Plantak: Stvaramo momčad za budućnost

Prva želja je afirmacija naših mladih igrača te stvaranje kostura od 8-9 igrača koji bi u idućim sezonama bili naši stožerni igrači
Nakon 15. odigranih kola u A-1 ligi, košarkaši Borik-Puntamike nalaze se na diobi šestog mjesta (s Dubravom) s učinkom od sedam pobjeda i osam poraza. U posljednja tri kola cilj je skupiti što više bodova (prenosivih) za posljednju fazu natjecanja u Ligi za ostanak. Sudbina Puntamičana se i lanjske sezone rješavala u ovoj manje popularnoj Ligi od Lige za prvaka u koju idu četiri prvoplasirane momčadi, no posljednji rezultati vratili su nadu da će i sljedeće sezone “zeleni” biti sudionici ovog natjecanja u kojem se nalaze još od 2005. godine.
Ipak treba prvo skočiti pa reći hop, a najbolji dokaz puhanju na hladno je lanjski nevjerojatan scenarij kada su Puntamičani kao peti izvisili za plasman u Ligu za prvaka. Imali su 6 pobjeda i 4 poraza te su imali ugodnu situaciju u odnosu na davljenike pri samom dnu ljestvice. Nekoliko poraza izjednačilo je izglede svih takmaca te je odlučivalo posljednje kolo koje je rezultiralo nevjerojatnim učinkom od 10-10 kod svih momčadi i samo, srećom dobra, koš razlika je presudila u konačnom zbiru po kojem su kraći kraj, na sreću, izvukli igrači Nevena Plantaka. Upravo on je ustoličen za prvog trenera u najgorem mogućem vremenu za klub kad je mač ostanka u ligi visio opasno nad glavom. Plantakov zadatak je bio sve samo ne jednostavan, ali ipak uspješan i moglo se nakon spašavanja iz ralja ispadanja pristupiti rekonstrukciji momčadi te početku priprema za novu sezonu koja je donosila mnogo upitnika.
Najmlađa momčad lige
Koliko odgovora je doznao pola godine poslije?
– Ovo ljeto dogodila se prekretnica u cijelom klubu, od promjena u upravi do samog sastava. Krenulo se na pomlađivanje momčadi, što je najviše bilo prouzročeno odlaskom u mirovinu Marka Žorža i Mira Dundova koji su odigrali sve sezone u A-1 ligi za Borik-Puntamiku. Došlo je do jednog zasićenja kod njih dvojice, ponajviše jer nisu mogli više izdržati treninge dva puta dnevno uz njihove redovne poslove i došli smo do situacije da se moramo okrenuti mladim snagama. Ruku na srce, nadao sam se da će barem jedan od njih dvojice ostati kao igrač tako da ne budemo bez iskustva koje očito nedostaje današnjoj momčadi – pokušao je Plantak dočarati muke koje su ga dočekale pred početak priprema u koje je krenuo s iznimno mladim sastavom.
– Ostala nam je ta baza koju su činili petorica igrača (Mrva, Pavić, Dević, Jurjević, Petani), dok smo pravo pojačanje dobili povratkom Ive Ivanova iz Zaboka. Uz Dražovića koji je također došao iz Zaboka, došli su Olivari i Čakarun na posudbu iz Zadra, dok su još pristigli Troskot i Baždarić iz A-2 lige. Na kraju smo skupili momčad kojoj je prosjek godina tek 21 godinu te s najmlađom momčadi u cijeloj ligi nismo bili u situaciji očekivati neka čuda. Prva želja je bila afirmacija naših mladih igrača te stvarati kostur od nekih 8-9 igrača koji bi u idućim sezonama bili naši stožerni igrači i to nam je glavna misao vodilja za dalje uz, naravno, ostvarivanje glavnog cilja, ostanka u ligi.
Ipak unatoč svemu je sam početak bio vrlo impresivan. U Jazinama su redom padali favoriti poput Šibenika, Splita i Dubrave.
