Maknite se s puta…

Taman kad sam se ponadala da je proljeće zakucalo i na moja vrata, prevarila sam se po tko zna koji put u životu. Ma možeš mislit kakve sam ja sreće, nema šanse da me potrefi. Ruku pod ruku s neizdrživom glavoboljom, dok sam išla prije posla prema ljekarni na Četiri kantuna, obratila sam se odmah ujutro s nekoliko biranih riječi i vremenu i Vakuli koji je uvijek kriv za sve. Poskidala zvijezde, vrijeme, sunce i svece… Otkad sam postala meteoropat svaki mi kukumar smeta: i vrijeme i meteori i meteoriti, i vremenska prognoza i bilo kakva druga prognoza. Boli me glava za pozvizditi na ove promjene vremena, okreće se ringišpil u mojoj glavi i ako nastavi ovako, brzo ću završiti u onoj zgradi preko kanala…
Ali ima onih kojima bi trebalo biti gore nego meni. Recimo oni koji rade balans i rebalans državnog i gradskog proračuna. Ti proračuni obično ko sić puštaju na sve strane, a ovi koji ih štelaju, vidim, ne zamaraju se previše oko toga. Tako nam je ministar financija, obrnuto proporcionalno državnoj blagajni, sve deblji i deblji… Već sam se pobojala za njegovo zdravlje, ovo malo dok blagajna izduši, koliko će se on napuhati…
Trebala bi boljeti glava više nego mene i ove s Višnjika. I one što ne dolaze redovito na posao a primaju visoku plaću u zgradama na Poluotoku. A šetaju novcima poreznih obveznika po svijetu. I puno onih koji žive na tuđoj grbači, a ne uzbuđuju se previše.
Počela sam i ja nosit broševe na posao. Pa je kolegicama već dva tjedna najzabavnije vračati kad me vide kako sam raspoložena. Pa kad vide da imam mačku s cirkonićima, zaključak je da je bolje da me nitko ništa ne pita jer sam u stanju i grebati ako treba.
Ako imam starinsku grančicu s cvijetom, znači da sam raspoložena kao dijete cvijeća. Znači da možemo i na kavu, presložoit pet puta robu od vrha do dna, pa čak i ostat prkovremeno ako tiba. Ali taj sam imala samo jedan dan i to onaj kad mi je doktor prepisao uz voltrene i apaurine tako da mi se malo opuste ovi upaljeni vratni mišići. E taj dan mi je bilo sve haj lajf. Da me netko pitao hoću li na Vula bih na sve, pa čak ako ga tdstok, pristeba i organizirati u jednom danu.
Kad nosim bijeli biser, bolje je svima da se maknu od mene. Jer sam hladna, prazna i neraspoložena za bilo što taj dan. Onda ni ne želim raditi na blagajni jer sam neuračunljiva.
Kad nosim običnu malo veću šigurecu, onda sam totalno luda. Jer uz nju obično nosim čizme s mamuzama, torbu i kaiš sa zakovicama, a koliko sam luda, zaključila je Marina, ‘vjerojatno i čekić u torbi’ za dokrajčiti prvoga koji mi stane na žulj toga dana.
Enivej, ovo s broševima, po uzoru na sjedokosu mudricu učinilo mi se totalno fora i bila sam u pravu. Pa što, ne moram biti premijer liga da okolina nema (straho)poštovanje prema meni. Više nikome ne trebam objašnjavati kakve sam volje, što mi je, što mi se da, a što ne da. Čim mi pogledaju u rever, dosta je zaključiti: maknite se s puta, ide baba ljuta.