Petak, 29. ožujka 2024

Weather icon

Vrijeme danas

21 C°

Hajduk na Poljudu uvijek mora igrati na pobjedu

Autor: Velimir Brkić

20.02.2009. 23:00
Hajduk na Poljudu uvijek mora igrati na pobjedu

Foto: Velimir BRKIĆ



Odlučit će sredina terena. Ipak najveću će ulogu u pripremi imati treneri, momčad koja će mirnija ući u utakmicu i koja će težiti igri, bit će u prednosti i bliža pobjedi. Znam da će im srca biti vruća i da će izgarati na terenu za pobjedu, ali glava mora biti hladna. To je ključ za pobjedu u derbiju, kaže Jerolimov
U nedjelju se ljubitelji sporta opet okreću najpopularnijem sportu – nogometu. Za 22. veljače zakazan je start proljetne polusezone i odmah na početku najveći derbi, utakmica Hajduka i Dinama. Hajduk se sprema u paklenoj atmosferi poljudske ljepotice dočekati Dinamo, nadoknaditi minus od jednog boda i već na startu proljeća zasjesti na vrh. Taj plan zacrtali su Splićani odavno, a u nedjelju navečer pokušat će ga provesti u djelo.
Iako bi svi htjeli i da se za naslov bori više klubova, čini se da će mrtva utrka za naslov biti upravo između dva najveća hrvatska kluba, Dinama i Hajduka. Činjenica da je i FIFA prepoznala težinu ovog derbija puno znači. FIFA po rivalstvu ovu utakmicu uspoređuje sa susretima Barcelone i Real Madrida ili Boca Juniorsa i River Platea, kaže Prečanin Ivo Jerolimov “Vukas”, vezni igrač ili “katica za sve” splitskog Hajduka od 1982. do 1987. godine.
Velika karijera
Ive Jerolimov rođen je 30. ožujka 1958. u Preku kod Zadra. Nogometnu karijeru je započeo izuzetno kasno, kad je imao čak 18,5 godina i to u NK Nehaj iz Senja. Karijeru je nastavio u NK Rijeka (1978.-1982.) za koju je na 106 prvenstvenih utakmica postigao 7 golova. Bio je član momčadi koja je osvojila jedina dva trofeja NK Rijeka u bivšoj SFRJ – Kup maršala Tita (1978., 1979.). Na vrhuncu karijere, kao reprezentativac Jugoslavije prelazi u splitski Hajduk (1982.-1987.). Odigrao je 69 prvenstvenih utakmica i postigao 12 golova. Sudjelovao je u osvajanju dva Kup maršala Tita (1984.,1987.). Karijeru završava u belgijskom Cercle Brugge SV (1987.-1989.).
Za reprezentaciju Jugoslavije nastupao je na sedam utakmica i bio u sastavu “plavih” na Svjetskom prvenstvu 1982. godine u Španjolskoj . Trener je bio, a tko drugi već Miljan Miljanić Čiča koji je u Španjolskoj forsirao starije igrače, pa tad 24-godišnji Jerolimov nije ni dobio prigodu. Od hrvatskih nogometaša među izabranima su bili Velimir Zajec, Ivan Gudelj, Ivica Šurjak, braća Zoran i Zlatko Vujović, Jurica Jerković, Miloš Hrstić, Ivan Pudar, Stjepan Deverić i ja, nabraja Jerolimov.
Španjolska je poznata i po famoznom Zajecovom “jedanaestercu” kojeg je u odlučujućoj utakmici protiv domaćina napravio čak 3-4 metra izvan šesnaesterca. Jerolimov je u reprezentaciji debitirao krajem 1980. u Ljubljani protiv Danske (2:1), a oprostio se od “plavih” krajem 1982. u Sofiji protiv Bugarske (1:0). Tad je uslijedio odlazak u JNA, a potom i ozljede te Jerolimov više i nije dobio pravu prigodu igrati za reprezentaciju bivše države.
– Derbi ne može odlučiti prvenstvo, ali može ga usmjeriti. Stoga bi bilo odlično da mi (Hajduk) na startu ostvarimo pobjedu i još više podignemo samopouzdanje za ono što nas čeka u nastavku sezone. Dinamo proteklih godina nije imao pravog takmaca. No, ove se natjecateljske sezone Hajduk digao, odnosno ostvario niz pobjeda. Po mom mišljenju, bit će to mrtva trka do kraja sezone i bit će vrlo zanimljivo. Hajduk ima dobru momčad i dobru atmosferu. Ante Miše, ali i Goran Vučević su to odlično posložili, kaže Jerolimov kojeg su još kao dječačića zbog izuzetnog baratanja loptom i čudnovatih driblinga prozvali Vukas. A upravo ga je i slavni Bajdo Vukas 1982. godine doveo iz Rijeke u Hajduk u kojem je ostavio izuzetan trag.