– Početak je bio više nego dobar, jer smo uz sve navedeno imali hendikep da smo u srcu samih priprema upali u velike probleme s ozljedama našeg stožernog dvojca, Mrve i Ivanova, koji su na kraju izbivali više od mjesec dana s parketa. Ivanov se vratio u drugom kolu, dok je Mrva došao kolo kasnije. No najvažnije od svega je bilo to da nisu uspjeli kompletirati pripreme i bilo nas je strah tog starta koji nas je vrlo lako da smo izgubili prvu od Šibenika mogao koštati serije poraza. Ipak tu utakmicu smo odigrali na vrlo viskom nivou u obrani, a nedostatak Ivanova i Mrve je odlično nadoknadio mladi Čakarun. Uslijedio je tijesan poraz na gostovanju u Trogiru pa opet velika pobjeda protiv Splita te smo do polovice prvenstva tj. devet prvih kola imali idealnu situaciju s obzirom na neiskustvo i probleme s ozljedama.
Od Šibenika u crnoj seriji
Tada je uslijedio pad koji se manifestirao crnom serijom od pet poraza u nizu. Tu je sigurno najviše kumovala ona loša izvedba kod vrlo oslabljenog Šibenika.
– To je bila utakmica koja je za sobom povukla još minimalno dva poraza. Tu ne računam posljednji naš domaći poraz od Zaboka koji je bio čista nesreća, no zato je to dosta utjecalo na utakmicu s Trogirom gdje smo bili neprepoznatljivi u obrani. U Šibeniku su igrači pristupili s onim “lako ćemo” i naučili su lekciju da nema podcjenjivanja protivnika, ma tko bio. Da se razumijemo, Šibenik je s kadrom kakvim je raspolagao odigrao vrhunski te su pokazali više u toj utakmici, ali moji igrači konačno su shvatili da se s ovakvim sastavom gdje nema ekstra pojedinaca koji sami mogu odlučivati utakmice ne može pobjeđivati ako nisu svi maksimalno unutra. Svaka mala kalkulacija po nas znači probleme što se pokazalo u svim našim pobjedama koje su ostvarene samo ako smo igrali kao momčad.
Nakon tih pet utakmica u nizu koje ste izgubili slijedila su vam dva iznimno teška gostovanja kod izravnih konkurenata. Umjesto još dva očekivana poraza izdigli ste se iz pepela i odigrali dvije možda najbolje utakmice u sezoni.
– Nije bilo definitivno lako ni igračima, meni, a ni upravi. No nitko srećom nije htio da sve ode nizbrdo. Presudan je trenutak bio kad su u ponedjeljak ujutro na treningu, nakon vrlo bolnog poraza od Zaboka, igrači svojim htijenjem pokazali da žele pronaći izlaz te sa 300% angažmana odrađivali sve svoje obveze onda je i meni i upravi bilo jasno da svemu lošemu mora više doći kraj. Teško je sve to podnijeti, jer smo neke utakmice izgubili u posljednjim sekundama te su igrači pokazali visoku dozu profesionalizma, što nam se u konačnici vratilo u posljednja dva kola protiv Kaštela i Dubrave.
Sve to je dovelo do neloše situacije u kojoj ste se našli tri kola prije kraja osnovnog dijela. Šest pobjeda vam je zajemčeno, a može ih biti čak sedam ili osam ako slavite kod Dubrovčana i ako Split ili VROS Darda ne uđu u Ligu za prvaka.
– Ove dvije posljednje pobjede u gostima donijele su nam dvostruku korist i olakšali smo dosta situaciju u iznimno teškom natjecanju, kao što je Liga za ostanak. Ipak ima deset kola do kraja i sa šest pobjeda u odnosu na tri ili četiri, koliko će najvjerojatnije imati Šibenik i Kaštela, nije nam zajamčeno ništa. S dva poraza u nizu možemo se dovesti u veliku opasnost i morat ćemo zadržati visok stupanj budnosti ako mislimo ostati u ligi.

