moralnom pogledu ništa nije sporno. Zar su jednodnevni umirovljenici koji računaju na mirovine od devet, deset ili dvanaest tisuća kuna zaboravili da žive u zemlji u kojoj većina nakon četiri desetljeća staža može samo sanjati i o polovici nepovlaštene saborske mirovine.
Uz sve to, nisu se u tu mirovinu povukli, nego su je zamrznuli jer im je saborska plaća još uvijek isplativija i čude se čemu tolika hajka na njih. Zar je trebao ispasti „štupido” i propustiti priliku da imaju veću mirovinu, zapitao se Kajin koji se voli predstavljati kao moralni glasnik naroda.
Kajin možda nije ispao „štupido” u vlastitim očima, no sigurno je da će ga javnost odsada drugačije gledati. Takva mrlja u političkoj karijeri možda u konačnici ispadne skupa pa će dobit od povlaštene mirovine biti mala.
Najviše prozivani Vladimir Šeks koji se očekivano pozvao na zakon, ovih je dana morao trpjeti udarce javnosti da je za nekoliko tisuća kuna veću mirovinu prodao obraz. No, nije se Šeks zacrvenio, nije moralnost svoje odluke niti jednog trenutka stavio pod upitnik. Iza njega su više od dva desetljeća saborskog staža i on procjenjuje da je zaslužio svaku kunu. No, vojska umirovljenika na rubu gladi ne može otrpjeti takvu proračunatost. Što je onda uz povlaštenu mirovinu dobio Šeks? Dobio je gnjev javnosti, osude za nemoralan potez i vrlo bodljikavu ogradu kada god bude htio govoriti o moralu i radu za opće dobro, o onome što je upravo političarima u opisu posla.
Da je doista nakon toliko godina u politici i otišao u povlaštenu mirovinu, ne bi bilo toliko moralnih prodika.
Kako nakon ovakvih poteza političara koji su godinama najglasniji i godinama dijele lekcije sa saborske govornice vjerovati da su stalno radili ponajprije za dobrobit naroda, kako ne osuditi njihovo licemjerje i sebično stavljanje sebe u prvi plan?
Nitko ne govori da bi saborski zastupnici u mirovini trebali postati „prosjaci” i da se ne treba dostojno vrednovati njihov rad, jer na koncu njih je ipak izabrao taj isti osjetljivi, povrijeđeni i osiromašeni narod, no da bi trebali imati šest, sedam ili osam puta veću mirovinu od prosječne, to je bilo „žuljajuće”.
Jednodnevni umirovljenici mogu pogunuti glave i koračati gledajući u svoje cipele…