Derbi iz 1983. godine
– Na Poljudu se u jesenskom dijelu sezone 1983./1984. igrao jedan od najuzbudljivijih derbija između Hajduka i Dinama. Stadion je bio rasprodan. Živjelo se za derbi. Upravo sam se vratio iz JNA koju sam služio u Nišu. Tek nekoliko minuta nakon što me Pero Nadoveza uveo u igru umjesto Bogdanovića, zabio sam zgoditak Marijanu Vlaku, sadašnjem treneru Dinama. Bilo je to pri kraju utakmice u kojoj je Dinamo imao zgoditak prednosti. Pa što se može još ljepše dogoditi, prisjećajući se Jerolimov generacije Pudara, Vulića, Šušnjare, Gudelja, Andrijaševića, Čopa, Sliškovića, Čelića, Miše… Za Dinamo su igrali Vlak, Cvetković, Krnčević, Dragičević, Braun, Bračun, Cerin, Bručić, Kranjčar, Zajec, Deverić, Mlinarić, Mustedanagić…
– Slišković je izveo korner. Lopta koja je preletjela sve igrače koncentrirane oko vratara Vlaka došla mi je točno na nogu. Poluvolejem s 13-14 metara iskosa jednostavno sam “rasparao” mrežu. Vlak je bio zaista nemoćan, a prepunim Poljudom se orilo “Ive, Ive… Vukas Vukas…”. To je bila jedna od utakmica koju nikad neću zaboraviti, kao ni riječi Dinamovog trenera Miroslava Ćire Blaževića poslije derbija: “Sine, zavio si nas u crno”, sa smješkom na licu će Vukas, koji u braku s Preškom Gordanom ima četvero djece, sina Antu koji je u Splitu na DIF-u te kćeri Anu, Josipu i 6-godišnju mezimicu Doru. Dakako, napominje Ive, i unuka Rikarda.
Ne tako davno, ali ipak u neko drugo vrijeme, Dinamo i Hajduk bili su “dva kluba bratska” i njima se “ponosila cijela zemlja Hrvatska”. Suparništvo momčadi i navijački rat vodio se s Partizanom i Zvezdom i u Beogradu, Zagrebu i Splitu. No, tako je bilo prije, a danas je ipak stanje drugačije. Lijepa vremena, suradnja i korektnost klubova iz prošlosti je otišla u prošlost. Danas svi željno iščekuju derbi, a posebno oni najvjerniji navijači.
Euforija nakon dugo vremena
– Nakon dugo vremena vlada euforija vezana za derbi, nešto je “čudno u zraku”. No, prvenstvo osvaja ili gubi na malim utakmicama, kaže Jerolimov.
 – Iako se ova utakmica u javnosti prezentira kao “biti ili ne biti” za obje momčadi, razne su kombinacije moguće do kraja prvenstva. Ni Dinamova pobjeda na Poljudu ne jamči “modrima” riješeno pitanje prvaka Hrvatske, reći će Jerolimov koji je danas, nažalost, daleko od nogometa. Višegodišnji je kapetan, ali ne sportskog kluba, već na gliseru za brze intervencije s otoka Pašmana i Ugljana za Zadar.
– S obzirom da su Hajduk i Dinamo najjače momčadi, možemo reći da pobjeda u toj utakmici nosi šest bodova. Bitna je i u psihološkom smislu, jer će pobjednik tog susreta dobiti zamah za proljetni dio prvenstva. Hajduk na Poljudu uvijek mora igrati na pobjedu. Dodatni motiv je i veliko zanimanje navijača za ovu utakmicu, kaže Jerolimov koji je u inozemstvo otišao igrati tek s 29 godina, a ne u naponu snage. S 30 godina si već star igrač, a pravila Fudbalskog saveza Jugoslavije dopuštala su odlazak tek s navršenih 28 godina života…
– U obrani i veznom redu Hajduk ima prednost. Bez obzira na klasu Roberta Kovača i Bišćana mislim da smo s Vejićem i Juricom Buljatom ili Pandžom čvršći, tvrđi i sigurniji u zadnjem redu. Naš forte su Skoko i Andrić od kojih sve počinje u veznom redu. Što se tiče napadača, Dinamo ima veći izbor kvalitetnih igrača. Uz Mandžukića tu su Slepička, Balaban, Šokota, Sivonjić i Tadić.
– Odlučit će sredina terena. Ipak najveću će ulogu u pripremi imati treneri, momčad koja će mirnija ući u utakmicu i koja će težiti igri, bit će u prednosti i bliža pobjedi. Znam da će im srca biti vruća i da će izgarati na terenu za pobjedu, ali glava mora biti hladna. To je ključ za pobjedu u derbiju. Moj tip je Hajduk, zaključio je Hajdukova legenda iz Preka Ivo Jerolimov Vukas.


