Bio bih zadovoljan jedanaestim mjestom

U trenutku kad nam pretposljednji bježi pet, a 10-plasirani klub šest bodova bio bi podvig preskočiti makar jednog suparnika. Naša pozicija je takva da nam primarni cilj treba biti taj da na kraju sezone ne budemo posljednji – kaže Zebić

Dalibor Zebić kao igrač bio je jedan od (naj)žešćih na terenu. Na poziciji stopera u dresu Zadra odigrao je niz velikih utakmica, a u njegovim najboljim danima pratio ga je glas igrača pored kojeg nije bilo lako igrati. No, Zebić kao trener sasvim je drugačiji tip, ponekad svojom mirnoćom tijekom utakmice više sliči nekom diplomatskom predstavniku u sukobu dviju zaraćenih strana, negoli nogometnom treneru. Zašto je tako?
– Najvažniji je razlog što sam u trenerski posao ušao iznenada. Dogodilo mi se da s momčadi s u kojoj sam do jučer igrao, postao trener. Svi igrači koje sam tada dobio kao trener bili su i moji prijatelji, s nekima od njih veže me i dugogodišnje igranje u Zadru. Smatrao sam da se u takvoj poziciji mogu nametnuti jedino prijateljskim pristupom prema igračima. Osim toga, kao igrač nikad nisam volio trenere koji stalno imaju potrebe nešto vikati. Viknuti se može i u svlačionici i na treninzima, ali onako kako ja pratim utakmice, možda za neke pretiho je moj stil vođenja momčadi. Uostalom, što možete reći igraču kad pogriješi na utakmici. Tada je obično već kasno, možete samo čekati trening i pokušati pogrešku ispraviti – kaže Zebić koji se u zimskom prijelaznom roku neočekivano vratio na zadarsku klupu.
– Kao klupski djelatnik radim ono što se od mene traži. Dogovor je bio da ću preuzeti jednu od mlađih klategorija nakon nove godine i zbog toga sam odbio poziv Primorca iz Biograda. Na kraju se me pozvali da ponovno preuzmem seniore i to nisam mogao odbiti. Ne bojim se da sam pogriješio, vjerujem da ćemo na proljeće to potvrditi rezultatima i ostankom u ligi. Nikad nisam bježao od teških situacija, pa takon nisam ni od ove.
Ciljana pojačanja
Zašto se jesenas niste ranije povukli, čekali ste sve do 9. kola kada je momčad već bila potonula?
– Ostavku sam nudio nakon 7. kola i domaćeg poraza od Croatije Sesvete. Nevjerojatno je kako smo izgubili tu iznimno važnu utakmicu nakon što smo do 75. minute vodili 1:0 i onda u dvije minute prilimi dva gola. Jedino što sam mogao nakon takvog poraza bilo je ponuditi ostavku. U klubu su me nagovorili na ostanak, ali kad smo izgubili 3:0 od Rijeke znao sam da je gotovo. Nisam želio niskim razgovarati iz kluba i odmah po završetku utakmice na konferenciji za novinare rekao sam da dajem nepozivu ostavku i više me nitko nije mogao nagovoriti na neki drugi potez. Uvijek kažem da klub nije nešto što nam je ćaćino i zato sam bio spreman otići u svakom trenutku, a to znači i prije Rijeke. Ostao sam samo zašto, jer je Uprava to od mene tražila.
Nakon vašeg odlaska Zadar je protiv Varteksa sa Zvonimirom Jurićem kao trenerom odigrao odličnu utakmicu i napokon pobijedio.
– To je bilo ono što sam želio postići svojim odlaskom. Očekivao sam i nadao se da će momčad nešto trgnuti.
Uporedba vašeg i Zadra Ivice Datkovića?
– Protiv Zagreba i Hajduka, pa i Slaven Belupa Zadar je s Datkovićem izgledao jako dobro, u prve dvije utakmice i odlično. Bio je vidljiv napredak, momčad je dobila na ozbiljnosti, posebno na odgovornosti u obrani. Od Osijeka je počeo pad, sve do Croatije Sesvete. Taj je Zadar već bio slučan onom koji sam ja vodio.
Najavljivala se velika rekonstrukcija momčadi u polusezoni, no ona se nije dogodila. Gotovo svi igrači su ostali, došli su neki novi kojih se uglavnom tek trebaju izboriti za mjesto u prvih 11.
– Zimski prijelazni rok nije sretno vrijeme za promjene budući da se mogu anagažirati samo igrači s ispisnicom ili oni koji imaju papire arbitražne komisije. Hrvatsko je tržište vrlo skučeno i u tom smo dijelu napravili koliko smo mogli. Ja sam zadovoljan, pokušali smo dovesti ciljana pojačanja za pozicije za koje smo smatrali da nam trebaju novi igrači. Nije bilo velikih otpuštanja igrača, jer nam je ostanak potreban kadar od najmanje 20 igrača koji nisu tu samo zbog popunjava broja već u svakom trenutku mogu preuzeti odgovornost. To smo i postigli.