 KOSTUR MOMČADI

Neven Plantak je trener s golemim iskustvom, a svoj najdublji trag je ostavio osim u Borik-Puntamici, trenirajući Posušje, Široki i mnoge druge klubove. Gdje god je došao želja mu je bila sustavnim radom doći do rezultata, a prvenstvena orijentacija mu je bila stvaranje igrača. Za tako nešto potrebno je obično veliko strpljenje Uprava, navijača i medija koji često nemaju razumijevanja ni vremena za nešto što se ne stvara “preko noći”. To je lajtmotiv i za vrijeme obavljanja dužnosti prvog trenera Borik-Puntamike, gdje je ne gubeći vrijeme odmah zasukao rukave i krenuo u projekt stvaranja nove Borik-Puntamike.
– Naš cilj je izgraditi kostur momčadi za sljedeće tri do četiri godine. Uz ovu petoricu iskusnijih koji su još uvijek sve mladi igrači, ove sezone smo u vatru ubacili momke poput Baždarića, Troskota, Olivarija i Čakaruna te priključili juniore poput Mrkića, Grabovca i Marina. Njihove minute su iz utakmicu u utakmicu sve brojnije i od velikog značenja im je to što će sljedeće sezone već biti u mogućnosti postati stožerni igrači. Njihov angažman i učinak u tim minutama se pokazao iznimno važnim za naše rezultate. Najbolji je primjer Baždarićeva rola u Dubravi gdje bio jedan od pokretača našeg odljepljivanja na visoku razliku. Postigao je važne poene i odlično odigrao u obrani, što je pokazatelj njegova sve većeg samopouzdanja. Ista situacija je i s Olivarijem koji bi, da nije tri puta bio bolestan i jednom ozlijeđen, bio definitivno igrač s ključnom ulogom u našoj igri. Za Čakaruna ne trebam ni govoriti kakav je napredak napravljen s njime u odnosu na prošlu sezonu koju je igrao u A-2 ligi. Sve ovo je dokaz onoga u što smo ciljano krenuli na početku sezone, pomalo riskirajući, ali s nadom da gradimo igrače za budućnost. Za takvo što treba najviše od svega imati strpljenja.

 PETANIJEV I MRVIN UZLET

Ova sezona u kojoj su Puntamičani krenuli s pomlađenom momčadi u prvi plan je istaknula one igrače koji u prošloj sezoni nisu imali tu odgovornost stožernih igrača. Jučer su to bili Dundov, Žorž, Čiklić i Grgurović danas Mrva, Pavić, Petani, Dević, Jurjević i Ivanov. O njihovu raspoloženju ili spremnosti umnogome ovise krajnji ishodi utakmica Puntamičana.
– Ova sezona je definitivno izbacila u prvi plan te igrače od kojih je najstariji Mrva sa 26 godina, a većina njih igraju već dugi niz godina za Borik-Puntamiku. Primjetan je veliki iskorak kod tih igrača koji su ove sezone dobili svu odgovornost u svoje ruke. Uz Ivanova koji je kao povratnik dokazao svoju neospornu kvalitetu, primjetno je odskakanje Mrve koji je dobio nekoliko dimenzija više u svojoj igri za razliku od prijašnje jednoličnosti koja se uglavnom svodila na obranu i šut za tri. Također, u tu kategoriju spada Petani koji se prvenstveno svojim velikim trudom uspio prometnuti u našeg ključnog igrača. Jurjević je, nažalost, konstantno na 70% svojih mogućnosti, jer jedini u momčadi ne trenira potpuno zbog obaveza na fakultetu pa sam primoran dozirati njegove minute u utakmici, a poznato je koliko ovisimo o njegovim iznimnim šuterskim sposobnostima. Nepravedno, barem statistički je valoriziran enormni učinak Pavića koji je naš glavni obrambeni igrač, uvijek spreman dati sve od sebe i često ostane neprimjetan njegov učinak u statističkim kategorijama. Svi su oni još uvijek mladi, a opet s dovoljno utakmica u nogama pa je njihova prilagodba na nove okolnosti ipak bezbolnije prolazila nego kod naših najmlađih igrača.