 HAJDUKOVA LEGENDA IVE JEROLIMOV STARIJI


Među legendama Hajduka iz Preka 60-ih godina proteklog stoljeća igrao je i centarhalf Ive Jerolimov stariji, otac preškog načelnika Ante Jerolimova. Derbiji s vječnim suparnikom igrali su se u to vrijeme na legendarnom Staron placu koji je od 19911. do 1979. godine bio Hajdukov dom. Kod stare murve, jednog od Hajdukovih simbola koja je odgojila brojne generacije i generacije splitskih bilih, Ive Jerolimov stariji je igrao u generaciji s legendarnim hajdukovcima poput Bernarda Vukasa, Vinka Cuzzija, Pere Nadoveze, Ivice Hlevnjaka, Zlatka Papeca, Andrije Ankovića, Ante Žaje, Zlatka Bege i drugima. Primjerice u natjecateljskoj sezoni 1964./1965. Hajduk je igrao u standarnom sastavu: 1. A. Jurić, 2. A. Žaja, 3. V. Zuber, 4. A. Kozlina, 5. Z. Papec, 6. I. Jerolimov, 7. I. Hlevnjak, 8. P. Nadoveza, 9. A. Anković, 10. B. Kraljević, 11. S. Fulgosi, (12. M. Ferić, 13. P. Garov, 14. Z. Bego, 15. D. Delić, 16. A. Kunac). Trener: Ozren Nedoklan.
Sad je u Hajduku i treći otočanin Marin Tomasov, “bodul” iz Dobropoljane na otoku Pašmanu, iz istog mjesta kao i legendarni Krešo Ćosić. U nedjelju Tomasov ima izuzetnu prigodu, prvi put zaigrati u vječnom derbiju, pa bilo to i ulaskom s klupe.
– Uz Marina smo s cijelim srcem i dušom. Naravno i s našim Zadranima, Danijelom Subašićem te Marijanom i Juricom Buljatom, poručio je Ive Jerolimov.




