U Zadru je teško, ali neki vrag nije mi dao mira…

Relativno rani telefonski poziv, jer znam da nije spavalica, otkrio je gdje jutra provodi Aramis Naglić, trener košarkaša Zadra.
– Kolovare. Ustajanje, zajutrak u hotelu, pa šetnja blizu mora, pogled na Zadarski kanal i prva kava. Divota! – govori Aramis.
Tako je kad je u Zadru, kad s momčadi nije negdje na putu. Jučer je jutarnji trening bio u 10.
– Arhivirali smo polufinale Kupa Krešimira Ćosića s Cedevitom i okrenuli se onom što nas čeka.
Nedjelju navečer iskoristio je za praćenje utakmice C. zvezda – Partizan, finale srbijanskoga Kupa.
– Partizan je naš prvi sljedeći suparnik. Što sam vidio? Dobra je bila utakmica, C. zvezda u svemu bolja, ona je dominantna i u ABA ligi. A Partizan? Pa, stupanj-dva ispod C. zvezde. U svakom slučaju, jak suparnik.
U svemu biti još bolji
Gdje je Zadar danas u odnosu na trenutak kad ste preuzeli momčad?
– Igru u cjelini smo popravili, to nije sporno. Naravno da želimo još više, svakako trebamo biti još bolji.
U čemu?
– U svemu. Podsjetio bih na Cedevitu i to polufinale, na interval solidne igre i onda – hop!, napravimo nekoliko propusta, slabosti, nedorečenosti i poguramo suparnika da odmakne. Uz ostalo, takav slijed događaja posljedica je i evidentnog nedostatka snage, čvrstine u reketu, te stanovite ograničenosti u kreaciji napada.
Ne jednom istaknuli ste da sadašnjoj momčadi, ovakvoj kakva jest, nužno treba kontinuitet dovoljno dobre obrane.
– Na tren ću se vratiti na tu utakmicu s Cedevitom gdje nam nije bilo Ivana Ramljaka. On je po profilu igrač koji može prilično kvalitetno pokrivati nekoliko obrambenih točaka, od jedan do četiri. S njim u rosteru bolje je, ali isto nam treba doseći razinu kad momčad može ući u tvrdu obranu i na njoj ustrajati. Profil pojedinaca i cijele momčadi takav je.
Slijedimo svoj režim
Prošlo je vrijeme kad je bilo moguće dovoditi igrače, imate što imate.
– Usmjereni smo na neposredne zadaće, na treninge na kojima želimo podizati igru, na utakmice. Zadovoljan sam kako su igrači reagirali i očekujem do i dalje budu angažirani. Nije lako, ali drugačije neće ići.
Puno je neizvjesnosti oko plasmana u ABA ligi, A 1 ligi…
– Na oba natjecanja gledam podjednako. Nisam sklon dijeliti ih ili ići praviti odvojene računice, špekulirati i slično. Čeka nas veoma zahtjevan raspored utakmica i ne treba gubiti vrijeme i energiju ni na što osim na svaku prvu sljedeću.
Je li sad s igračima zdravstveno sve u redu?
– Je, nema osobitih poteškoća. S kolegama iz stručnoga stožera danomice pripremam program, nastojimo odrediti što je optimalno i kako iz momčadi izvući što više. U ovom trenutku mogu reći da momčad sa stožerom egzistira po pravilima koja su uspostavljena. Znači, dvorana, treninzi, putovanja, utakmice, odmor, nekakva terapija ako je potrebno…
Vas nema vidjeti u gradu…
– A kad ću doći!? Nemam vremena, krug kretanja mi je Kolovare – Višnjik.
Ugodno vam je u Zadru?
– Ha, pa nisam ovdje prvi put. Igrao sam u Zadru i nije to bilo baš tako davno.
Nije li vas nekako iznenadio poziv iz Zadra?
– Ne znam kako bih odgovorio… I jest i nije. Zadar i ja imali smo kontakt još 2013., pa nešto i prije ove sezone, no tada nije bilo daljih koraka. Poslije završetka mog angažmana u Škrljevu lani u lipnju bavio sam se nizom drugih aktivnosti ne opterećujući se time hoće li biti kakvih ponuda.
Dakle, prihvatili ste ponudu iz Zadra unatoč tomu što su vam mnogi, kažete, rekli da to može samo netko – lud.
– Nakon konkretnoga prijedloga od sportskoga direktora Branka Skroče zamolio sam vrijeme za razmišljanje, 24 sata. Trebalo je i u obitelji nešto raspraviti, a razgovarao sam i s prijateljima i doista je njih osam od deset reklo da ako prihvatim, da sam lud. Opet, neki vrag ne da čovjeku mira, Zadar je uvijek zanimljiv kako god okreneš.
Rijeka prvak…
Nije jednostavno. Klub je u problemima, ne živi se k’o nekad.
– Odlučio sam prihvatiti se posla. Postavili smo neke stvari, prije sam rekao, toga se držimo. Čvrsto vjerujem da će svatko dati koliko može da bi bilo bolje.
Klub je Nagliću ponudio mogućnost produljenja ugovora, ali to je, reći će, još daleko.
– Bitno je sad ovo što imamo riješiti na najbolji mogući način.
Aramis je cijeli u košarci.
– Eto, jesam trener, ali već pet godina organiziram i provodim košarkaški kamp u Umagu. Ljeti bude i do 150 polaznika, imamo 12 trenera, dobru suradnju s Umagom. Produžili smo interval turnusa na 15 dana, ide to.
A riječka košarka?
– Tako je, kako je. Želio bih da i Rijeka jednog dana dođe do toga da ima klub, recimo, u ABA ligi.
Gospođa Naglić vodi fitnes, a stariji sin Aris radi u HNK Rijeka.
– On će uskoro diplomirati kineziologiju u Italiji. U praksi je dugo, orijentirao se na nogomet. Zadovoljan je što je dobio priliku u HNK Rijeka, motiviran je, željan novih spoznaja. Bio je već jednom u SAD i ići će ponovno na nekoliko tjedana. Mlađi sin je izvan sporta, studira arhitekturu u Italiji.
Nego, hoće li Rijeka ove godine biti prvak Hrvatske?
– Uh, gledao sam utakmicu s Osijekom i baš sam bio zadovoljan. Smatram da Rijeka ima dovoljno kvalitete zadržati prvo mjesto i na kraju trijumfirati. Bila bi to velika stvar za cijeli grad.