Pripreme ne zabrinjavaju
Tijekom pripremnih utakmica nije se stekao takav dojam. Zadar je često izgledao kao družina koja ima igrače, a nema momčad.
– Još uvijek ne strahujem zbog onog što smo pokazali u pripremnom dijelu. Točno je da smo dosta utakmica odigrao loše, ali nismo se pripremali za te utakmice, već za Cibaliju i ostale protivnike u Prvoj HNL. Prošlo ljeto smo jako dobro igrali na pripremama, pa smo sezonu počeli nizom poraza. Siguran sam da ćemo s Cibalijom pokazati da je sve što je bilo loše otišlo s pripremnim utakmicama i da ćemo biti druga momčad kad krene borba za bodove.
Hrvatski apsurdi sa sustavom natjecanja zahvatili su i ovu sezonu, pa se tako sve do 1. svibnja neće znati koliko će Prva HNL sljedeće sezone imati klubova. Dođe li do proširenja lige 11. mjesto garantira ostanak, u suprotnom treba loviti 10. poziciju.
– Bio bih zadovoljan da na kraju sezone budemo 11. bez obzira hoće li se liga proširiti. U trenutku kad nam pretposljednji bježi pet, a 10-plasirani klub šest bodova bio bi podvig preskočiti bar jednog suparnika. Naša pozicija je takva da nam primarni cilj treba biti da na kraju sezone ne budemo posljednji.
Nekad ste tvrdili da Zadar najbolje igra pod pritiskom. Jesenas nije tako izgledalo.
– Prošlu sezonu pobjeđivali smo u svim utakmicama u kojima se osijećao pritisak. Zapravo, te smo utakmice i najbolje odigrali. Ove sezone sve suprotno, u najvažniji utakmicama smo pukli.
Zašto?
– Lani nas je krenuo rezultat koji je bio pokretač svega. Sve što smo tada pobjeđivali sada smo počeli gubiti. Ne treba zaboraviti ni to da smo u sezonu ušli sa željom pomlađivanja momčadi, a kod mladih igrača je najvažnije kako će odigrati prve utakmice. Imali smo nesreću da smo od Hajduka u 1. kolu izgubili u zadnjim minutama, u Koprivnci samo vodili i na kraju izgubili, protiv Dinama nam nije bilo dovoljno 2:0. Nakon toga momčad se teško mogla izvući. Nismo pokazali karakter s kojim bismo se mogli podignuti kad je bilo najteže i to smo skupo platili. Problem je i to što se svaki igrači koji se nametnu kvalitetom, brzo odlaze iz Zadra. A ne možemo svake godine izbaciti jednog ekstra igrača.
Zadar ne bih mijenjao
U klubu kao da nisu bili svjesni težine u kojoj se momčad nalazi. Stalno se umiravala javnost, a momčad je gubila utakmice u nizu.
– Slažem se da neke stvari nisu ozbiljno shvaćene. Ali ja tu ne bih govorio u Upravi kluba već o igračima i nama koji s njima izravno radimo. Nužno je bilo shvatiti da je svakome od nas životna egzistencija u ovom trenutku vezana za Zadar, jer ako klub ispadne u Drugu ligu ne znam tko će uzeti naše igrače. Kad je Zadar 1999. ispao iz Prve HNL, Jakša Krstulović i ja pokušali smo proći u Hajduku, ali su nam se tamo smijali uz objašnjenje što tražimo u Hajduku, ako naš dosadašnji klub nije mogao izboriti ostanak u ligi. Mislim da su u tom dijelu igrači jesenas zakazali, ponašali su se kao da Zadar nije njihov posao i obveza koju moraju ispunjavati na najbolji mogući način.
Inter, Croatia Sesvete i Cibalia glavni su konkuretni u borbi za ostanak.
– Neka se nitko ne uvijedi, ali da mi ponude igrače iz neke od tih momčadi u zamjenu za one kojem imam u Zadru ne bih to prihvatio, jer smatram da imamo bolju momčad od sva tri kluba. Samo da nas s Cibalijom poljubi rezultat i sve će krenuti na bolje.
Što je Zadru ključno u borbi za ostanak?
– Moramo znati sačuvati vodstvo na utakmici i pretvoriti ga u pobjedu. Ne smije se dogoditi da povedemo 1:0 i onda čekamo da nam protivnik zabije gol. Momčad koja gubi 1:0 sigurno će imati nekoliko pravih šansi, pitanje je samo hoće li ih iskoristiti. Igrači u situacjama u kojima imamo vodstvo, moraju upotrijebiti sve metode koje se inače koriste kad se čuva rezultat, onako kako to rade Talijani. Mi kao da samo stalno težili lepršavosti i nadigravanju, a na takvo što nismo bili spremni. Treba nekad pobijediti i na mišiće, posebno to vrijedi za domaće utakmice. Ne može se uvijek tražiti dojam, nužno je igrati i na rezultat. Što to prije shvatimo bolje za nas.