 ZAKLAN TOTTENHAMOV PIVAC


– Točno prije 25 godina igrali smo nezaboravnu polufinalnu utakmicu kupa UEFA protiv londonskog Tottenhama. Plasman u polufinale izborili smo u nevjerojatno dramatičnoj utakmici na Poljudu protiv praške Sparte. Gol Blaža Sliškovića u 119. minuti, gotovo iz kornera za pobjedu 2:0 i prolaz u polufinale, jedan je od onih poteza koji ostaju vječno u sjećanju navijača “bilih”, prisjeća se Ive Jerolimov Vukas.
– Imali smo momčad velikog potencijala koja se s pravom mogla nadati osvajanju ne samo jednog, već tri trofeja. U prvenstvu smo vodili “mrtvu” utrku s Crvenom zvezdom, plasirali su se u finale Kupa, a nadali su se i najvećem europskom uspjehu, plasmanu u finale kupa UEFA. Nažalost, na koncu je jedna fenomenalna generacija predvođena trenerom Perom Nadovezom, koja je u svojim redovima pored moje malenkosti kad sam bio u naponu snage, imao i Sliškovića, braću Vujović, Gudelja, Rožića, Vulića, Pešića, Simovića… upisana u povijest samo po osvajanju jednog domaćeg Kupa. Hajduk je u dvije utakmice bio bolji od Zvezde.
– Na uzavrelom Poljudu protiv Tottenhama, tjednima prije se tražila karta više, pred više od 45.000 navijača igrali smo u sastavu: Simović, Cukrov, Miljuš, Gudelj, Jerolimov, Rožić, Vulić, Slišković, Zo. Vujović, Ćelić, Pešić. Zbog ozljede Zlatko Vujović je propustio obje utakmice, dok u uzvratu nije igrao ni Baka Slišković. Zajedno s navijačima Hajduka dugo smo žalili za kolosalnom prigodom Pešića i prečkom koju je pogodio Prekazi. Tottenham je kasnije i osvojio Kup UEFA, a u finalu su bili bolji od Anderlehcta.
Dvoboj s engleskim prvoligašem ostao je zapamćen po dvije bizarnosti. Prva je, svakako dvije nehotične ruke Ivana Gudelja. Za nesreću bile su to jedine ruke u Gudeljovoj karijeri i to one iz kojih je Tottenham postizao zgoditke. Druga bizarnost je “slučaj pivac” klupskog simbola Tottehama, zbog kojeg je Hajduk kažnjen zabranom domaćinstva. Sljedeću europsku utakmicu morali smo igrati 300 kilometara izvan Splita, pa smo tako sljedeće godine moskovski Dinamo dočekali u Osijeku. U poluvremenu utakmice naš Zadranin Baraba je zaklao pivca na travnjaku, što delegat utakmice nije propustio prijaviti Disciplinskoj komisiji UEFA-e. Iz UEFA-e je zbog “barbarskog čina” kasnije je stigla kazna.


 NAJVEĆI HRVATSKI DERBI


Vječni derbi hrvatskog nogometa između splitskog Hajduka i zagrebačkog Dinama je najveće i najznačajnije suparništvo između dvaju klubova. Iako bi pravilnije bilo reći rivalitet, ime derbi se udomaćilo, tako da se susreti ta dva kluba nazivaju Vječni derbi. Suparništvo splitskih bilih i zagrebačkih plavih traje od 1924. godine kada su Hajduk i Građanski odigrali prvu utakmicu. Građanski i Hajduk su doigrali 27 derbija, a od 1946. do danas odigrano je 173 derbija. Dinamo ima 71 pobjedu, Hajduk 60, a 42 su susreta završila neodlučeno. Dinamo je postigao 238 pogodaka, a Hajduk 214.
U Jugoslaviji su odigrana 103 derbija, Dinamo je zabilježio 40 pobjeda, Hajduk 36, dok je 27 utakmica odigrano neodlučeno. Dinamo je postigao 147 pogodaka, a Hajduk 137. Od osamostaljenja Hrvatske odigrano je 70 utakmica ( uključujući kup, superkup i prvenstvo ); Dinamo bilježi 31 pobjedu, Hajduk 24, a 15 je utakmica završilo bez pobjednika. Dinamo je postigao 91 pogodak, a Hajduk 77.