 ČEKAM ŽUPANA I TERKEŠA

Zebić jednim od problema smatra i taj što nama igrača-vođu.
– Nemamo igrača koji može povući momčad. Nekad smo se pouzdavali u sigurnost Danijela Subašića, a s Marinom Tomasovim imali smo hitrinu koja je mogla trgnuti ostale. Sada nam takav igrač nedostaje. U tom dijelu puno očekujem od Dragana Župana i Želimira Terkeša koji još uvijek tijekom utakmice imaju period praznog hoda. Oni su ti koji s Jakovom Suraćem trebaju preuzeti kontrolu nad momčadi na terenu i svojim igrama pokazati ostalima kako u određenom trenutku reagirati. Čekam i Rašu da konačno eksplodira i pokaže svoje stvarne mogućnosti.

 PONAVLJANJE POGREŠAKA

Koja je najveća nepoznanica prije nastavka sezone.
– Najviše me muči kako ćemo se postaviti na utakmicama, posebnom domaćima. Uzet ću primjer Šibenika, čiji rezultat poštujem, a to je momčad koja ne igra puno bolje nego što je igrala godinu dana ranije. Oni su od Šubićevca napravili tvrđavu, u svaku domaću utakmicu uđu tako da protivnik prvih pola sata ne zna gdje je. Kad malo dođe sebi, gost već gubi gol ili dva razlike. Na krilima dobrih domaćih rezultata možete ići na gostovanja i tamo osvajati bodove, kao što je to činio Šibenik. Jesenas to nismo imali i još uvijek ne znam kako će momčad u tom dijelu reagirati.
Još nešto?
– Na pripremama nam se ponavlja da nakon primljenog gola, kao da se izgubimo s terena. Igramo utakmicu, a potpuno smo izvan nje. Tako smo u prvom dijelu sezone u kratko vrijeme znali primiti dva, pa i tri gola, dovoljno da se više ne možemo vratiti utakmici. Očekivao sam da nam se to više neće ponavljati, ali se nažalost ponovilo i to u posljednjoj utakmici protiv Trogira.

 OD CIBALIJE DO CIBALIJE

U posljednjih 16 utakmica u Prvoj HNL pod Zebićevim vodstvom Zadar nema nijednu pobjedu. Čak 14 puta momčad iz Stanova u tom je periodu izgubila uz svega dva remija (lani Zagreb 0:0, ove sezone Osijek 2:2). Posljednju pobjedu sa Zebićem na klupu Zadra je ostvario kobnog 29. ožujka prošle godine kada je na Stanovima pobijedio Cibaliu 1:0 (Mitrović). Na toj se utakmici teško ozlijedio Hrvoje Ćustić koji je pet dana kasnije preminuo u zadarskoj Općoj bolnici.
– Naša muka je počala s Cibaliom i nadam se da će s Cibalijom završiti – kaže Zebić.